Ravno iz pera „viteza pera“: „Misli“ mr. Fatmira Alispahića

Jedina stvar koja mi je draga kod ljudi kakvi su mr. Fatmir Alispahić, Rajko Vasić, ili npr. pravaš Šimo Tolić, čiji su biseri ne tako davno bili spominjani na stranicama ovog portala, jest to što analizirajući ove autore ne moram trošiti mnogo vremena da raskrinkavam naopake stavove vješto prikrivene intelektualnom sofisterijom (što je slučaj npr. kod Sanje Vlaisavljević, kameleona Tunje Filipovića, ili Nine Raspudića). Budući da ovi ljudi sasvim otvoreno i izravno govore gluposti i promiču retrogradna shvaćanja društva i ljudske egzistencije, dovoljno je samo – citirati ih. Navesti, dakle ono što su oni napisali i potpisali, dovoljno je svakome iole normalnom čitatelju da prosudi o kakvim se ljudima radi.

 

Sljedeće misli (već nazvati ovo što slijedi „mislima“ je golem kompliment) dolaze iz pera „viteza pera“ (kako Fatmira Alispahića opisa jatak mu Nedžad Ibrišimović), i to iz njegove kolumne na portalu Saff.ba.

 

„Popis je ujedinjeni zločinački poduhvat“ (naslov jednog teksta)

 

„Prema tome, Mijajlovićevo ekavsko kreveljenje sa Face tv ne pripada nije jednom bosanskom narodu, ni jednom građaninu, a pogotovo ne pripada Bošnjacima za koje je ekavica jezik genocida. S jedne strane linije je Srebrenica, a s druge je ekavica.“ (Jahanje bosanskoga uha)

 

„BHT je izložila građane ove zemlje, a posebno Bošnjake, strašnom poniženju, da eho svojih najvatrenijih patriotskih emocija čuju u izgovoru, i u dikciji, na jeziku kojim se ova zemlja iz Beograda mrzila i ubijala godinama.“ (Jahanje bosanskoga uha)

 

Na tribini u Maoči ja sam kazao da će Popis ubiti više Bošnjaka nego svi ratovi u 20. stoljeću, a snimak mog predavanja na you tube je, do momenta kad ovo pišem, vidjelo blizu 8000 ljudi. (Zašto je popis genocidan)

 

Bošnjačko postojanje mjeri se učešćem u ukupnom broju bošnjačkog stanovništva, i sve izvan toga manje je bitno. (Zašto je popis genocidan)

 

Zato obznanjujemo da ćemo, u bošnjačkom pamćenju i u budućnosti, Popis 2013. tretirati kao što tretiramo genocid u Srebrenici – kao sastavni dio međunarodne, srpsko-hrvatske i unutarbošnjačke zavjere protiv Bošnjaka! (Zašto je popis genocidan)

 

Očito je da nismo isti, što ne znači da hronično ne ostaje bošnjačka želja da Srbi, a i Hrvati bogme, kolektivno dosegnu civilizacijsku i humanističku higijenu koju baštini i svjedoči bošnjački narod. (Nepovjerenje je naša strategija)

 

Koliko me je kod Miloševića fascinirala ruska frizura, a kod Dodika one oči sa konzerve goveđeg gulaša, toliko su me kod Vučića fascinirali blumblasti obrazi koji se zaokružuju u kobasičarska usta, vazda obalavljena. (Nepovjerenje je naša strategija)

 

Ko hoće da bude pametan, i napredan, kaže: pomirenje i povjerenje. Te riječi konačno treba razmontirati iz bošnjačkog rječnika.  (…) Otud ćemo direktno imenovati riječ „nepovjerenje“ kao kompas bošnjačkog kretanja u budućnosti. (Nepovjerenje je naša strategija)

 

Zbog toga s ponosom izgovaramo putokaz pameti, i putokaz spasa: Nepovjerenje je bošnjačka nacionalna strategija! (Nepovjerenje je naša strategija)

 

Genocid nad Bošnjacima treba graditi Bosnu i Hercegovinu! (iz teksta s istoimenim naslovom)

 

