Čiji je Srebrenički cvijet? (Sestre bivšeg reisu-l-uleme Mustafe Cerića, i Azre Cerić njegove supruge)
Često se u medijskom prostotu piše i polemiše o tome “Kako je nastao srebreni cvijet koji govori o genocidu u Srebrenici”
I ovih dana, jedna takva polemika je aktuelna na relaciji Mensura Bektića i Udruženja „Gračaničko keranje“ iz Gračanice.
Poduži je spisak poznatih svjetskih ličnosti koje s ponosom nose jednostavan i nježan, čipkani bijeli cvijet, simbolično obilježje stradanja nevinih Bošnjaka u Srebrenici, ali i širom Bosne i Hercegovine. Njegovih 11 bijelih latica simbolizira 11. juli, dan kada je zločin počinjen, bijela boja simbolizira nevino stradale ljude, a zelena sredina nadu za mir, nadu da se takve strahote više nikada nikome ne dogode. Taj cvijet, nazvan „Cvijet – Sjećanje“ izrađuju žene u Gračanici, okupljene u Udruženje „Gračaničko keranje“. Nema cijenu i nije na prodaju.
Ima i onih koji će na reveru ponijeti srebreni, filigranski cvijet, također sa 11 latica, sedam komponenti – okica i zelenim staklenim kamenom u sredini. Izrađuje ga sarajevski majstor filigrana Mensur Bektić. Cijena tog cvijeta u sebi sadrži simboliku datuma zločina u Srebrenici. Košta 117 eura (cijena je asocijacija na datum genocida 11. 7.). Oba cvijeta nose poruku sjećanja, nade i mira, što kao paravan prekriva spor koji traje već godinama. Čiji je cvijet, ko ga je kreirao, ko bi ga trebao izrađivati i koji nosi više simbolike?
Članica Udruženja „Gračaničko keranje“ Jasmina Čamdžić je 2010. godine ručnim radom od konca izradila prvi Cvijet, na ideju tadašnjeg reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića. Ona je, sa još nekoliko članica Udruženja, do 11. jula 2010. godine izradila nekoliko hiljada cvjetova i na taj dan zajedno s majkama Srebrenice podijelile su ih narodu u više gradova BiH. Može se reći da je to bila ujedno i promocija Cvijeta.
Prva veća pošiljka cvjetova urađena je još 2010. godine, kada je cvijet i osmišljen, za Europski parlament. Na inicijativu Jelka Kacina žene iz Gračanice izradile su 800 cvjetova za zastupnike u Strasbourgu.
Srebrenički cvijet Mensura Bektića
Mnogima je već poklonjen ili su kupili i Srebrenički cvijet Mensura Bektića. „Želja mi je bila da dam svoj skroman doprinos u sjećanju na Srebrenicu. U jednom razgovoru s dvojicom prijatelja došao sam na ideju da uradim cvijet Srebrenice u srebru, kao filigran, na neki način da oplemenim to. Ja sam u nekim prijašnjim vremenima bio generalni sekretar Muslimanskog omladinskog saveza. U to vrijeme naš logo je bio cvijet sa 12 latica, koji je bio skoro identičan ovom cvijetu, a ja sam bio jedan od kreatora tog loga. Kad sam počeo da izrađujem cvijet, bila su to previranja sa samim sobom. Neke su se stvari same od sebe, Božjom voljom, uklopile“, kaže Bektić.
Nakon što je izradio prvi cvijet, Bektić je došao na ideju da izradi 8,372 cvijeta, za svaku registriranu žrtvu po jedan. Svaki srebrni, filigranski cvijet imao bi i poseban certifikat, sa opisanim historijatom i simbolikom cvijeta. Dio priloga od prodaje cvijeta bio bi namijenjen Fondaciji „Cvijet Srebrenice“ iz koje bi bili stipendirani učenici Bošnjaci – povratnici u Srebrenicu. Prvih pet stipendija trebalo bi biti isplaćeno već početkom nove školske godine. Uz podršku prijatelja, ali i ljudi iz utjecajnijih krugova, kao i Majki Srebrenice, odlučio se započeti projekat. Šanse za saradnju žena iz „Gračaničkog keranja“ i Mensura Bektića činile su se mogućim, no ni jedna ni druga strana nisu htjele priznati suparnički proizvod, niti su bile spremne za međusobne ustupke. Odlučili su se za dugotrajne sudske procese.
„Mi se borimo, kao Udruženje, da dokažemo da je Bektić ukrao naš proizvod. Sudovi sve to odugovlače, ali mi ćemo nastaviti, tužit ćemo i Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti koji je Bektiću dao i lažni datum, prema kojem je on prvi osmislio cvijet… Samo, naravno, sve to ide dosta sporo, uz korupciju i mito kod nas, ali mi smo žene dobro organizirane i izborile smo se da ova ideja u cijelom svijetu bude prepoznata kao vrijednost. Oni koji kradu nisu uspjeli napraviti ono što smo mi napravili“, tvrdi Azemina Ahmedbegović.
