U članku o najnovijoj eskalaciji i ratnoj prijetnji u Pojasu Gaze je netko od čitatelja pravilno primijetio da islamski pokret otpora Hamas, kojeg je od 1996. do 2017. vodio Khaled Meshal, kao da donosi odluke koje idu u prilog Izraelu. Prije svega s raketnim napadima, na koje izraelska vojska odgovara višestruko većom odmazdom i nanosi patnje civilnom stanovništvu.
U vrijeme vladavine Khaleda Meshala je Hamas postao militantno krilo Muslimanskog bratstva, do te mjere da je pokret izdao Bashara Al-Assada i svojim članovima koji su živjeli u Siriji preporučio da se pridruže islamističkoj pobuni koju je podržavao i Izrael. Prije nego će ga uhititi sirijske tajne službe, Meshal je sa suradnicima pobjegao iz ureda i rezidencije u Damasku, gdje je godinama uživao u gostoprimstvu Sirije.
Njega je 2017. naslijedio Ismail Haniyeh, ali je prošlo tek dvije godine od kada je preuzeo ured glavnog tajnika Hamasa i teško je ocijeniti koliko se i je li se uopće odmakao od politike koju je godinama vodio kao Meshalov suradnik.
Palestinci u Pojasu Gaze žive u najvećem koncentracijskom logoru na svijetu i ne preostaje im ništa nego boriti se. U tom kontekstu možemo tumačiti i najnoviju eskalaciju prošle subote i nedjelje, kada je u sukobu između Pojasa Gaze i Izraela poginulo dvadeset pet Palestinaca, stotine ih je ranjeno, a na izraelskoj strani su stradale četiri osobe. To je bila najteža borba i posljednjih nekoliko godina.
Primirje u Gazi i kritika Netanyahua
FOTO: Pojas Gaze
Ali je u nedjelju već postignuto primirje. U Pojasu Gaze su položili oružje u zamjenu za financijsku pomoć. Katar, ključna zemlja za višedesetljetno preživljavanje i aktivnosti Muslimanskog bratstva, s kojim se Izrael prije nekoliko mjeseci dogovorio da financijski pomogne Palestincima, dao je 80 milijuna dolara, prvu tranšu od ukupno 400 milijuna, koliko je dogovoreno da će poslati.
Krhki mir je tražio Benjamin Netanyahu, unatoč kritikama onih koji su željeli vrlo težak odgovor zbog“velikog broja” izraelskih žrtava.
Netanyahu je na kritike pokušao odgovoriti tvrdeći da su mnogi ciljevi Hamasa uništeni i da je ubio Hamada Al-Khodorija, desnu ruku vođe Hamasa Yahye Sinwara.
Ova likvidacija signalizira povratak na ciljana ubojstva, koje je Izrael ostavio po strani.
“Pravila igre su se promijenila”, izjavio je Netanyahu, kako bi pokazao svoju odlučnost. No, prema kritičarima, primirje je kapitulacija pred Hamasom i, ostavljajući stvari kakve jesu, neće dugo trajati.
Krhki mir zbog Eurovizije
No, kraj sukoba je Izraelu trebao i zbog Eurovizije, europskog festivala pjesme koji ne vrijedi ništa, ali je ove godine dobio značajnu težinu jer se odvija u Tel Avivu, koji je snažno želio popraviti svoj međunarodni imidž. Eurovizija, koja počinje 12. svibnja, ne može se održati pod raketama ili vojnom kampanjom u tijeku u kojoj bi djeca Pojasa Gaze bila ubijana za vrijeme trajanja festivala pjesme.
No, obračun se može samo odgoditi, kao što sugerira Netanyahuova zagonetna fraza: “Kampanja nije gotova. Mi se spremamo nastaviti”.
Netanyahu-Hamas – Neophodni neprijatelji
Već neko vrijeme traju sporadične eskalacije između Hamasa i Tel Aviva, piše David Halbfinger za The New York Timesu, a iznenadne ratove redovito prate jednako iznenadna primirja.
Očigledno svjedočimo ponavljanju uzaludnog nasilja, koje je prema nekim analitičarima “više nego korisno za interese dva glavna antagonista”.
Stalni sukob s Gazom pojačava Netanyahuovu priču, prema kojoj “Palestinci nisu spremni za mir i kako rješenje s dvije države nije moguće”.
Sa svoje strane, Hamas, koji je ublažio izraelski pritisak u Pojasu Gaze, “pokazuje osiromašenim Palestincima u Gazi da njegova strategija oružanog otpora funkcionira”.
Štoviše, trajni sukobi jačaju izraelske jastrebove, dok je za Hamas oštra neprijateljska vlada bolja od one koja bi bila spremna na mir, objašnjava Celine Touboul, stručnjakinja za Gazu s Izraelske zaklade za gospodarsku suradnju.
Drugačija vlada u Tel Avivu bi bila od koristi Palestinskoj nacionalnoj upravi, što bi miniralo pokušaje Hamasa da preuzme vodstvo nad palestinskim narodom umjesto Fataha.
Samo će jedan ostati
“Hamas također ispunjava još jednu funkciju za vladu Netanyahua. Budući da je Palestinska nacionalna uprava na vlasti na Zapadnoj obali, a Hamas u Pojasu Gaze, put do rješenja s dvije države, kako bi se riješio izraelsko-palestinski sukob, još je teži”, piše američki list.
“Računica je jednostavna. Sve dok postoje “tri države”, ne može biti rješenja s dvije države”, za NYT objašnjava Aaron Davidu Miller, bivši američki posrednik za Bliski istok, koji zaključuje: “Hamas je Netanyahuova polica osiguranja protiv rješenja s dvije države”.
Kao što se može primijetiti, svi autori ove teze su pripadnici židovske zajednice, ali od onih kojima bi bilo draže rješenje s dvije države u granicama iz 1967. od rata, čak i ako su i te granice nepoštene i rezultat su etničkog čišćenja od strane Izraela.
To je toliko “čudno”, da izraelski premijer vidi Hamas kao pouzdanijeg partnera od Palestinske uprave”, navodi Touboul.
Tumačenje se podudara s onom koje je objavio paraobavještajni portal Debka File, gdje pojašnjava nevoljkost Netanyahua da provede veliki napad na Gazu, objašnjavajući da izraelski premijer “izgleda vjeruje u mogući nastanka neovisne palestinske države u Pojasu Gaze pod upravom Hamasa, jer će time na kraju će prisiliti palestinske vlasti na raspad i odlazak Mahmuda Abbasa s položaja predsjednika Palestinske nacionalne uprave.
Ovaj je cilj u skladu s takozvanim “američkim mirovnim planom za Bliski istok”, kojeg savjetnici predsjednika Donalda Trumpa završavaju i uskoro ga trebaju objaviti, a to je “mirovni plan” bez palestinske države.
Usprkos izvorima ovih tvrdnji, one tjeraju na razmišljanje, posebice zbog povijesti Hamasa pod vodstvom Meshala, koji je tada činio sve što su od njega tražili Katar i Turska, a išlo je na ruku Sjedinjenim Državama i Izraelu.
Logicno.com
