Sejfudin Tokić ostao bez “bračne stečevine”
U parnici za podjelu zajedničke imovine sud donio presudu u korist Dražene Peranić, bivše nevjenčane supruge propalog čovjeka Sejfudina Tokića, trenutnog rukovodioca kampanje ‘Bitno je biti Bošnjak’, izvještava Slobodna Bosna. Iako Dražena vjerojatno nije na vrijeme shvatila koje su stvari Sejfudinu u životu bitne, sud je shvatio da presuda mora biti donijeta u njezinu korist.
Slobodna Bosna saznaje slijedeće.
Nakon gotovo sedmogodišnjeg sudskog procesa, Općinski sud u Sarajevu je ovih dana donio presudu za podjelu zajedničke stečevine u korist novinarke Dražene Peranić, koja je od 2006. godine vodila vrlo mučnu pravosudnu borbu sa nekadašnjim nevjenčanim suprugom, propalim bh. političarom Sejfudinom Tokićem.
I dok Dražena sada, nakon toliko vremena koje je proteklo u odgađanju ročišta ili mrcvarenju na njima, suočavanjima sa lažima i podmićivanju svjedoka, pisanju pritužbi Visokom sudačkog i žalbenom vijeću koje su ostale bez odgovora, napokon može odahnuti, Tokićeve stranačke kolege iz Socijaldemokratske unije BiH čekaju pokretanje novog sudskog procesa protiv njega.
Podsjetimo da je Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) protiv Tokića dugo vodila istragu prema prijavi o pronevjeri sredstava koju je Socijaldemokratska unija BiH, stranka na čijem je čelu Tokić bio, podnijela 2007. godine. Provjeravajući poslovanje SDU u vrijeme dok je on bio predsjednik ove stranke, SIPA je otkrila da je nezakonito potrošeno preko 80.000 KM, a ukupna sporna suma se, međutim, penje do 300.000 KM. Početkom 2012. predmet protiv Tokića je otvoren u Kantonalnom tužiteljstvu.
“Pet godina je trebalo da se to dogodi, ali iako čitav proces sporo ide, nadamo se pokretanju sudskog procesa protiv Tokića za zloupotrebu položaja, lažno predstavljanje, zloupotrebu pečata”, kažu nam ovih dana u SDU. Slobodna Bosna je ranije pisala kako ovaj nekadašnji grlati socijaldemokrata, koji je danas predsjednik Bošnjačkog pokreta za ravnopravnost naroda, nakon promašene političke karijere, kao i propasti privatnog biznisa koji je pokretao, nije birao načina kako da dođe do novca i izmiri goleme dugove.
Protiv monstruoznih laži i izmišljotina Dražena Peranić je bila primorana da se bori godinama. Uspjela je, međutim, a njena osobna drama i presuda za koju se izborila je važna jer otvara pitanje, ako je jednoj obrazovanoj, uglednoj, finansijski nezavisnoj ženi trebalo toliko energije i vremena, šta da očekuju žene koje nisu u takvoj poziciji?
Ovo je, naime, vjerovatno prva presuda koju je neka žena u BiH, “okovana” zamkom tradicije prema kojoj se i njena imovina upisuje na suprugovo ime, dobila od donošenja novog porodičnog zakona 2005. godine. Gotovo nevjerovatno zvuče argumenti za kojima je Tokićev advokat Minadir Aščerić posegnuo protiv Peranićke u svom završnom izlaganju pred Sudom, da Dražena nije uzela Tokićevo prezime iako ju je dva puta molio, a nije mu ni djecu rodila što je prava uloga žene, pa stoga ne može i ne treba imati nikakvih prava!
Teško da bi u bilo kojoj civiliziranoj zemlji mogao izreći ono čime je on završio svoj govor, da se “bračna zajednica i mjesto žene u njoj mora vratiti tamo gdje je bilo prije minimum 300 godina” a da je Peranićka očito ona vrsta žene koja bi “ako treba branila i prava gay populacije!” Nije li vrijeme da se zapitamo – kako je uopće moguće da se u jednoj pravosudnoj ustanovi ispoljava ovakav primitivizam?!
