1. oktobar 1991: Kako je JNA izvela prvi oružani napad na BiH (VIDEO)
1. listopada 1991., kad je okupirano Ravno i Popovo na jugu BiH, a tadašnji je predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović izjavio: “Ovo nije naš rat!”
Pripadnici Jugoslavenske narodne armije (JNA) prvi oružani napad na Bosnu i Hercegovinu izveli su 1 oktobra 1991, kada su napali, opljačkali, zapalili i do temelja uništili hercegovačka sela Hrasno i Ravno.
Bio je ovo dio njihova strateškog plana za okupaciju Dubrovnika i prvi znak da rat počinje u BiH. Bh. političari nisu ozbiljno shvatili ovu prijetnju, ovaj užas i teror, pa su pojedini izjavljivali kako napad na ova sela, nastanjena hrvatskim stanovništvom, „uopće nije naš rat“.
No danas znamo da je ovo bio početak velikosrpske agresije na našu državu.
Nažalost, bio je ovo primjer nesposobnosti političkog rukovodstva da spriječi korištenje bh. teritorija za poligon napada JNA na Hrvatsku.
„Od jeseni 1991. godine do početka agresije, diljem Bosne i Hercegovine dolazi do brojnih incidenata. Tako patrole MUP-a presreću kamione s oružjem za koje niko ne zna ‘odakle su i kamo idu’, rezervisti iz Srbije i Crne Gore, mobilisani za ‘rat protiv Hrvatske’ prilikom prolaza kroz BiH, često prave ekscese i otvaraju nasumičnu vatru radi zaplašivanja stanovništva, pojavljuju se barikade i samozvani ‘organi reda’ vrše kontrolu prometa. Sve češće su noćne pucnjave“, zapisano je.
JNA je, nakon napada na Ravno, lažno objavila kako je uništila snažno ustaško uporište, iako u Ravnom nije bilo ni radno ni vojno sposobnog stanovništva.
No, radilo se o sljedećem: JNA je u septembru ukopala tenkove u polju između Ravnog i Zavale. Kada ih je hrvatska vojska porazila u blizini, pokraj Čepikuća, razbijene jedinice JNA okomile su se na Ravno. Selo je tri dana bombardirano, a stanovnici, oni koji nisu pobjegli, zarobljeni su i ubijeni.
Poslije osam mjeseci okupacije, jedinice HVO-a oslobodile su Ravno.
Cijeli prilog o napadu na Ravno na ovom LINKU.
Radiosarajevo.ba
__________________
Prvi napad JNA na teritorij Republike BiH, odnosno prvi čin agresije na suvereni teritorij Republike BiH se desio kada su jedinice Jugoslovenske Narodne Armije (JNA) i rezervisti iz Crne Gore, dana 01. oktobra 1991. godine, napali, opljačkali, zapalili i do temelja
uništili sela, Hrasno i Ravno u južnoj Hercegovini. Sela su bila naseljena uglavnom hrvatskim stanovništvom. Napad na ova sela, bio je prvi oružani napad JNA na teritoriju Republike Bosne i Hercegovine, koji se tada tretirao kao dio strateškog plana za okupaciju Dubrovnika.
Nakon uništenja spomenutih sela, uslijed političke neorganiziranosti bosanskohercegovačkih političara, kao i vojne nespremnosti i neorganiziranosti, dolazilo je do nekorektnih izjava pojedinih političara, koje su unosile razdor i nesporazume u političkom vrhu tadašnje SR BiH. Propagandnim djelovanjem JNA, mogle su se čak čuti i izjave pojedinih novinara da se Ravno i Hrasno uopće ne nalaze u BiH.
Ukupne snage JNA, od Prevlake do doline Neretve, činilo je između 11.000 i 13.000 vojnika užičkog, podgoričkog i mostarskog korpusa, te pripadnici 9. Vojno pomorskog sektora Boka, uz značajnu potporu avijacije, te više od 120 teških topničkih oružja, oko 100 tenkova i 50 oklopnih transportera.
_______________
Napad na Ravno, hrvatsko mjesto na jugu Hercegovine, počeo je 1. listopada, kao dio akcije napada JNA i četnika na Dubrovnik, Slano i Ston.
JNA je tada širila propagandu kako se Ravno ne nalazi u BiH. Selo su granatama iz haubica i minobacača gađali pripadnici zloglasnog Titogradskog korpusa tadašnje JNA.
