Šaćir Filandra: Bošnjaci ne mogu opstati u fildžan varijanti

Šaćir Filandra, dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, svoj je akademski život posvetio i proučavanju političke historije, sadašnjosti i budućnosti Bošnjaka. Njegova djela svjedoče o svakom trenutku bošnjačke političke i svake druge historije, izazovima koji su pred taj narod postavljani i načinima na koji su oni rješavani.

(Autor: Sead NUMANOVIĆ – avaz)

Važna činjenica

Razgovor s njim počeli smo pitanjima o popisu stanovništva.

– Popis je važna činjenica u životu Bosne i Hercegovine, ali ne prevažna, kako se to u javnosti predstavlja i kako se prema njemu različiti faktori odnose. On je bitan kako bi država, nakon 20 godina, nakon genocida i velikog gubitka stanovništva, nasilnog preseljavanja ljudi…, znala stanje na terenu. Sasvim je normalno da smo svi znatiželjni šta će brojke pokazati i koliki su nam gubici – konstatira profesor Filandra.

Šta je u tom statističkom pregledu najvažnije i koliko je bitna nacionalna struktura?

– Cijela ta priča i akcentiranje nacionalnosti je politička regresija. Pitanje nacionalnog identiteta riješeno je sa slomom socijalizma. Te 90-te su bile godine nacija i to je iza nas. Danas živimo u dobu države i daleko je bitnija ta kategorija, kakvo je stanje države, njene potrebe…, sve ono što država znači i sva ova priča o nacionalnostima je prenaglašena.

U političkom smislu, ta nacionalna priča o popisu je i neproduktivna.

Ipak, ona je tu, naglašena je i samo kada su Bošnjaci u pitanju bukti rasprava kako se izjasniti na popisu.

– Mislim da Bošnjaci sami sebe često zbunjuju. Povijest je riješila to pitanje i među nama nema nikakve zabune ko je Bošnjak, Srbin, Hrvat…, sve je to neproduktivno i Bosni ništa dobro ne donosi.

Ali, pitanje nacionalnog identiteta u javnim raspravama je najbitnije?

– Ko kaže da je to bitno? Nije bitno! Rasprave koje se vode treba promatrati iz ugla ko to potiče i s kojim motivima. Jeste važno znati nacionalnu strukturu, ali to nije najvažnije pitanje popisa. Jučer (utorak, 8. oktobar, op. a.) izjasnio sam se na popisu kao Bošnjak. Nisam zbog toga ni bolje spavao, nisam imao bolju zaradu, posao, bolji životni standard…, ništa što je relevantno za moj i lični život moje porodice nije se promijenilo time što sam se izjasnio kao Bošnjak.

Bojim se da se tim pitanjima zamagljuje suština stvari. Smisao našeg današnjeg političkog postojanja nije u tautologiji da ja Bošnjak kažem da sam Bošnjak! Već da vidimo u kakvoj državi živimo i kakvu državu želimo, na kojim vrijednostima počivamo i kako da međusobne interese uskladimo, kako da imamo bolji životni standard… Dakle, da na dnevni red postavimo neka druga pitanja, a ne lažne dileme u vezi s tim ko sam i šta sam. Mislim da je tu ta zamka. Ne minimiziram važnost nacionalnog identiteta…

Hoćete reći da je ta lažna dilema o identitetu isforsirana da se ne bismo pitali o bitnijim stvarima?

– Nije to niko namjerno isforsirao, ali je očito da je to pitanje previsoko na ljestvici prioriteta. Mnogo je bitnije pitanje vladavine zakona u ovoj državi.

Ledeno doba

Ako tvrdite da smo u „dobu države“, jesmo li mi u ledenom dobu, jer tog „dinosaura“ zvanog država baš i nema?

– Ne mislim da ste u pravu. Nacionalno-politička profiliranja desila su se padom socijalizma. Tada su se pojavili nacionalno-politički pokreti, nacionalne stranke… Bio je i rat. Država je opstala i ostala kao način i oblik savremenog življenja ljudi. Samo s kategorijom države možemo osigurati vlastitu egzistenciju.

Koliko smo mi svjesni toga?

