Ima mnogo ljudi koji su osvetoljubivi. Ako im se neko zamjeri, ako ih povrijedi, omalovaži ih, tjerat će ga do sudnjeg dana da se osvete, da mu napakoste višestruko.
Malo je kome osveta donijela korist. Osvetnik se možda prividno osjeća bolje, ali nakon osvete često dođe i praznina, svijest o tome da se njome nije mnogo postiglo. Praštanje uglavnom donese veće zadovoljstvo i osjećaj pobjedonosnog mira, mada se nekome taj čin može učiniti kao slabost. Evo jednog primjera koji mi se baš lijepo uklapa u ovu priču, kao argument za prethodnu tvrdnju.
Kada je Miodrag Petrović Čkalja bio tek na početku svoje karijere i kad je dao prvi intervju, saznalo se da živi u garsonijeri sa ženom i dvoje male djece. Na vrata mu je došao čovjek i predstavio se kao brat narodnog heroja Ivana Milutinovića. Rekao je da je saznao za njegov stambeni problem i da ima rješenje: njegova kćerka je upravo dobila dvosoban stan, a ona je sama pa bi mogla svoj stan zamijeniti za Čkaljinu garsonijeru. Naravno, sve to besplatno.
Svi u obitelji su bili sretni i počele su pripreme za zamjenu stana, ali… Čulo se za tu kombinaciju, i onaj koji donosi konačnu odluku o dodjeli stana, gradonačelnik Beograda ili neko njegov, odluči stan dodijeliti svojoj ljubavnici umjesto kćerki Ivanovog brata. Čkalji je preostalo da se pokuša žaliti, a predsjednik komisije za žalbe bio je Moša Pijade. Najavio se i dobio je termin kad će ga Moša primiti. Čkalja je ušao i prije nego što je Moša bio slobodan, upravo je počeo rješavati jedan slučaj. Razgovarao je s nekom ženom.
Ta mlada žena je već osam mjeseci bez posla i bez prihoda jer je dobila otkaz. Radila je u firmi i pred kraj radnog vremena su im rekli da svi moraju duže ostati zato što će doći drug Moša da im nešto govori. Ona je rekla da ne može ostati, da mora ići nahraniti malo dijete, ali šefovi nisu imali milosti i nastala je svađa koja se završila tako što je žena rekla: „Neka ide Moša u pičku materinu, ja moram nahraniti dijete!“, i otišla. Za to je dobila otkaz.
Moša je odmah pozvao direktora firme, provjerio je li istinita priča ove žene i naredio da se ženu odmah vrati na posao, da joj se isplate sve plaće koje nije dobila, uz kamate, i da joj, dok dijete ne ojača, omoguće da svakog dana ide pola sata ranije kući. Žena se rasplakala od sreće, a i Čkalja s njom. Pošla je kući, i kad je uhvatila za bravu vrata, Moša je rekao: „Stani!“ Ona je zastala i okrenula se, a on joj je, u svom stilu, šeretski rekao: „Samo da ti kažem – idi i ti u pičku materinu! Jesmo li sada kvit?“ „Jesmo!“, zadovoljno je kroz suze rekla žena i otišla.
Dakle, Moša je tada bio moćan i mogao se osvetiti ovoj ženi tako da joj od života napravi pravi pakao. Šta bi dobio time? Jednog, a i više od jednog neprijatelja i niz frustracija. Pokazao bi kako je moćan, a šta bi od toga imao? Praštanjem je od potencijalnog neprijatelja dobio prijatelja. Svojim primjerom pokazao je i drugima kako se treba ponašati i evo, i toliko godina nakon njegove smrti se o njegovom praštanju priča.
Zato, kad god u sličnim prilikama dođemo u iskušenje da nekoga pošaljemo u materinu, da mu se osvetimo, možda bi bilo bolje da u tom smjeru pošaljemo osvetoljubivost?
Logicno.com