Prije 21. godinu pala je i prva žrtva u hercegovačkom selu Ravno, pa se ona može smatrati i prvom žrtvom rata u BiH. 1. listopada 1991. godine u Trebinju kod Ravnog s 82 kamiona stiglo oko 450 vojnika tadašnje JNA. Zaustavljeni su u pohodu prema obližnjem Stonu u Hrvatskoj, nakon čega počinju stradanja mještana Ravnog i okolnih sela.
Osim potpuno uništenih sela ubijene su 24 osobe, a 34 ih je umrlo “prirodnom” smrću. Ranjeno je 11 osoba, a njih 18 utamničeno je na dva mjeseca. Po bestijalnosti se izdvaja pokolj na Kijevu Dolu, kad je ubijeno i zaklano 7 ljudi starijih od 60 godina.
Prva žrtva agresije na BiH je bio Nikola Niko Brajić, vozač vozila hitne pomoći koji je nastojao pomoći ranjenicima iz svog sela. Agresorske snage su ga uhitile u listopadu 1991. godine, a potom je zatvoren u logor u Bileći. Tamo su ga zlostavljali, a potom i likvidirali.
Na današnji dan prije 21 godinu pala je i prva civilna žrtva rata u BiH. 61-godišnji mještanin Trebinje Jozo Stanković, osoba s posebnim potrebama, stradao je od eksplozije granate uz samo selo Trebinju.
Napad na Ravno ostao je upamćen i po izjavi tadašnjeg predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića koji je izjavio: „Ovo nije naš rat“
Rezervisti JNA, iz sastava Titogradskog korpusa, napali su hrvatsko selo Ravno 01. listopada 1991. godine, a tadašnji je predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović izjavio: “Ovo nije naš rat!”
U vrijeme napada JNA na Ravno i Dubrovnik rezervisti JNA su bili na većini dominantnih visova na južnoj i istočnoj strani Mostara – Humu, Gubavici i Fortici. Nadzirali su dobar dio mostarske kotlinu, uključujući zračnu luku i Helidrom, te Dubravsku visoravan.
IZVOR: Bljesak.info
_____________________
Jedinice Jugoslovenske Narodne Armije (JNA) i rezervisti iz Crne Gore, 01. oktobra 1991. godine, napali su i opljačkali, zapalili i do temelja uništili sela, Hrasno i Ravno u južnoj Hercegovini. Sela su bila naseljena uglavnom hrvatskim stanovništvom. Napad na ova sela, bio je prvi oružani napad JNA na teritoriju Bosne i Hercegovine, koji se tada tretirao kao dio strateškog plana za okupaciju Dubrovnika.
JNA je u oktobru 1991. godine, počela granatiranje Dubrovnika. Crnogorski pisac Jevrem Brković zabilježio je: „Desilo se ono što niko normalan nije želio: Crna Gora je od jutros u ratu s Hrvatskom! Jugo armija i crnogorski rezervisti napali su Hrvatsku duž čitave granice sa Crnom Gorom“.
Brodovi JRM prvobitno napali su Slano. U jutarnjim satima toga dana napadnuta su naselja Bosanka na Srđu, Komolac, gornji i Donji Brgat. Agresor je gađao crkvu sv. Ane na Brgatu i crkvu sv. Marije Magdalene u naselju Mandaljena.
Avionima JNA raketiran je odašiljač TV na Srđu iznad Dubrovnika. Grad je ostao bez struje, vode i telefonskih veza. Postrojbe JNA su, kao što smo već naglasili, 01. oktobra 1991. godine napale i uništile sela Hrasno i Ravno u BiH, u južnoj Hercegovini, na svom putu prema Dubrovniku.
________________
Istočna Hercegovina kao polazna osnovica u napadu na Dubrovnik
Rezervisti JNA, iz sastava Titogradskog korpusa, napali su hrvatsko selo Ravno 01. listopada 1991. godine, a tadašnji je predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović izjavio: “Ovo nije naš rat!”
Sredinom rujna 1991. u Trebinju je proglašena zajednica srpskih općina «Stara Hercegovina», za čijeg je predsjednika izabran Božidar Vučurović. Hrvati hercegovačkog sela Ravnog odlučno su, nakon toga, odvojiti se iz sastava općine Trebinje i obnoviti, srpskom politikom, ranije, ukinutu općinu Ravno, ili se pripojiti jednoj od susjednih hrvatskih općina.