– Malo! Vrlo malo! U posljednjih 20 godina ništa se bitno nije desilo, posebno kada je u pitanju integracija države. Ono političko nejedinstvo iz novembra 1991., kada je uspostavljena „Herceg-Bosna“, imamo i danas. Za više od 20 godina, dakle, nije napravljen nikakav politički pomak.

Šta bi trebalo uraditi da se pomak desi?

– Stvari je teško promijeniti, ali je u politici sve moguće. Trebao bi nam hrabar iskorak ili pojedinaca ili političkih elita iz bilo kog naroda da se stvari pokrenu. Objektivno, on bi se trebao desiti unutar bošnjačke politike. Bošnjaci su ti koji bi trebali raskinuti s postojećom političkom matricom.

 

Filandra: Bosna iznad svega

 

Bošnjaci bi trebali napraviti deetnizaciju politike. Na prostoru BiH koji oni efektivno kontroliraju i određuju u tom hrabrom iskoraku uspostavili bi vladavinu principa apsolutne građanske, nacionalne ravnopravnosti…, svih onih normi koje zahtijeva i na kojima počiva moderno evropsko društvo. Na taj način bi od vlastitog ponašanja napravili politički model i uzoritost koja bi, vremenom, privukla i sve snage koje se s time ne slažu unutar srpskog i hrvatskog nacionalnog korpusa.

Zašto to Bošnjaci trebaju uraditi? Jer su najbrojniji?

– Ne! Broj je apsolutno nebitan. Bitni su kvaliteti odnosa. Povijest pokazuje da su Bošnjaci najviše zainteresirani za opstanak BiH i vlastiti opstanak sinonimno razumiju kao opstanak države. Unutar većinskog dijela bošnjačke politike došlo je do apsolutnog poistovjećivanja državnog i nacionalnog interesa. Svi oni koji smatraju da je moguć opstanak Bošnjaka mimo BiH kao multietničke države na pogrešnom su putu.

U tom smislu, akcent je na bošnjačkoj političkoj eliti da napravi iskorak iz rovovske etničke politike skovane u Dejtonu.

Proučavate Bošnjake i njihovu politiku kroz stotine godina. Koje su konstante?

– Sve vrijeme, od osmanskog perioda, pa Austrougarska, pa suvremenost…, konstanta bošnjačkog identiteta je Bosna – kao domovina i kao država. U odnosu na vjersku dimenziju, ona je bila uvijek dominantnija. Identitet Bošnjaka osporavan je unutar svih sistema, od osmanskog perioda do ovih jugoslavija. Bošnjaci su osporavani, jer žive u okruženju jačih nacionalizama koji su ih nastojali ili asimilirati ili eliminirati. Bošnjaci su uvijek bili meta srpskog i hrvatskog nacionalizma.

U tom kontekstu razvio se bošnjački oportunizam u pozitivnom smislu, kao umijeće preživljavanja i u najtežim uvjetima. On je do izražaja došao između dva svjetska rata, ali i u prvim decenijama komunizma… Bošnjaci su nalazili način da održe kolektivnu svijest i prežive. Bošnjaci su kao ponornica. Sad ih nema pa izrone, skloni su mimikriji, imaju modalitete preživljavanja u vrlo nepovoljnim uvjetima…

Neki će reći da je Bošnjake održao islam.

– Ne! Islam je za Bošnjake bitan koliko i katoličanstvo za Hrvate ili pravoslavlje za Srbe. Islam je u jednom momentu bio bitan jer su Bošnjacima poricana njihova nacionalna, narodna i politička prava. U tom statusu Bošnjaci su bili od 1918. do 70-ih godina prošlog stoljeća. U tom smislu, islam se iskristalizirao kao glavni marker bošnjačke nacije. No, to po sebi islam nije. Sve ostalo je bilo zabranjeno i Bošnjacima je silom povijesti uloga islama isforsirana.

Ono što je bio islam u doba Jugoslavije danas je država. Danas IZ više nije temeljna institucija Bošnjaka. Danas je BiH temelj bošnjačkog naroda.

Državotvorna svijest
 

 

Koliko su Bošnjaci svjesni toga, kada pogledamo u kakvom je stanju država?

