Said Šteta: Sindikat je tigar od papira
Prijedlog Zakona o radu, koji je krnja Vlada F BiH a potom u natezajućem zbrajanju glasova elektronski pa ručno, oba doma parlamenta, čini se probudio je iz dugog sna Savez samostalnih sindikata BiH. U svojim istupima samo se ponavlja fraza „da se umanjuju prava radnika“. O kojim to radnicima govori sindikat u zemlji gdje u realnom sektoru, kojeg čini 17% zaposlenih, ta prava nisu postojala već dvadeset godina i gdje sindikat i ne postoji kao instrument u rukama radničke klase? To je onaj dio zaposlenih koji i puni budžet, najsiromašnije države u Evropi a možda i šire. Sigurno je, nećemo dobiti odgovor od postojećeg sindikalnog dekora, koji se ekranizuje u njima znanim terminima i razlozima.
Oni koji su rođeni u socijalizmu, onoj strašnoj vladavini jednoumlja, pamte sindikat i predvodnike istog u zamašćenim mantilima, kako ostavljaju strojeve i staju na čelo nezadovoljne kolone.
Današnji sindikat, ovaj demokratski, pluralni, rasparčani pa bajagi usaveženi, je u stvari sindikat pojedinaca, isplivalih putem porodične tradicije biti sindikalni predstavnik, kakav je primjerice Selvedin Šatorović,( i otac mu bio dugogodišnji sindikalni vođa, op.a.) po drugi put izabrani predsjednik Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja F BiH,pa potpredsjednik saveza.
Ili pak oni drugi, koji su uzajamno birani, po sistemu „pomogni ti meni, pomognut ću ja tebi“.
Ako se sindikat sveo na zadaću da ne predstavlja realni, to jest proizvodno-uslužni, privredni sektor, onda se nameće zaključak da je braneći onaj neproizvodni, nerealni sektor, i sam sindikat po vokaciji nerealan. Vratimo li se samo koji mjesec unazad, uočit ćemo da je isti ovaj Savez samostalnih sindikata, bio uredno pozvan da se uključi u razmatranje nacrta osporavanog zakona kako bi se eventualne manjkavosti otklonile na vrijeme. No, povući se iz rada na pripremi zakona, što je činjenica, značilo je, da se su nenavikle moždane vijuge sindikalnih vođa izgubile bitku i prije bitke.
Ne želim prejudicirati i okretati ražanj dok je zec u šumi, kako će ovaj zakon riješiti sve nagomilane probleme radničke klase. To nikako! Ali da se nadamo da će ih bar početi riješavati, to svakako.
Uposlena masa sa stalnim radnim odnosom u nerealnom sektoru bi barem po onome što je sadržano u novom zakonu konačno postala dodirljiva. Neradnici i vucibatine koji i ne znaju što su zaposleni tu gdje jesu ali znaju uzeti platu i sve druge privilegije koje slijede, konačno bi mogli biti zamjenjeni onima koji su na birou sa po nekoliko diploma.
Sindikalne vođe, koje se kao pijan plota drže kojekakvih kolektivnih ugovora o radu, umanjući jačinu i važnost zakona o radu, što je pravno gledano, apsurdno, mora li bi shvatiti da više nisu iznad zakona.
Nadalje, nije zgoreg istaći činjenice kako postojeći Savez samostalnih sindikata i sve grane i grančice unutar, su u stvari samo sebi svrha. To pokazuju iznosi primanja koja, kako prenosi TV1, su: Ismet Bajramović prvi sindikalac Federacije BiH, oko 3500 BAM mjesečno, Ranka Mišić, predsjednica Saveza sinidkata RS, oko 2500 BAM, dok pojedini čelnici granskih sindikata primaju više i od svojih vođa. Slučaj je to sa Salihom Kruščicom, koji pjeni s razlogom, braneći visokih 3535 BAM mjesečno.
Ovdje prestaje priča o tobože brizi ovog i ovakvog sindikata za radnike u realnom sektoru.Stručnjaci tvrde kako ovakav sindikat štiti zaposlene u javnoj upravi čija je prosječna plata 1.500 KM, u preduzećima poput Elektroprivrede čija se prosječna plata kreće od 1.600 do 1.800 KM. O platama u telekom operaterima suvišno je i govoriti. Sa druge strane zaposleni u privredi, znači realnom sektoru, primaju platu daleko ispod prosjeka.
Još valja napomenuti da u realnom sektoru, posebice tamo gdje je uslijedila privatizacija, priča o sindikalnom organizovanju je zabranjena tema. Nikad i niko od brojnih sindikata nije pokrenuo to pitanje. Zašto?
Kako ističe direktor Agencije za zapošljavanje Posao.ba Edin Mehić,
“Prema novom zakonu svi radnici će morati imati ugovor o radu. Prije to nije bio slučaj, jer je poslodavac mogao primiti radnika, dogovoriti neku osnovnu platu i nije bio dužan detaljno regulisati radni odnos sa uposlenikom“.
Poznati ekonomski stručnjak, Zlatko Hurtić o prijetnjama Saveza sindikata, kaže: „Radi se o tigru od papira! Mi sindikatima, ovakvi kakvi jesu, pridajemo veću pažnju nego što je zaista imaju. Bilo je i u prošlosti pokušaja da isti sindikati izvedu radnike na ulice. Jedino su uspjeli skupiti nekoliko stotina svojih službenika, koji po sindikalnim uredima rade u BiH. Oni nemaju nikakav uticaj među radnicima, niti su u stanju da pokrenu masu protesta. Sindikati treba da shvate svoju poziciju. Umjesto fotelja i mercedesa koje voze, interes treba da im bude budućnost BiH i mladih generacija“.
Apsurd političke nezrelosti u donošenju ovog zakona došao je od DF-a koji su zagovornici reformi a izlaskom iz Vlade FBiH, bili protivnici.Na svoj politički kroše u uzavrelom ringu čeka je i SDP i naravno „saveznici za promjene“. Dobro je samo neka je belaj u kući. Na žalost, njihovu naravno, tresla se gora, rodilo se „hiš“.
Zakon je usvojen i za koji dan ide u primjenu.
No vratimo se Savezu sindikata. Galama koja se dirigirano plasira svih ovih dana, do te mjere da mladi i retorički neodgojen sindikalista Selvedin Šatorović ovaj Zakon naziva fašističkim, neće popiti puno vode. Kako to tvrde stručnjaci ali i poslodavci u realnom sektoru, ovaj Zakon ipak poboljšava prava radnika osim u jednom segmentu, kada je riječ o kolektivnim ugovorima, ona se uslovno rečeno, umanjuju. Znamo li da su kolektivne ugovore uglavnom potpisivali sindikati nerealnog sektora,to navodi na zaključak da sindikat sebi svrsan, ne birajući sredstva, bori se sačuvati stečevinu.Neću ulaziti u to jesu li ili nisu tigrovi od papira ali da znaju primati dobru platu, po nekoliko puta veću od radnika koje zastupaju, to je izvjesno. Glasno se deru i puno seru!
Piše: Said Šteta
magazinplus.eu
