8. juli (srpanj) (8.7.) je 189. dan godine po gregorijanskom kalendaru (190. u prestupnoj godini). Do kraja godine ima još 176 dana.
Događaji
1497 – Vasco da Gama je krenuo na prvo direktno putovanje iz Evrope prema Indiji
1997 – NATO uputio poziv za članstvo Češkoj, Mađarskoj i Poljskoj.
2007 – Izabrano novih sedam svjetskih čuda; Kineski zid, Koloseum, Tadž Mahal, Machu Picchu, kip Krista Otkupitelja, grad Petra, Chichen Itza.
Rođeni
1809 – Ljudevit Gaj (Krapina, 8. srpnja 1809. – Zagreb, 20. travnja 1872.), hrvatski političar, jezikoslovac, ideolog, novinar i književnik. Središnja osoba ilirskog pokreta koja je imala važnu ulogu i u hrvatskom narodnom preporodu.
Politički ideolog, organizator i vođa preporoda, Ljudevit Gaj bio je i književnik. Njegove književne, upravo pjesničke sposobnosti bile su izrazite. Budnica “Još Horvatska ni propala”, napisana još 1833, bila je najpopularnija pjesma u ono doba, a pjeva se često još i danas. Pjesme su mu, pisao je Barac, bile “pune osjećaja i zaokružene, a riječi njihove, povezane ritmom i građom stiha, doimaju se snažno”, a osobito njegovi članci i proglasi. Oni nose izrazito književna obilježja živih slika i prispodoba, dobra stila i skladne kompozicije, Barac ih je pribrajao “među najbolju hrvatsku prozu u doba ilirizma.”
Gaj je umro u prostorijama svoje tiskare u Ćirilometodskoj ulici u Zagrebu. Pokopan je u obiteljskoj grobnici na Jurjevskom groblju. Godine 1885. ostaci su preneseni u arkade iliraca na groblju Mirogoj.
Hrvatsku abecedu koju je reformirao hrvatski preporoditelj Ljudevit Gaj za Hrvate i hrvatski jezik, koriste i susjedni narodi Slovenci, Bošnjaci, Srbi i Crnogorci.
1818 – Ivan Franjo Jukić (Banja Luka, 8. srpnja 1818. – Beč, 20. svibnja 1857.) bio je hrvatski franjevac, prosvjetitelj, pjesnik, publicist, putopisac, jezikoslovac, hrvatski preporoditelj, književnik, kulturni, znanstveni i politički djelatnik.
Elementarnu pismenost i znanje osnova latinskoga jezika stekao je kod mjesnog župnika, fra Franje Sitnića. Niže razrede gimnazije završio je u franjevačkom samostanu u Fojnici, filozofiju je studirao u Zagrebu, a teologiju u mađarskom Veszprému i Dubrovniku. Tijekom studija se politički angažirao. Oduševio se idejama ilirskoga pokreta pa se zauzimao za kulturno podizanje Bosne, potičući otvaranje tiskara, knjižnica, kulturnih društava, narodnih čitaonica i muzeja. Pokazivao je sklonost za prosvjetiteljske ciljeve s naglaskom na reformu jezika, pravopisa (bio je pristašom Gajeva pravopisa) i utemeljenje škola. Bavio se tekstologijom i rukopisima starih hrvatskih pisaca. Pokrenuo je, uređivao i ispisivao prvi bosanskohercegovački časopis “Bosanski prijatelj”. Prikupljao je narodne pjesme koje je s Grgom Martićem, a pod pseudonimom fra Filip Kunić, objavio u Osijeku. Općenito, mora se naglasiti da je Jukićev rad neodvojivo vezan uz djelovanje fra Grge Martića.
U njegovom književnom radu, najvrjedniji su putopisi. Jukić je pisao i pjesme domoljubnog nadahnuća, sukladno njegovom vatrenom zanosu za ilirski preporod. Omer-paša Latas protjerao ga je zbog političkog angažmana (zbog teksta “Želje i molbe bosanskih krstjana”) u Carigrad i trajno mu zabranio povratak u Bosnu, a o složenosti odnosa Jukić-Latas napisana su cijela poglavlja u literaturi. Naime, Jukić je Latasa vidio kao Slavena, čovjeka sklonog svom puku i kao spasitelja Bosne. Štoviše, Jukićeva pjesma “Slavodobitnica svietlome gospodinu Omer-paši”, dovodi do toga da je Latas dao uhititi Jukića (1852.) i zatočiti u Carigrad, odakle ga je iz zatvora izvukao austrijski konzul, pjesnik Antun Mihanović. U njegovom znanstvenom radu primjećuje se karakteristična istraživačka opisnost, ali i kritičnost, neuobičajena za ono vrijeme (djelo “Zemljopis i poviestnica Bosne”). Pokopan je u skupnu siromašku grobnicu na groblju St. Marxer Friedhof u Beču. Pri preuređivanju susjedne skupne grobnice u kojoj je bio pokopan i Mozart, oznaka Jukićeva groba je zagubljena, pa su mu kao nadomjestak franjevci i bečki Hrvati postavili spomen-ploču u franjevačkom samostanu u Beču, na adresi Franziskanerplatz 4. Njegovo memoarsko djelo “Progonstvo iz Sarajeva u Carigrad” objavljeno je 1931. godine u Zagrebu. Njemu u čast franjevačka provincija Bosna Srebrena je 1971. pokrenula reviju koja nosi ime ovog franjevačkog velikana, Jukić.