– Bošnjaci su državotvoran narod, ali nema dovoljno izgrađenu tu svijest. A nju stvara politička elita koju još nemamo. I još postoji naivno uvjerenje da Bošnjaci mogu opstati bez države, u nekoj fildžan varijanti, u nekom muslimanskom društvu bez bh. države.

A država je jedna vrlo ozbiljna kategorija i očito je da formalno stjecanje države i njena fizička odbrana u ratu nije bila dovoljna da se ona izgradi. Danas se mi Bošnjaci ne ponašamo državotvorno. Naš cijeli politički život sveo se na piljaru, gdje se trguje svim i svačim, gdje sujete vladaju i ako ja kažem da je nešto dobro, vi ćete reći da to ne valja i obratno, bez ikakvog konteksta…

No, bosanski državotvorni identitet ima kontekst i on se ne treba zanemariti. Država se gradi na vladavini zakona. Ako se njeni prvaci ne ponašaju u skladu s tim, kako ćete očekivati od naroda da bude uzorit u ponašanju. Političari postavljaju primjere.

Da parafraziramo Hegela – vlast je ogledalo naroda. Narod, građani, glasači, izabrali su ovu vlast. Nije ona s Marsa pala.

– Oni su izabrali od onoga što je ponuđeno. Ako je vlast loša, a jeste, onda je ponuda bila loša. Dejton je tako skrojen da je on postao ključni generator političke krize i etnizacije politike. Iz toga se mora izaći. Ovaj narod apsolutno zaslužuje bolju vlast.

Prije samo 30-40 godina isti ovaj narod, isti ljudi imali su hiljadu puta bolju vlast, životni standard, bolje su živjeli, napravili su „Energoinvest“ i sva ostala bosanska čuda. Danas oni nemaju od čega da žive.

Ko je kriv za to? Oni koji su izabrani. Oni nemaju viziju, nemaju ideje. Rekoste da su ih ljudi izabrali. Jesu. Ali je taj izbor limitiran. Niko nije hodao po selima i haustorima i raspitivao se ko je tu čestit, sposoban, vrijedan…

Po tome promjene su nemoguće?

– One su nužne. Nema nam druge. Promjene su neophodne, moraju se desiti i desit će se. Hoće li one biti plod smislenog djelovanja, novih ideja vrijednih i čestitih ljudi koji brinu o državi, a ne o vlastitom džepu, ili će doći kroz „provalu“ omče koju su stvorili vrhovi stranaka, vidjet ćemo. Neodrživo je da nekih sedam političkih subjekata kontrolira apsolutno sve segmente života. Nije džabe u narodu rečeno da ničija do zore nije gorjela. Ovo stanje će se morati promijeniti prije ili kasnije. I optimista sam da će do toga doći.

Kada? Za našeg života?

– Ili za našeg ili za života naše djece. I bolje vlasti od ove su odlazile s političke scene. Zašto bi ova o(p)stala? Hoće li oni otići mirno, kroz rekonceptualizaciju politike i dolaska do izražaja novih, normalnih, poštenih ljudi, vizionara koji rade u interesu države… ili će ovi otići na neki brutalan način, vidjet ćemo. Ali će otići!

Izlaz iz ovakvog stanja, iz ovakve političke konstrukcije neće trajati vječno. A ova politička konstrukcija je neprirodna i kao takva ne može opstati.

Jesu li Bošnjaci ikada, osim u ratu, bili u goroj situaciji? Prije 200 godina Bošnjaci su živjeli i bili većina u Užicu i Imotskom. Danas je njihov životni prostor od Kozije ćuprije do pola Starog mosta.

– Iz te povijesne perspektive, krivulja teritorijalne disperzije Bošnjaka na ovom prostoru je negativna. To je općepoznata činjenica. Ali to nije stvar neke neumitnosti, već društvenih činjenica. To se stanje može promijeniti ako ga realno sagledamo i odgovorno se prema njemu odnosimo.

Ali, u svojoj historiji Bošnjaci nikada nisu imali goru vlast od današnje. Njihovo stanje je teško, a generator toga je vrlo neprimjereno loša politička elita koja nema rezultata. Bošnjaci teško žive. Njihov životni standard je veoma loš. A to kako ljudi žive je jedini kriterij dobre ili loše politike. U tom smislu, Bošnjaci imaju razloga reći da nikada nisu bili u težem stanju.

