M. Raguž: THE SPIRIT OF PRAGUE
Vaclav Havel
BUDIMO BOLJI
Najgora je činjenica da živimo u
zagađenom moralnom okolišu.
Moralno smo bolesni,
jer smo naučili govoriti jedno
a misliti drugo. Naučili smo
ni u što ne vjerovati,
ne primjećivati jedni druge
i brinuti se samo o sebi.
Pojmovi kao ljubav, prijateljstvo,
suosjećanje, skromnost i opraštanje
izgubili su svoj dubinski smisao
i mnogima od nas nisu ništa
doli puke psihološke kategorije,
ili nam se pak čine kao
izgubljeni pozdravi iz davnina,
pomalo smiješni u vremenu
kompjutera i svemirskih brodova.
VACLAV HAVEL
Foto: M. Raguž Staropramen-omiljeno pivo Vaclava Havela
Zimski kolorit i prvi snijeg u prostor unosi umnožene dimenzije
Stvarnosti, čiji obrisi poništavaju oblike.
Snijeg je zameo Prag – zlatni Prag,
zagušio Svjetlost i ograničio kretanje.
Prostor je deformisan
samo jedan pogled u Nebo, iz dubina
Zavjesa od leda zastire trepavice, otapa se na licu i topli dah
ledi se na rubovima šala.
Zraci svjetlosti kao vitezovi šafrana
Zaustavljeni u ledu.
Kamion-grtalica prolazi u prvo kruženje i pijesak od soli
prosipa po asfaltu.
Na praznoj stanici stoji autobus, prozori su zamagljeni i sjedišta
u autobusu su prazna.
Samo brujanje motora se širi eterom i odjekuje u suženom prostoru.
Tek još jedan god izrasta u betonskom
stablu grada, samo još jedna kružnica od armature.
Sarajevo ih ima nekoliko stotina, možda 500, prije toga je kotlina
ležala pusta, još od magnovenja stvaranja Svijeta.
Bijeli beton je urastao u bijelu stvarnost zime i Univerzum obnavlja
Prazan Prostor.
Bez njega, bez praznog prostora (kako je rekao Peter Brook)
dramaturgija Realnosti, ne bi bila moguća.
Prvi vijenci, i kugle od Svjetlosti prelamaju se, i pokazuju se
u dimenzijama koje podsjećaju na
pogled insekta čije je oko podijeljeno na komore, tako da vidi više
Realnosti istovremeno.
Sarajevo, usisano u centrifugalnu energiju Univezuma, pod ledom
kasnog Novembra.
Foto: M. Raguž Sarajevo i njegovi mostovi
A baš u ovo vrijeme, samo 20 godina ranije,
nekim neobičnim slučajem posmatrao sam Nebo i olovne oblake
koji su skrivali duh i lijepo lice Praga.
Vožnja autobusom, zaleđenim autoputevima
i stvarnost izobličena zamagljenim prozorima.
A vani je sve isto, kablovi na banderama koje promiču duž ulice
i Sivo Nebo.
A prije toga sumrak, i hladnoća Grada.
Promrzli stojimo na betonu podzemne željeznice i dahom grijemo ruke.
Svjetlost metroa, i tuneli podzemlja
u koje se još nije
Ulila zaleđena stvarnost tog predvečerja u Novembru.
Misli i riječi su nošene vjetrom.
One koje su odjenute dubljim smislom postojanja,
brane se od zaborava:
„o kad bi se moje riječi zapisale
i kad bi se u mjed tvrdu urezale;
kad bi se željeznim dlijetom i olovom
u spomen vječan u stijenu uklesale.
Ja znam dobro; moj Izbavitelj živi i
poslednji će on nad zemljom ustati.
A kad se probudim, k sebi će me dići;
iz svoje ću puti tad vidjeti Boga“.( V. Havel)
Nekoliko dana kasnije, prvi snijeg je prekrio usamljeno igralište
u planinskom odmaralištu.
Grad nas je primio nekom neobičnom toplinom.
Potom putovanje u Karlove Vary.
Grad kao jedan dragulj iz Srednjeg vijeka, baš kao da je iscurio
iz Bajke i ovaplotio se u ovoj Realnosti.
Krovovi grada su pod tankim slojem snijega i inje se uhvatilo na stablima
na kojima su se presijavali zimski ukrasi.
Stvarnost poput jedne Razglednice dok Grad posmatramo
iz jedne kule sa vidikovcem.
Slike se nižu u mnogo vedrijim bojama.
A naš organizam je kao jedan stroj koji proizvodi toplinu i koji se opire
Hladnoći Stvarnosti.
Ali kao da neki balans postoji u Svemiru, jer hladni beskraj
prožima energija i hladni Gradovi u Novembru žive u unutrašnjoj
toplini i nadi, u radostima stvarnosti koja se obnavlja.
Da, obnavlja jer kažu: smrt nije kraj.
Onda, do ponovnog susreta sa Vaclavom Havelom.
Nada postoji ako je Nikoli Tesli vjerovati:
„Sve je Svjetlost, kao što reče Tesla.
U jednom njenom zraku je sudbina naroda;
svaki narod ima svoj zrak
u onom velikom svjetlosnom izvoru,
koji vidimo kao sunce.
I zapamtite: nijedan čovjek koji je postojao, nije umro.
Pretvorili su se u Svjetlost i kao takvi postoje i dalje.
Tajna je u tome da se te svjetlosne čestice
povrate u prvobitno stanje“.
Foto: M. Raguž Tradicija i kvalitet je put ka uspjehu-SIMPLY CLEVER
Povodom godišnjice rođenja Vaclava Havela (05.10.1936 – 05.10.2019)
Autor: Marko Raguž
magazinplus.eu