1819 – Vatroslav Lisinski (Zagreb, 8. srpnja 1819. – Zagreb, 31. svibnja 1854.), hrvatski skladatelj.
Rođen je u obitelji njemačko-židovskog podrijetla.[1][2]Glazbu je učio kod J. K. Wiesnera von Morgensterna. Prve poticaje za skladanje daje mu amaterski pjevač Alberto Ognjan Štriga, pristaša ilirskog pokreta koji je 1841. godine osnovao prvo ilirsko pjevačko društvo i pridobio Lisinskog za dirigenta. Iste godine sklada svoje prvo djelo – solo pjesmu Iz Zagorja od prastara na tekst Pavla Štoosa (kasnije zamijenjen novim tekstom Dimitrija Demetra Prosto zrakom ptica leti). U to vrijeme mijenja svoje obiteljsko ime Ignatius Fuchs (Fux) u Vatroslav Lisinski. U razdoblju od 1842. do 1847. godine zaposlen je kao bilježnik banskog stola i tada stvara više zborova, solo-pjesama, nekoliko klavirskih kompozicija (Slavonsko kolo) te prvu hrvatsku operu Ljubav i zloba. Libreto ove opere prema zamisli A. Štrige napisao je Josip Car, a zatim preradio Dimitrije Demeter dok je instrumentalizaciju dotjerao Wisner-Morgenstern. Praizvedba opere, 28. ožujka 1846. godine, protekla je u znaku slavlja ilirskih ideja i taj datum označen je kao povijesno važan u stvaranju hrvatskog umjetničkog izražaja. U ljeto 1847. godine Lisinski sa Štrigom, Livadićem i dr. kreće na koncertnu turneju po Srbiji i Vojvodini izvodeći ilirske i srpske skladbe. Iste godine na jesen odlazi na usavršavanje u Prag gdje studira kod K. Pitscha i B. Kittla. Za boravka u Pragu sklada orkestralnu idilu Večer (1850.), niz uvertira (najuspjelija je revolucionarna Bellona iz 1849.) i najveći dio opere Porin (libreto je za ovo djelo napisao Dimitrije Demeter) koju je dovršio 1851. godine po povratku u Zagreb. Praizvedbu ove opere Lisinski nikada nije doživio.
Vrativši se u domovinu u doba Bachova apsolutizma proživljava svoje posljednje godine kreativno sputan materijalnom bijedom. U periodu od 1851. do 1853. godine bio je besplatni nadzornik školskih učionica Glazbenog zavoda, a nakon što je otpušten iz te službe prihvaća mjesto sudbenog auskultanta. Razočaran, osamljen i gotovo posve zaboravljen sklada malo. Njegovo posljednje djelo Opijelo nije sačuvano. Vatroslav Lisinki bio je najdarovitiji među skladateljima Ilirskog pokreta i prvi hrvatski profesionalni glazbenik koji je ujedno postavio temelje nacionalnom smjeru u Hrvatskoj, a posebice operi, solo-pjesmi, orkestralnoj i zborskoj glazbi. Iako nije analitički proučavao izvornu narodnu glazbu uspio se više od ostalih suvremenika približiti ideji Iliraca – stvaranju umjetničke glazbe zasnovane na narodnoj. Lisinski, u biti romantički lirik, svoje je najbolje dao u 70-ak solo pjesama, melodijski inventivnih, formalno raznolikih, a po ugođaju pretežito elegičkih.
1836 – Joseph Chamberlain, britanski političar i državnik
1838 – Ferdinand Graf von Zeppelin, njemački poduzetnik i konstruktor istoimene leteće mašine
1885 – Ernst Bloch (Ludwigshafen, 8. juli 1885. – Tübingen, 4. august 1977.), njemački filozof.
Univerzitetsku karijeru počeo je Leipzigu, gdje je živio do dolaska nacista na vlast. Kao istaknuti antifašist bio je u emigraciji od 1933. do 1948. Po povratku bio je univerzitetski profesor u Istočnom Berlinu, a od 1961. u Tübingenu. U svom opsežnom djelu, koje obuhvaća probleme filozofije, historije, religije, prava, ontološka, etička i humanistička pitanja, posebno se bavio analizom fenomena utopijskog.
U svom filozofskom rječniku Bloch modificira neke kategorije izvedene iz klasične njemačke filozofije, Freuda, kršćanstva i neoplatonizma, ravijajući ih u osebujnu filozofiju po kojoj je stvarnost dinamičko posredovanje odnosa subjekta i objekta, duha i materije, s konačnom svrhom ostvarenja njihova jedinstva. Napadnut za revizionizma i oštro kritiziran za “religiozno orijentisani” i teologijski princip nade, napustio je DR Njemačku.