Položaj Bošnjaka, s druge strane, dobar je! Oni su u političkom smislu priznati, ravnopravni legitimni evropski narod koji kroz ravnopravno sudjelovanje u institucijama suverene nezavisne države koja ide k EU i član je UN-a mogu prvi put određivati svoj život i svoju sudbinu.

Prvi put Bošnjaci sami biraju svoje predstavnike, kakvi god da su oni! Koga ćete vi postaviti na vlast, hoćete li za ministra vanjskih poslova postaviti nekog apsolutno bezveznog čovjeka, što nam se često dešava, ili ćete naći genijalca, vaša je stvar. Ona samo od vas Bošnjaka zavisi. To se ranije nikada nije desilo. I to je ogromna stvar. Ali mi je ne znamo iskoristiti. Nažalost.

Osnov naše krize je ta smetenost u kojoj živimo i duboka moralna kriza u kojoj smo. Iz nje izvire i sva korupcija, nepotizam, bahatost i nemaran odnos i prema vlastitoj državi i prema vlastitom identitetu!

Vrlo je ružno sebi priznati da ste nemoralni. Suočenje s tim je veoma, veoma bolno.

Budućnost BiH

Ima li BiH uopće budućnost?

– Ma ima! Apsolutno ima. Tu se ne treba bojati. Država ima budućnost, samo je pitanje odnosa snaga u njoj. Ne pitamo se samo mi. Međunarodne konstelacije to određuju i kada je BiH u pitanju, tu postoji cijeli spektar interesa i vrijednosti, a ne smije se zanemariti i interes državljana BiH, koliko god ova kategorija danas djelovala razuđeno. U njemu učestvuju svi građani ove zemlje, bez obzira na nacionalnost, pa i bez obzira na trenutno očitovanje.

Kako se ta državnost manifestira kroz djelovanje ljudi iz BiH? Osim ako ne mislite na korupciju, nepotizam, bahatost, površnost i agresivnost zbog neznanja. Tu smo svi tako isti.

– Svi mi živimo u jednoj državi. Nivo naše horizontalne komunikacije je praktično normalan. Ma koliko različiti bili, jednostavno i vrlo intenzivno komuniciramo. Drugo je ono što rade neke političke elite, kojima se pridružuju dijelovi vjerskih elita i onda oni manipuliraju nekim pitanjima.

Nasuprot tome stoje interesi običnih ljudi ove zemlje i međunarodne konstelacije koje uvijek idu naruku BiH. Što se budućnosti države BiH tiče, nemam sumnje. Drugo je pitanje kakav će biti odnos moći i vlasti u njoj u budućnosti.

Ovo sadašnje uređenje je neodrživo?

– Ono je prevaziđeno. I tu su potrebni iskoraci i promjene. Mada još niko nema hrabrosti za to. Ko god je spreman da to uradi, da mijenja stanje stvoreno ratom ili malo prije njega, suoči se s etiketom izdajnika.

Zašto smjenjuju Šarovića danas? On pokazao tri državotvorne inicijative i odmah nekima ne valja.

Od „aprilskog paketa“ do danas u bošnjačkoj politici se svaki pokušaj da se stvari mijenjaju, da se postignu dogovori s hrvatskom i srpskom elitom kvalificira kao izdaja. Govori se da je to odstupanje od nacionalnih interesa i – opet – da je to izdaja svega i svačega. A zna li se šta su nacionalni interesi Bošnjaka? Šta je to što Bošnjaci žele, a da nije Bosna kao država? Tim pitanjima se manipulira kako bi se održalo ovo prevaziđeno stanje i uređenje.

Kako možete biti sigurni u budućnost BiH kada je svi politički predstavnici Srba u BiH negiraju, svi istaknuti hrvatski politički dužnosnici nisu joj skloni?

– Ne bih bio izričit u tome što govorite. Oni koji su objekt negiranja – ovaj državotvorni kapital BiH i bošnjački narod koji je za njega čvrsto vezan – trebaju kroz svoje nove ideje i pristupe te stvari reformulirati i ne miriti se s time, moraju naći adekvatne odgovore na te izazove.