U Sarajevu živi kreten Izet Fazlinović koji je vredniji od svih vrijednosti, samim tim što zadovoljava velikohrvatske šovinističke apetite da Bosna, Bošnjaci i Sarajevo budu baš takvi – kao Izet Fazlinović i njegova ćorkanovska familija. (Šovinizam je leglo genocida nad Bošnjacima)

 

Rasizam u Americi, potkraj 19. stoljeća, posebno je uživao da angažira crnce u pozorišnim predstavama s ciljem da ismijavaju svoju rasu, kao divlju i glupu. Dotad su to činili nagaravljeni bijeli glumci. Ovaj dejtonski šovinizam nad Bošnjacima uživa da angažira bošnjačke glumce da glume bošnjačke idiote, koji obveseljavaju srpske i hrvatske degenerike u njihovoj potrebi da sebe vide kao više vrijedne. (Šovinizam je leglo genocida nad Bošnjacima)

 

 

Biti Bosanac znači biti nula. (Klopka za Bošnjake)

 

Kao što se narkoman liječi novom dozom heroina, tako se i iskompleksirani Bošnjak liječi opredjeljenjem da bude Bosanac i, naravno, da glasa za SDP i Željka Komšića. Srpsko-hrvatskim kreatorima ove lakrdije sa Bošnjacima i nije teško upravljati događajima, kad je kod samih Bošnjaka formirana ozbiljna masa proletera koji slijepo vjeruju da je krasno da nam Željko bude Gospa, ili Tito, kako se već kome sviđa. (Klopka za Bošnjake)

 

Još kad je Radončić podigao prvi neboder u Sarajevu, pojavile su se teorije zavjere, u stilu: on je mason, oni podižu nebodere. (Ministar četničke sigurnosti)

 

Kakav je to magnetizam koji privlači Izrael Republici Srpskoj? (…) U tom smislu vrijedi podsjetiti na raznovrsne oblike prisustva Izraela u Republici Srpskoj, a sa isključivim ciljem jačanja tog pobratimskog genocidnog modela na kome je nastao i sam Izrael. (Izrael u Republici Srpskoj)

 

Ako se ovako nastavi, moglo bi se konačno dogoditi i da Enver Kazaz, Senad Pećanin i drugi islamofobi konačno dobiju svog reisu-l-ulemu. Utom će se pojaviti pederi, svingeri i narkomani da obogate tu demokratizaciju vjere. Možda dođe i Peđa Kojović, s cukom, k'o grof od Travnika. (Trebamo li glavu izuti pred džamijom)

 

Džemaludin Latić je naš Vaclav Havel, ali mi nismo pismeni Česi pa da za najistaknutijeg biramo jednog od najpismenijih. (Trebamo li glavu izuti pred džamijom)

 

Budući da se Izrael posljednjih godina odomaćio u Republici Srpskoj, kao glavni strateški partner genocidne tvorevine, logičan naredni korak bio je pokoravanje Sarajeva, u smislu instrumentalizacije državnih i sugurnosnih službi, odakle će se medijskim i drugim operacijama ostvarivati cionistički interesi. (Izrael u Sarajevu)

 

Nakon ovog misaonog bombardiranja Dresdena, preostaje samo još da dodamo za kraj i nekoliko stihova jedne pjesme o Fatmiru Alispahiću, koju je napisao pjesnik Admir Muhić u znak podrške Alispahiću tijekom slučaja kad su cijenjenom intelektualcu zbog njegovih umobolnih izjava htjeli zabraniti da doktorira na Filozofskom fakultetu. Pjesma nosi naslov „Ja se zovem Fatmir“.

Još od ilirskih dana ja se zovem Fatmir.
I još dalje, do ezela, i tamo sam bio Fatmir.
Tamo sam bio sreća i svi su me znali.
I sad sam dobra sreća u ovoj Bosni
I u dobroj sreći ja sam sretan.
(…)
Ja se zovem Fatmir.
I volim što se tako zovem.
I drago mi je što nisam Ivo
Il’ Dubravko jal’ možda Enver.
Jer da sam kao oni bio bi nečastivi,
Ali ja svoje časti nikome ne dam.
Ne dam da na moju čast nitko sjeda.

 

| Iščitavanje F. Alispahića pretrpio i pripremio: Marijan Oršolić

Prometej.ba | 10/2013