1947 – Mehmed Alagić, general Armije RBiH
1951 – Anjelica Huston, američka glumica
1959 – Robert Knepper, američki glumac
1960 – Ena Begović, hrvatska glumica
1964 – Linda de Mol, holandska TV zvijezda
1974 – Elvir Baljić (rođen 8. jula 1974. godine u Sarajevu, Bosna i Hercegovina) je bivši bosanskohercegovački fudbaler. Trenutno je pomoćni trener bosanskohercegovačke fudbalske reprezentacije.
Umrli
1695 – Christiaan Huygens (Kristijan Hajgens) (14. april, 1629 – 8. juli, 1695), bio je holandski matematičar, astronom i fizičar; rođen u Hagu. Studirao je pravo na Univerzitetu u Leidenu i na Orange Colledge u Bredi prije nego što se posvetio nauci. Historičari često poistovjećuju Huygensa sa naučnom revolucijom.
Huygens je relativno malo priznat po svojoj ulozi u razvoju modernog integralnog i diferencijalnog računa. Zapamćen je i po tome što je tvrdio da se svjetlost sastoji od talasa. Godine 1655. otkrio je Saturnov mjesec Titan. Također je ispitivao Saturnove prstenove, i 1656. otkrio da se prstenovi sastoje od stjena. Iste godine otkrio je i opisao maglinu Orion. Njegov crtež, prvi takve vrste, magline Orion objavljen je u Systema Saturnium 1659. Koristeći moderan teleskop uspio je da izdvoji iz magline različite zvijezde. (Svijetla unutrašnjost magline Orion nosi ime „Huygensova regija“ u njegovu čast.) Također je otkrio nekoliko interstelarnih maglina i neke dvojne zvijezde.
Na nagovor Blaise Pascala, Huygens je napisao prvu knjigu o teoriji vjerovatnoće, koju je objavio 1657.
Radio je i na izradi tačnog sata, koji bi bio pogodan za pomorsku navigaciju. Godine 1658. objavio je knjigu pod nazivom Horologium. Njegovo otkriće sata s klatnom (koji je patentirao 1657) bilo je prekretnica u računanju vremena. Matematičke i praktične detalje svojih otkrića objavio je u Horologium Oscillatorium 1673.
Huygens je razvio i sat sa balansnom oprugom, gotovo istovremeno, mada nezavisno od Robert Hookea, ali spporovi oko ovog otkrića i ko je za to zaslužan su trajale vijekovima. Međutim, u februaru 2006. otkrivene su izgubljene Hookeove pisane bilješke sa sastanaka Kraljevskog društva u jednoj ostavi u Hampshireu, i po tim bilješkama je utvrđeno da je Hooke prvi otkrio balansnu oprugu.
Kraljevsko društvo je izabralo Huygensa za svog člana 1663. Godine 1666. Huygens se preselio u Pariz gde je radio u Francuskoj akademiji nauka pod zaštitom Luja XIV. Koristeći Parisku observatoriju (koja je izgrađena 1672) vršio je dalja astronomska posmatranja. Godine 1684. objavio je Astroscopia Compendiaria u kojoj je prikazao svoj novi vazdušni teleskop (bez cijevi).
Huygens je razmišljao i o životu na drugim planetama. U svojoj knjizi Cosmotheoros, zamišljao je kako svemir buja od života, vrlo sličnog životu na Zemlji u 17. vijeku. Liberalna klima u Holandiji je ohrabrivala ovakve spekulacije. Za razliku od njega, filozof Giordano Bruno, koji je također vjerovao u postojanje života u drugim svjetovima, je zbog tih verovanja spaljen na lomači 1600. godine.
Godine 1675. Huygens je patentirao džepni sat. Izumio je brojne druge naprave i postupke.
Huygens se vratio u Hag 1681. poslije teške bolesti. Pokušao je da se vrati u Francusku 1685, ali je izdavanje Nantskog edikta (koji je ukinuo vjersku toleranciju) spriječilo njegovu namjeru. Huygens je umro u Hagu 8. jula 1695.
1873 – Franz Xaver Winterhalter, njemački portretist i litograf
1949 – Joaquín Torres García (Montevideo, 28. juli 1874. – Montevideo, 8. juli 1949.), urugvajski slikar i pisac o umjetnosti.
Studirao je u Barceloni, a živio u Parizu i New Yorku. Sljedbenik je apstrakcije pod uticajem Kleea i Mondriana, a u kasnijoj fazi vraća se figurativnosti. Radio je zidne slike i vitraže. Osnovao je 1930. godine u Parizu reviju Cercle et carre. Vrativši se u domovinu 1934. godine, osnovao je akademiju Arte constructivo, koja je izvršila znatan uticaj na razvitak moderne umjetnosti u zemljama Latinske Amerike.
1967 – Vivien Leigh, engleska pozorišna i filmska glumica
www.magazinplus.eu – Wikipedia
