Kultura

„Republika Srpska je jedna tamna mrlja na evropskoj karti kulture“

Ništa nismo uradili da svjetsku kulturu obogatimo nekim našim doprinosom, osim ksenofobičnog zatvaranja u mali tor arhaičnog tradicionalizma u najbanalnijem obliku, na čemu dijelom rade i umjetnici, srozavanjem standarda, produkovanjem čudnih oblika populističke kulture, kaže Dujaković.

Piše: Maja Isović
Buka

Kultura u RS je, iz godine u godinu, u sve lošijoj situaciji. Izdvajanja za kulturu su sve manja, tako da svjedočimo i gašenju mnogih kulturnih manifestacija. Kulturni radnici za Buku govore kako preživljavaju u ovako teškim uslovima za rad i stvaranje.

Goran Dujaković, direktor Festivala animiranog filma „Banjaluka“, rekao je da se ovaj festival iz jednog respektabilnog međunarodnog festivala, koji su posjećivali najznačajniji svjetski majstori animacije, pretvorio u lokalnu filmsku smotru.

„Prošle godine, ukupni budžet festivala bio je 18.400 KM, i to su sve sredstva koja su dodijeljena konkursom od vlasti, konkretno od grada Banjaluke i Ministarstva prosvjete i kulture RS. Nikada nisu bila  manja. U ovakvim konstelacijama, nemoguće je doći do bilo kakvih sredstava velikih sponzora, osim ako nemate partijski pedigre, a sa ovako malim budžetom, nismo interesantni za strane donacije, jer nas niko ne smatra za ozbiljan festival. Ali i do ovih malih sredstava vlasti ne dolazimo lako – sredstva za 2015. godinu najvećim dijelom još uvijek nisu uplaćena, iako je festival odavno završen. Grad Banjaluka je na vrijeme uplatio 6.400 KM, a sredstva Ministarstva prosvjete i kulture RS ko zna kada će biti uplaćena“, priča Dujaković za BUKU.

Dodaje da očekuje da će 2016. godina biti gora za festival, a veliko je pitanje da li će Ministarstvo prosvjete i kulture RS uopšte dodjeljivati sredstva, jer još uvijek nije raspisalo ni konkurs za filmske festivale.

„Festival se dugo priprema, a za takav jedan mehanizam je potrebno dosta ljudi koji treba da rade cijelu godinu. Naravno da bi te ljude trebalo i platiti nekim honorarima, ali stičem utisak da oni iz vlasti koji daju novac smatraju da bi trebalo volonterski da se radi, a da njihova sredstava idu samo za pojedine materijalne troškove. Po njihovoj logici, normalno je da gosti međunarodnog festivala, kojih je inače kod nas malo, ne jedu ništa tokom trajanja festivala“, objašnjava Dujaković.

Dujaković se prisjeća da je program festivala značajno redukovan još od 2013.godine, kada je došlo do dramatičnog rezanja budžeta festivala.

„Od tada se ne dodjeljuju više novčane nagrade, broj filmova je prepolovljen, više ne radimo paralelne projekcije u šest gradova istovremeno, a nismo više u mogućnosti da dovedemo nekog od velikih svjetskih majstora animiranog filma. Sada je uspjeh ako smo u mogućnosti da dovedemo regionalne animatore“, ističe on.

Kada je u pitanju stanje u kulturi u RS, Dujaković kaže da situacija nikad nije bila gora.

„Republika Srpska je u tom smislu jedna tamna mrlja na evropskoj karti kulture, potpuno bezlična, nebitna, beznačajna…Ništa nismo uradili da svjetsku kulturu obogatimo nekim našim doprinosom, osim ksenofobičnog zatvaranja u mali tor arhaičnog tradicionalizma u najbanalnijem obliku, na čemu dijelom rade i umjetnici, srozavanjem standarda, produkovanjem čudnih oblika populističke kulture. Ali, ako se uzme u obzir kolika su bila ulaganja u kulturu, rezultat nije ni mogao biti bolji, ili se nije ni željelo da bude bolje“, ističe Dujaković.

On na kraju kaže da je po prirodi realista i da sa te pozicije ne vidi da će u dogledno vrijeme biti išta bolje. Smatra da su i sami umjetnici prilično umrtvljeni, bez bilo kakve želje da podignu glas za spas kulture, a češće razmišljaju da odu odavde. „Sa druge strane, imate samodovoljnu političku elitu koja razmišlja ’ako se ne bune, onda je dobro’, i u tom začaranom krugu ćemo se dugo, dugo kretati.“

Ljubiša Savanović, producent Gradskog pozorišta Jazavac, kaže da su u prošloj godini dva projekta ove pozorišne kuće podržana na redovnim konkursima Ministarstva prosvjete i kulture RS, predstava „Šećer je sitan, osim kad je kocka“ i Međunarodni festival mladog glumca „Zaplet 07“, sa po 5.000 KM.

„Ne možemo reći da smo zadovoljni ovim iznosom kad je u pitanju predstava, jer smo u prošloj godini napravili pet novih predstava na Večernjoj i na Dječijoj sceni, a dobili smo pomoć za realizaciju jedne. Mislim da smo zaslužili i veću pomoć u finansiranju festivala koji je, kao što ste imali priliku vidjeti, bio više nego dobar. Pored toga, to je jedini festival u regionu koji u centru pažnje ima mlade pozorišne stvaraoce. Ove godine smo uspjeli dogovoriti i igranje festivalske predstave u Prijedoru, jer nam je cilj da predstave pogleda i publika u drugim gradovima. Još veći problem je što nam sredstva Ministarstva prosvjete i kulture za festival još nisu uplaćena, a od festivala je prošlo tri mjeseca“, pojašnjava za BUKU Savanović.

