Rešid Hafizović: Post obuzdava racio i smješta ga u okvire njegovih spoznajnih moći

Čin posta za neposredni učinak ima to da otkrije čovjeku ‘vertikalnu’ i nadosobnu dimenziju njegova bića, dimenziju ‘halife Božijeg na Zemlji’ i da u njemu otvori stvarnost ‘svijeta Naloga’ (‘Alam al-amr) u kojem prebiva svjetlosna civilizacija koja je sasvim nadrasla potrebe zemaljskog poretka stvari i bića – kaže profesor Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu akademik  Rešid Hafizović.

– U tom smislu bismo mogli kazati da je post istinski praktični te'wil – čin hermeneutičkog ostvarenja svakog psihofizičkog spoznajnog kapaciteta u nama: kao simbol i sredstvo metafizičkog puta, suštinski post nas  tegli sa obodnice našeg vidljivog, protežnog, osjetilnog bića, i neodoljivo nas vuče ka transcendentnom središtu našeg unutarnjeg, svjetlosnog, duhovnog bića -napominje dr.  Hafizović.

Pojašnjava da on vrlinom imsaka (sehura) zatvara i zatomljuje naša osjetilna čula čije spoznaje nas uvijek zadržavaju na površini, na osjetilnoj kori bitka ili postojanja, a većma nam otvara duhovne organe namijenjene za dublju, inicijacijsku, transcendentnu spoznaju koja je sržna, jezgrovna, hijerognostička (‘ilm al-albab).

Zaključuje da na taj nas način suštinski post spašava da u spoznajnom smislu ne ostanemo duhovni patuljci i ne doživimo sudbinu onih za koje Kur'an veli: „Oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovom svijetu, a prema onom svijetu su ravnodušni.“( al-Rum, XXX, 7).

– Post zatvara kapije našeg ega, a otvara hodočasnički put našoj duši, on zaustavlja našu uobrazilju, tog majstora pričina i iluzije, a potiče stvaralačku imaginaciju u nama koja nas privodi ‘svijetu simbola’ (‘Alam al-amthal) i pokazuje nam sama nebeska lica stvari i bića – ističe Hafizović.

Dalje pojašnjava da post obuzdava racio i smješta ga u okvire njegovih spoznajnih moći, a razbuđuje intellectus contemplativus – tog ‘interpretativnog vjerovjesnika u nama’ vrlinom kojom povlačimo najfiniju liniju razdvajanja onoga što pripada istinskom svijetu Malakuta, a što svijetu Mulka, to jest svijetu varljive prolaznosti i nestalnosti.

Također, post filtrira nekontroliranu navalu amfibolije (iltibas, khawatir) i njenu predumišljajnu i namjernu igru dvosmislenosti u pogledu značenja i dojmova, a srce – taj organ transcendentne spoznaje, u nama potiče na neprestano obnavljanje i saobražavanje novim duhovnim stanjima koja u valovima nadiru u prostore srca sa nadolaskom Božijeg ušatoravanja ondje, baš u smislu i u duhu kur'anskog svjedočenja: „ . . . i neka znate da Allah upliće svoju prisutnost između čovjeka i srca njegova“ (al-Anfal, VIII, 24).

– Krajnji učinak takvog hermeneutičkog te'vila-djelovanja suštinskog posta u nama jeste dosezanje iskonske prirode svega što je u makro i mikrokozmosu i naše vlastito uklapanja u iskonski poredak bića i stvari – rekao je Hafizović.

Hafizović dalje pojašnjava da vrlinom metafizičke stvarnosti posta postač ulazi u prevlast iskonske prirode stvari i pod tim vidom uspijeva realizirati egzistencijalno stanje onih al-Muqarrabuna za koje Kur'an kaže da su: „ . . . oni prvi – uvijek prvi! Oni će Allahu bliski biti“ (al-Waqi'a, LVI, 10).

– To je stanje u koje je suštinski post doveo naše organe transcendentne spoznaje snagom kojih neposredno motrimo suštine stvari, a one nisu drugo doli sama ‘ogledala’ stvari i bića, tih primateljki Božijeg bitka u stalnom očitovanju, ‘ogledala’ u kojima se odražava tvorački rukopis i vlasnički pečat jedinoga Gospodara – kaže Hafizović..

Smatra da u svjetovima beskrajnog mnoštva stvari i bića Bog svojim imenom al-Wahid kazuje da je jedan i jedini na isti način na koji je on to i u kraljevstvu svoje biti, gdje su zamišljeni odnosi imena i atributa prekriveni božanskim imenom al-Ahad – Jednobitni Bog.

– Njegov tvorački rukopis i vlasnički pečat, ostavljeni na suštinskom licu svake stvari i svakog stvorenja znak su njegove suštinske prisutnosti ondje, i baš toj prisutnosti nas je približio čin posta do mjere koja ne može biti uzvišenija sa strane stvorenja gledano, ali može biti prevladana, presegnuta i premašena sa strane Stvoritelja koji nam je uvijek toliko blizu da zna i šta nam duša naša haje, a da mi sami o tome nikakvu svijest nemamo – kaže Hafizović.

Dodaje, da vrhunac Stvoriteljeve blizine stvorenju je ono duhovno stanje koje se javlja kao krajnji rezultat suštinski realiziranoga posta, kada Gospodar svjetova kaže: „Post je moj i ja ( to jest Moja najneposrednija blizina) sam za njega postačeva nagrada“.

– Kakva je to povlastica i kakvo duhovno i egzistencijalno postignuće do kojeg nas je doveo dar suštinski realiziranog posta šutnje dovoljno kazuje činjenica, kako veli Šejh Ibn ‘Arebi, što u takvom stanju mogu prebivati samo ljudi-postači, bića od ilovače, ali ne i meleki – bića od svjetlosti, jer njima nisu svojstvene odlike ljudske puti i oni ne znaju šta znači svjesno i dobrovoljno podnositi glad i žeđ za ljubav jedinoga Gospodara, jer nikada i ne raspolažu darom posta – naglašava Hafizović.

Zaključuje da iako je svijet bića od svjetlosti hijerarhijski iznad svijeta bića od ilovače, biće od svjetlosti se nikada ne može vinuti do tamo dokle može segnuti biće od ilovače koje posti, a Poslanikov (a.s.) mi'raj je najbolji svjedok tome.

Dakle, biće od ilovače, koje se čovjekom zove, vrlinom istinske spoznaje do koje ga privodi dar suštinskog posta šutnje, može se vinuti do one duhovne i egzistencijalne razine na kojoj totalizira svoje mikrokozmičko postojanje i u stvarnom smislu riječi postaje ‘sveobuhvatnim egzistentom’ (al-kawn al-jami’) unutar kojeg su nataloženi svi univerzumi u rasponu od iskre Duha Božijeg u nama do svijeta embrija od ilovače, čineći tako čovjeka kao ‘halifu Božijeg na Zemlji’ sabiralištem ‘matičnih čelija univerzuma’.

– A Poslanik islama (a.s.) je samo dodatno posvijestio uzajamnu vezu neusporediva Gospodara i suštinskog posta, kao neusporediva dara među svim darovima Božijim, sljedećim riječima: „Prepustite se postu, jer postu nije ništa slično“ – kazao je profesor Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu akademik  Rešid Hafizović u zaključnom dijelu koji se odnosi na post tijela, srca, duše, imaginacije, intelekta.

(Fena)