Opća skupština Ujedinjenih naroda proglasila je 20. maj Svjetskim danom pčela na prijedlog Slovenije jer je na taj dan 1734. godine rođen Anton Janša, pionir suvremenog pčelarstva i veliki poznavatelj pčela.
U svijetu se 20. maja službeno već osmu godinu obilježava Svjetski dan pčela. Njihova je važnost za čovječanstvo neupitna, jednako kao i neprestano podsjećanje na to.
Cilj je skrenuti pažnju i podići svijest o ključnoj ulozi pčela i drugih oprašivača u održavanju ravnoteže u prirodi i očuvanju okoliša. U organskoj poljoprivredi pčele imaju središnju ulogu jer su ključne za postizanje uravnoteženog i zdravog ekosistema. Organski pristup poljoprivredi poštuje prirodne ritmove i cikluse prirode, a pčele su integralni dio ovog sistema. Ovakva vrsta poljoprivrede potiče očuvanje prirodnih staništa za pčele – cvjetne livade, šume i druge prirodne površine bogate raznolikim biljkama. Takvi stanišni uslovi osiguravaju im dostupnost različitih izvora hrane i omogućuju da obavljaju svoju vitalnu ulogu u oprašivanju biljaka.
Ljudskim aktivnostima poput upotrebe pesticida, uništavanja prirodnih staništa i uticaja na klimatske promjene, dovelo je do ugrožavanja preko 20 000 vrsta pčela i drugih oprašivača, poput leptira, šišmiša i kolibrića. Oprašivanje je temeljni proces za opstanak naših ekosistema. Gotovo 90% svjetskih vrsta divljih cvjetnica zavisi, u potpunosti ili barem djelimično, o životinjskom oprašivanju, zajedno sa više od 75% svjetskih prehrambenih usjeva i 35% globalnog poljoprivrednog zemljišta.
Ako bi se nastavio trend opadanja broja pčela i drugih oprašivača, hranjivi usjevi, poput voća, orašastih plodova i mnogih povrtnih kultura, bili bi sve više zamijenjeni osnovnim usjevima poput riže, kukuruza i krompira, što bi na kraju rezultiralo neuravnoteženom prehranom. Intenzivne poljoprivredne prakse, promjene u korištenju zemljišta, uzgajanje monokultura, pesticidi i više temperature povezane s klimatskim promjenama predstavljaju probleme za pčelinju populaciju, a time i za kvalitetu hrane koju uzgajamo. Čovjek je direktni krivac pada otpornosti pčela i povećanju broja različitih bolesti i štetnika koje napadaju pčelinje zajednice.