Nadalje, ne smatram istinitim stav da svi srpski zvaničnici nisu za BiH, kao ni hrvatski. Mislim da to nije tačno i situacija i vrijeme nalažu da se u BiH danas stvari preformuliraju i na prvo mjesto postave pravi prioriteti.

Šta to znači?

– Gradnja zajedničkih političkih ciljeva i vrijednosti. Na osnovu toga, a mislim na ljudska prava i slobode, nediskriminaciju, odvojenost crkve od države…, određuju se zajednički interesi. To je moguće ako shvatimo da se radi o nečemu što svi ljudi žele. Mislim ovdje na bolji život! Sfera identiteta, koja je sada na prvom, treba biti na trećem mjestu prioriteta.

Mi smo narodi pobrkanih prioriteta?

– Apsolutno! Identitet treba ostati na nivou kulture i tradicije. U prvom planu trebaju biti pitanja boljeg života. Naravno, ako u jednoj Bosanskoj Gradišci živi pet Bošnjaka i 50.000 Srba, naprimjer, svi oni moraju biti isti pred zakonom. Ili u Visokom pet Srba i 50.000 Bošnjaka. Isti princip važi za sve i nema diskriminacije.

A i ovih pet Bošnjaka i 50.000 Srba u Bosanskoj Gradišci istim žarom žele bolji život, veće plaće, da im niko djeci pred školom ne otima novac i mobitele, da ih ne presreće na ulici i otima auto…, da nas u bolnici čeka bolja usluga, a u starosti veća penzija. To su prioriteti. To je set političkih vrijednosti koje Evropa danas dijeli.

A zašto to nisu naše vrijednosti?

– Za ovu našu politiku to je isuviše ozbiljan posao i isuviše ozbiljna priča. Ne vidim baš u ovoj našoj sadašnjoj političkoj nomenklaturi dovoljno onih koji se time žele ozbiljno baviti. Veliki su to problemi.

No, moramo ići u tom pravcu i vizija i perspektiva moraju biti jasne. Svaki čovjek ima svoje potrebe i interese koje dijeli s drugima. Ne mislim da u BiH postoji čovjek koji želi da mu lopovi maltretiraju djecu ili da njega opljačkaju. Ili da mu je plaća iz mjeseca u mjesec manja…, na tim se principima dogovor može postići. Ako ne sada, onda u jednoj od narednih generacija.

Dakle, mi sada jesmo u jednom smetenom stanju, plivamo u mutnoj vodi. Ali se to sve može razbistriti. I tada politika mora raditi bez rukavica.

Dobro je da država hoće regulirati odlazak svojih ljudi u ratove u strane zemlje

– Bošnjaci apsolutno ne trebaju ići ni u kakav „džihad“. To što mi sada gledamo i slušamo, to nije džihad. Teolozi bolje znaju odrediti ovaj termin, ali džihad je borba protiv zla u sebi, borba da budeš još bolji čovjek, a ne nanošenje zla drugome i ubijanje nevinih ljudi.

Islamska zajednica će se o tome izjasniti kada ocijeni da je to potrebno, ne čini mi se da je ta pojava sada tolika da ona mora reagirati.

Lično, smatram da je problem s vehabijama prilično pacifiziran. No, doći će u budućnosti, a već sada to vidimo, do određenih reinterpretacija u islamu. Mislim na bosanski islam u odnosu na neki drugi koji nije bosanski. Nešto od toga se desilo, a dešavat će se još.

Vjerujem da će novo vodstvo IZ, bez lažne patetike, imati veći senzibilitet za kontekst življenja islama ovdje, ali i pripadanja IZ u svijetu.

Mudrom i uravnoteženom politikom koju očekujem od novog vodstva IZ ona će umiriti neke razlike.

Mislim da je dobro da država hoće regulirati odlazak svojih ljudi u ratove u strane zemlje. To je njena ingerencija i jesam za sankcioniranje svakog čina koji može izazvati nasilje ili nepravdu nekim ljudima u stranim državama nanesenu od naših državljana. Država ima mehanizme da to spriječi i sankcionira – iznosi profesor Filandra.