Salmedin Mesihović: Na koju me svjetsku imperiju podsjećaju bosanskohercegovačke stranke

Midhat Hajdarević 2015-02-02

Šta je to profesionalna deformacija, posebno kod historičara. Pošto mi historičari raspolažemo sa masom podataka, logično je da nam se uvijek povezuju na ovaj ili onaj način neke stvari, proces, dešavanja. Tako su se i meni ovih dana počele po glavi motati određene podudarnosti između pojedinih BH političkih stranaka i značajnijih svjetskih imperija. Pa onako na osnovi nekog kolektivnog mentaliteta pojedinih stranaka donio sam i sljedeće „zaključke“:

Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine me podsjeća na Rimsku Državu (uključujući i epohu Kraljevstva, i doba Republike i vrijeme Carstva). Dugi kontinuitet, duga tradicija i dugovječnost, puno savjeta, skupština, glasanja, pravila, različite ideje, imamo i ambiciozne mlade političare, i stare političare koji ne žele odustati, i one koji stoički podnose sve nevolje „u ime više ideje“ i one koji su uvijek sa „prstima u maslu“, ali i likove koji me podsjećaju na npr. Nerona…I boje su slične jer rimski purpur nije daleko od SDP crvene.
Stranka demokratske akcije me podsjeća na Rusko Carstvo nakon Petra Velikog pa do februarske revolucije. Nekako imamo elitu na vrhu, koja je euronarodnjačka i prilično zatvorena, i poglavito ruralnu vjernu masu ispod sebe i naravno jaku religijsku notu. Imamo lokalne moćne feudalce, koje car ili carica ako je pametan i brutalan može držati pod kontrolom. Carevi su često pod utjecajem žena oko sebe.
Demokratska Fronta me podsjeća na franzjozefinsku Austro – Ugarsku. Toliko je unutarnje stanje komplicirano da se ne zna kako sve to funkcionira i ko je gdje, iako promatrač izvana čuje samo zvuke valcera, Mocarta i Betovena….i vidi Franca Jozefa kao velikog autoriteta oko čije ličnosti je sav taj konglomerat i okupljen. U francjozefinsku Imperiju narodi stalno ulaze i izlaze, zavisno od „interesa“ i „pozicije“. Kada ne bude DFovski Franc Jozef više u kuvetu, sigurno više neće biti ni njegove kulturtregerske Austro – Ugarske.
Savez za bolju budućnost me podsjeća na Egipat starog Carstva iz IV. dinastije. Na čelu je faraon/božanstvo, grade se piramide na sve strane. Ne treba ih potcjenjivati, vrlo moćni i bogati igrači. Teži se dostizanju oblaka i neba.
Naša stranka me podsjeća na Mletačku Republiku. Mala moralna vertikala, ali „veliki igrač u velikim imperijalnim i političkim igrama“ koji se zna upetljati u sve i svašta i izvući se bezbolno. Dobri trgovci.
HDZ BiH me podsjeća na Osmansko Carstvo. Sultan na čelu sa palatama, sprega sa religijom, ali zna se ko je glavni. Čović Veličanstveni ili Dragan Kanuni/Zakonodavac (sam sebi kroji pravila kako mu odgovaraju). Harem je uvijek tu pri ruci.
HDZ 1990 me podsjeća na Egipat Muhameda Alija. Otcijepili se od Osmanskog Carstva i hoće da se moderniziraju i naravno uvijek su „za svoju zemlju“, ali im ne bi smetalo da uzmu još malo osmanske teritorije.
Razni pravaši me podsjećaju na Sveto Rimsko carstvo u 30godišnjem ratu. Ima ih puno i kolju se među sobom.
Srpska demokratska stranka me podsjeća na Mongolsko Carstvo. Sve razvali, pokolje i razruši na svome putu, dobije teritoriju i onda se pokuša civilizirati pod novim vladarima i na kraju potpiše neki MAP.
Savez nezavisnih socijaldemokrata me podsjeća na Persijsko carstvo Ahemenida. Šah nad šahovima ili Padišah ima svoju bazu u Laktašima i ponaša se kao Kambiz.
PDP me podsjeća na Abasidski Kalifat ili Vizantiju/Romejsko Carstvo. Misliš da samo nisu nestali i prestali sa postojanjem, a oni nekako uskrsnu i tako stalno iz epohe u epohu, odnosno od izbornog ciklusa do izbornog ciklusa vođeni kalifom ili vasilevskom Mladenom.