Said Šteta: “Zagladi” pa vladaj !

Slavodobitno, kao ona najavljivačica dobitka u igrama na sreću, završavajući, sada već, prošlu godinu, direktor Fonda PIO/MIO i federalni ministar za rad i socijalnu politiku, objavili su da će penzije biti 4.janura. Tako je bilo svaki mjesec u prošloj, da Bog da, brzo zaboravljenoj i neponovljenoj godini.
Kako to u uređenim zemljama nije vijest, niko joj ne bi dao ni sekund pažnje, no ovdje gdje upravo oni kojima se uglađena gospoda obraća, sa podbratcima ko u ćurana, svaki četvrti ili peti u mjesecu dočekuju kao Novu godinu, jer im je mjesec tako dug a obećanja upravo sliče onim novogodišnjim.
A između toga imamo crnu hroniku koja, neće me čuditi ako u skorije vrijeme ne bude objavljivana i u „Veseloj svesci“. Znam da zvuči sarkastično i grubo u najmanju ruku, no naučeno i život koji živim već pola stoljeća, posebice zadnjih nekoliko godina, naučili su me da vjerujem svojim očima a ne nekim tuđim.
Tek što bi i pokušao iskopati neku svjetliju priču i s njom ušao u Novu a ne kao ovu samo narednu godinu, iz cipela me izbi, ubistvo organa reda, čuvara države i svega onog što je čini takvom, i to na ulazu u prijestonicu baš te države, moje drage BiH. Ubiti policajca na radnom mjestu, uz to dok je specifikum tog radnog mjesta, bogomolja, nema dalje, dno dna. Al ne lezi vraže, hitro, odvažno, vrlo odgovorno, ali u panjevima, na mjesto zločina dolazi ni manje ni više no Ministar sigurnosti, upravo one moje drage Bosne i Hercegovine, čiji je dizdar ili ti čuvar jučer ubijen. Političar kojem su sa sigurnošću utvrdili redovnost a time i legalitet, samo osnovne škole, a sve drugo čime se kiti ima znak pitanja veći od „inat“ križeva koji se poslije ovog nesretnog rata podižu po bosanskim i baška hercegovačkim čukama.Neka nas i to plaho ne brine jer kako se u zadnje vrijeme po našim vukojebinama otvaraju razni fakulteti i ima ih makar koliko i kladionica, kladio bi se, a Bog mi je svjedok da se u životu nisam kladio nikad, da će uskoro iskopati kakav magisterij ili doktorat, jer to je sad „in“.
Onako narcisoidan, samoljub, uglađen i bezbeli namazan onim skupim vodicama, napravio je nekoliko koraka, manekenskih, dovoljno da ga objektivi uhvate i popune stranice novina već „osigurane“ za Ministra.
I umjesto da vrli ministar posjeti porodicu nesretnog čuvara države, jok, tamo ne čekaju objektivi i klonirani novinari, tamo ga čeka stvarnost ova bosanskohercegovačka, tamo ga čeka plač.
Ovdje će on pokazati kako se čuva moja draga Bosna i Hercegovina, kako slobodno možeš provozati se u blindiranom đipu, avionu i jahti i niko te neće ni pipnut. Ovdje će on pokazati narodu moje drage Bosne iHercegovine, kako se brine za sigurnost.
I dok sa dobro uvježbanim partnerima, kada su podjele i otimačina u pitanju, srkleti da realizuje, dogovor s kraja, sada već prošle godine, jer kako reče jedan „poletarac“ iz te ekipe, žuri im se a znaju da krše zakon, u ovu narednu ulazi s krvavom, smrtonosnom, flekom na uniformi moje drage Bosne i Hercegovine. Pitam se znaju li i imaju li išta drugo napisati oni novinari „resavske škole“, da bi se sačuvala vlast. Čega , rekao bi Đuro u prijeratnim nadrealistima. Sad više ni on to ne ponavlja u Ljubljani, jer i gore je haman, naki srklet, a ovdje se već duže, nadrealizam živi.
Nadrelano zar ne?

Said Šteta

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close