Piše: Ernad Metaj
Realnost se u pregovorima oko Izbornog zakona BiH i ustavnih reformi od strane međunarodnih pregovarača nametnula kao važna činjenica u određivanju buduće sudbine BiH. Ovo je u javnost iznio Zlatan Begić, zastupnik DF-a u Parlamentu BiH koji je prisustvovao pregovorima predstavnika njegove stranke s diplomatama iz SAD-a i EU.
Licemjerni je to pokušaj pritiska na političke snage koje se u pregovorima odupiru daljoj podjeli BiH i segregaciji građana koji su neminovnost ako se ispune želje HDZ-a za posebnim izbornim jedinicama kao uvodu za konačno definisanje trećeg entiteta u BiH. Kao realnost u pregovorima se zloupotrebljava i secesionizam Milorada Dodika kao sredstvo pritiska da se prihvate nove diskriminacije u izbornom sistemu. Poruka Bakiru Izetbegoviću „Otac ti je stvorio BiH. Ne dopusti da budeš kriv za njen raspad” otvorena je prijetnja, ali i odstupanje od zvaničnih stavova SAD-a i EU u kojima se cjelovitost BiH, njen suverenitet i teritorijalni integritet nikada nisu doveli u pitanje.
Ako međunarodni pregovarači ovakve ucjene ne koriste kao izraz ličnih nastojanja da dođu do kakvog takvog rješenja onda bi se moglo konstatirati da su EU i SAD realno kapitulirale pred Rusijom koja preko Dodika realizuje svoje politike u BiH, ali na Balkanu. Želimo vjerovati da je realnost ipak drugačija od onoga što demonstriraju specijalni izaslanik za izbornu reformu Sjedinjenih Američkih Država Matthew Palmer i direktorica pri Evropskoj službi za vanjske poslove Angelina Eichhorst. Demantuju ih briselski razgovori predstavnika SDP-a Vojina Mijatovića i Saše Magazinovića sa evropskim parlamentarcima iz SPD-a. U tim razgovorima je istaknuto kako je svima u EU jasno da je Milorad Dodik najveći problem krize u BiH. Kao jedno od rješenja navedeno je osiguravanje fer i poštenih izbora s čim su bar deklarativno saglasni i svi akteri pregovora u BiH.
Ako međunarodni pregovarači insistiraju na realnosti onda je time obaveza svih političkih aktera kojima je stalo do cjelovitosti BiH da se odupru pritiscima i ne pristanu da se postojeće diskriminacije samo zamijene drugima. Čvrst stav protiv dalje segregacije također bi postao realnost koju treba uvažavati. Sve ispod toga bila bi kapitulacija države, pristajanje da se odnosi u BiH uređuju na rezultatima genocida, etničkog čišćenja, nepoštivanja Ustava i zakona BiH. Realnost bi bila nagrada za negatore genocida i konačno ostvarenje ratom neostvarenih ciljeva. Pristajanje na to znači i pristajanje na podjelu BiH. Izborni zakon po volji HDZ-a ojačao bi mehanizme blokada u BiH pa bi realnost opet bila argument na strani onih koji negiraju i ruše BiH.
Realnost su i presude Suda za ljudska prava i na njima treba insistirati, posebno na presudi Zornić koju međunarodni pregovarači trenutno pokušavaju ignorisati. Tačno je i da međunarodni pregovarači bježe od razgovora s predsjedavajućim Predsjedništva BiH Željkom Komšićem jer ih uporno vraća na potrebu poštivanja demokratskih i civilizacijskih vrijednosti utvrđenih međunarodnim sporazumima, ali i sudskim presudama. Svaki susret s Komšićem je i podsjećanje na presudu po njegovoj apelaciji Ustavnom sudu BiH kojom je utvrđena diskriminacija prilikom izbora predsjednika i potpredsjednika oba entiteta.
Realnost na terenu jeste važna, ali nije ključni faktor za konačne rezultate pregovora. Na to nas podsjeća i činjenica da su međunarodni predstavnici pred kraj rata prijetnjom i pritiscima zaustavili napredovanje Armije RBiH tražeći rješenja koja ipak nisu bila odraz realnosti. Ovog puta predstavnici međunarodne zajednice se ne smiju amnestirati od vlastite odgovornosti za mir i stabilnost na Balkanu. Oni su proizveli Milorada Dodika i sada bi se trebali obračunati s njim. Plod njihove politike su i etnonacionalne politike koje su dokazale nesposobnost da grade mir I bolji život za sve građane. U trenutku kada značajan dio EU shvata šta je suštinski problem bilo bi neodgovorno i kukavički podleći pritiscima koji urušavaju i vrijednosti EU. Bila bi to i kapitulacija pred politikom susjednih zemalja koje se nikada nisu odrekle aspiracija prema BiH i koje preko svojih ‘poslušnika’ godinama za svoju korist crpe resurse naše zemlje.
Patria