U noći između 18. i 19. rujna 1991. godine «rezervisti» JNA iz sastava tzv. Podgoričkog korpusa, u sklopu napada na Dubrovnik, otpočeli su sa opkoljavanjem sela Ravnog. S ciljem stvaranja povoljnih preduvjeta za granatiranje hrvatskih enklava u istočnoj Hercegovini, uključujući i Ravno,otpočeli su sa ukopavanjem teškog topništva u blizini sela Galičići, Veličani i Zavala u Popovom Polju.
U noćnim satima 30.rujna 1991. godine rezervisti JNA, koji su djelovali pod izravnim nadzorom KOS-a, zauzeli su prometnicu Ljubinje-Trebinje, kao i dominantne visinske točke u blizini sela Ravno i Trnčina.
U ranim jutarnjim satima, 01. listopada 1991., napadnuto je Ravno, a u popodnevnim satima, istoga dana, uslijedio je i napad na Čepikuće. Međutim, nešto prije napada na Čepikuće, u prostoru Trebinje, oružani otpor rezervistima pružila je jedna postrojba Zbora narodne garde i dragovoljci s područja Hercegovine. U bici koja je trajala nekoliko sati srpsko-crnogorski rezervisti su pretrpjeli iznimno težak poraz, te su bili prinuđeni na uzmak prema Popovom polju.
Slijedećih nekoliko dana su, iz svojih utvrda, topničkom i minobacačkom vatrom granatirali hrvatska sela u okolici Popovog polja, i to s ciljem protjerivanja hrvatskog pučanstva s tih prostora.
Mostar kao opskrbno središte JNA u napadu na Dubrovnik i zapadnu Hercegovinu
U vrijeme napada JNA na Ravno i Dubrovnik rezervisti JNA su bili na većini dominantnih visova na južnoj i istočnoj strani Mostara – Humu, Gubavici i Fortici. Nadzirali su dobar dio mostarske kotlinu, uključujući zračnu luku i Helidrom, te Dubravsku visoravan.
Neke projugoslavenske političke organizacije i pojedinci, u to su vrijeme na tom prostoru sustavno provodili različite mirotvorne akcije. Te aktivnosti, planirane su u kuhinjama KOS-a i velikosrpske politike, a primarni cilj im je bio podjela jedinstvenog geostrateškog neretvanskog pravca, od Bijelog Polja do Neuma, na dvije zone.
Dok su se na prilazima Neumu, Slanom, Ravnom i Metkoviću vodile borbe, gospodari rata i mira željeli su u Mostaru, Čapljini i Stocu održati stanje prividnog mira. Naravnom, samo iz razloga jer im je prostor Mostara bio iznimno bitan za opskrbu postrojbi koje su iz istočne Hercegovine nadirale prema ušću Neretve i Dubrovniku.
Ovo stanje prividnog mira stratezi JNA pokušavali su iskoristili za učvršćivanje mostobrana na zapadnoj strani Neretve, kao i za opskrbu naoružanjem većinskih srpskih enklava u dolini Neretve. S tim, što bi nakon pada Dubrovnika, Slanog i Neuma, težište bitke bilo prebačeno na Čapljinu i Mostar, dočim bi već pacificirani hrvatski prostori služili kao prostor za opskrbu srpskih postrojbi.
Međutim, odlučnost hrvatskih branitelja osujetila je ovakav plan. Velikosrpske nakane sustavno su kršene, da bi u proljeće 1992. bile i u potpunosti skršene. Zajedničkim snagama HV-a i HVO-a, naime, dolina Neretve je oslobođena a Dubrovnik je izvučen iz srbo-crnogorskih kliješta.
Gledajući iz današnje perspektive, činjenica kako sarajevska politička vrhuška, za razliku od hrvatskog vodstva, nije prepoznala ovaj plan, čini se jako dvojbenim. Stoga, Izetbegovićeva tadašnja izjava kako ovo nije njihov rat, kazuje iznimno mnogo o tadašnjoj, ali i današnjoj, političkoj zbilji u Bosni i Hercegovini.
Bez obzira na to, ne smijemo smetnuti s uma da su 2/3 ukupnih napada JNA na Republiku Hrvatsku imale polazišne točke upravo na prostoru BiH. Međutim, nama se iz dobro poznatih razloga nastoji servirati neka sasvim druga priča.
Nedvojbeno je i zašto!?
Ante Božić