Ističe da je ovogodišnji festival  podržalo i Ministarstvo porodice, omladine i sporta, sa kojim godinama imaju odličnu saradnju. „Grad Banjaluka nam je prošle godine dodijelio sredstva kojima plaćamo PDV na korištenje prostora u SD „Obilićevo“ i to nam mnogo znači, mada bi nam više značilo kada bi nam gradski oci dali ovaj prostor na korištenje, a bar dio tih sredstava za produkciju. Nemamo nikakva predviđanja za narednu godinu. Očekujemo konkurse na koje ćemo se opet prijaviti.“

Savanović kaže da je veliki problem ovdašnjih kulturnih radnika to što očekuju da im država ili grad obezbijede veći dio ili sva sredstva za rad.

„Realnost je godinama drugačija i mi ne smatramo ni da je idealna za rad, ni da je ne treba mijenjati, ali davno smo shvatili da od kukanja nema ništa i u skladu s tim i radimo. Uzdamo se samo u svoj rad. Drugi problem je nepostojanje strukovnih udruženja, neupućenost i neobrazovanost radnika u kulturi. Glavu iznad vode Gradskom pozorištu Jazavac drži naš pokrovitelj, kompanija ’Mikrofin’. Ljudi koji su na čelu ove kompanije gledaju stvari malo šire nego drugi i odlučili su da podrže naš rad, a od ove sezone podržaće nas i Lutrija RS“, ističe Savanović.

Ljubiša Savanović kaže da je veoma teško očekivati da će se bilo šta promijeniti, a potrebno je mijenjati stvari iz osnova, prije svega, odnos prema kulturi u najširem smislu te riječi.

„Godinama ne postoji strategija razvoja kulture, a inicijativa za takve stvari mora doći od samog vrha ove ili bilo koje druge države. To nije stvar odluke bilo kojeg činovnika u ministarstvu, oni bi trebali biti tu da sprovode takve stvari. Mislim da je potrebno obnoviti temelje na kojima počiva kultura, kao što su biblioteke, a ne ulagati u megalomanske projekte. Potrebno je odvojiti kulturu od estrade, reći javno šta su prioriteti u kulturi. Potrebno je graditi svoj identitet, a ne oslanjati se na goste iz okruženja, koji ovdje mahom dolaze da uzmu honorar“, ističe Savanović.

Aleksandar Pejaković, kućni reditelj iz Studentskog pozorišta Banjaluka kaže da je ovo pozorište tokom prošle godine imalo operativno veću novčanu podršku iz inostranstva, nego od domaćih institucija, što im je omogućilo organizaciju međunarodnog pozorišnog festivala „Kestenburg“.

„Tako su učesnici festivala, uglavnom studenti, sa skromnim kotizacijama uspjeli brojčano da nadmaše u eurima sve naše zajedničke zaštitnike kulture u konvertibilnim markama. To dalje znači da smo ostali u velikim dugovima, prije svega prema fizičkim licima, ali i poslovnim saradnicima. Sve ovo ćemo morati da vraćamo kroz tekuću godinu, tako da su bilo kakva pozitivna predviđanja za 2016-u unaprijed stopirana. Bavićemo se produkcijom predstava samo u onom obimu koji nam bude dozvoljavao bukvalno štap i kanap“, kaže Pejaković za BUKU.

Pejaković kaže da mu je drago da, iako su teški uslovi, ipak vlada međusobna saradnja među kućama kulture, pa je tako Studentsko pozorište pri organizovanju „Kestenburga“ dobilo podršku mnogih kuća kulture. Da bi situacija u kulturi bila bolja, Pejaković kaže da bi se moralo povesti računa o pametnom ulaganju u kulturu.

„Na primjer, ukoliko se grade muzeji, u tom trenutku se ne ulaže u kulturu, već u infrastrukturu, a u kulturu se ulaže u onom momentu kada se obezbijedi da taj muzej funkcioniše. Institucije kulture treba da se posmatraju kao partneri, a ne kao paraziti. Na primjer, mi smo na festivalu ’Kestenburg’ imali preko 3.500 noćenja u Banjaluci, što je povećanje za deset odsto na godišnjem nivou. U 2017. godini, predviđanja su da će biti preko 15.000 noćenja“, objašnjava Pejaković.

Iz Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske rekli su nam da je ukupan budžet za kulturu u 2016. godini gotovo istovjetan prošlogodišnjem i iznosi 14.993.500,00 KM.

„Do sada je isplata sredstava po projektima koje je Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske podržalo putem konkursa za sufinansiranje projekata po oblastima kulture za 2015. godinu, kao i za institucije kulture, vršena u skladu sa raspoloživim budžetskim sredstvima. Dinamika daljih isplata biće takođe usklađena sa operativnim punjenjem budžeta“, kažu za BUKU iz ovog Ministarstva.

Ističu da je svakako neophodno povećati budžet za kulturu i da to i jeste cilj Ministarstva prosvjete i kulture, jer je kultura jedan od najznačajnijih reprezenata RS.

Dok se situacija iz temelja ne promijeni, teško je očekivati da će se bilo šta u sektoru kulture mijenjati. Kulturni radnici, kao i građani RS, jedva sastavljaju kraj sa krajem, a u takvim okolnostima teško je u potpunosti se posvetiti kreiranju kulturnih programa i realizaciji ideja. Nažalost, u ovakvim okolnostima, nema mjesta ni optimizmu da će situacija u budućnosti biti nešto bolja.

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close