Mensur Bektić je, nakon podjele i promocije Cvijeta, javio se usmeno Udruženju, kao autoru Cvijeta, sa idejom da on izrađuje Cvijet kao srebreni broš i da mu Udruženje to odobri. Takvo odobrenje, od Udruženja nije dobio, jer nije uredu da na Cvijetu koju je narod prihvatio kao simbol, bilo ko izrađuje Cvijet kao broš i da se njime kite bogati koji ga mogu kupiti i platiti 117 eura.
Pravi originalni Cvijet uradile su svojom rukom žene u Gračanici i samo taj pripada narodu. Broš u srebru o kojem priča Mensur Bektić je plagijat – navodi se u demantu Udruženja “Gračaničko keranje” Gračanica.
Rješenje o zaštićenom autorskom pravu na Cvijet Sjećanje udruženja “Keranje”
Prilika za dobar biznis
Optužuje Bektića da je sebi osmislio dobar posao i da simboliku Srebrenice pokušava iskoristiti za vlastitu materijalnu korist. Tvrdi da su mu nudili da izrađuje specijalne srebrne kutijice za njihove kerane cvjetove, na šta on nije pristao. S druge strane Bektić tvrdi da je Ahmedbegović odbila sve njegove prijedloge za saradnju kako bi sama uživala u sredstvima zarađenim na keranom cvijetu.
I žene iz Gračanice i Bektić nastavljaju izrađivati cvjetove. „Sve ono što je istina i što je iskreno će pobijediti. Mi nismo gubitnici, mi smo pobjednici i mi ćemo to i dokazati“ poručuje Azemina Ahmedbegović. Bektić odgovara da je spreman braniti se, „kao čovjek i kao umjetnik“.
Cvijet Sjećanje, koji smo uradili, je simbol koji moramo dostojanstveno čuvati. Neki nisu razumjeli pa im je svejedno šta znači i tako prave biznis koji mi kao autori ne dozvoljavamo – stoji u objavi na facebook stranici Cvijet-Sjećanja Udruženja Gračaničko keranje.
Ne dozvoljavaju da se simbol genocida pretvori u biznis, jer bi se na taj način ugrozio – njihov biznis. Udruženje Gračaničko keranje ima ekskluzivno pravo na ovaj simbol koji niko drugi ne smije proizvoditi. Cijena jednog cvijeta je 5 maraka. Samo 2011. godine, deset dana prije obilježavanja 11. jula, za jedan dan podijeljeno je više od 15 000 cvjetova. Pomnožimo li to sa 5 maraka jasno je da se radi o jako unosnom poslu.
KIDNAPOVANJE MEMORIJALNOG CENTRA
Cvijet je nastao kao ideja bivšeg reisu-l-uleme Mustafe Cerića. Nakon promovisanja simbola stradanja Bošnjaka u Srebrenici reis je ideju poklonio Udruženju Gračaničko keranje iz Gračanice.
Bivši načelnik Opštine Srebrenica, Ćamil Duraković za Žurnal je rekao:
„Kidnapovan je sam izgled Memorijalnog centra, njegov sakralni dio“ jer ako pogledate iz zraka „mezarje izgleda kao cvijet“
U razgovoru za Žurnal, predsjednica Udruženja Azemina Ahmedbegović kaže da je reis njima poklonio ideju Srebreničkog cvijeta jer je želio da cvijet ostane u porodici.
-Imao je povjerenja u sestru- kaže Ahmedbegović.
Udruženje su osnovale Azemina Ahmedbegović, sestra Mustafe Cerića, i Azra Cerić njegova supruga.
.
Udruženje broji više od 300 žena koje proizvode cvijet, ali nijedna od njih nije iz Srebrenice. Predsjednica Udruženja kaže da novac od prodaje Cvijeta ne ide u Srebrenicu kao ni za stipendiranje djece iz Srebrenice.
-„ Mi ne upućujemo nikakve stipendije“ -kaže Ahmedbegović i dodaje da nijedna majka ne bi voljela da joj dijete dobije stipendiju od Cvijeta jer „mora roditelj da zaradi, nemamo mi te djece šehida više, 20 godina je prošlo”.
OPOMENE I PRIJETNJE
Žrtve srebreničkog genocida od prodaje ovog simbola nisu dobile nijednu marku. Ali, zato su dobile opomene, prijetnje i tužbe. Fazila Efendić, zajedno sa ženama povratnicama, usudila se proizvoditi Srebrenički cvijet u Srebrenici. Rezultat – opomena i prijetnje tužbama od strane Azemine Ahmedbegović, predsjednice Udruženja Gračaničko keranje.
-I opet smo mi nekako blagi, idemo i opominjemo, pa na kraju treba da tužimo- kaže Ahmedbegović.
Niko iz Srebrenice nema pravo praviti cvijet koji je simbol genocida.To je tajna, koja ustvari i nije tajna. Biznis je rezervisan samo za odabrane – u ovom slučaju članove porodice Cerić.
Više o zloupotrebama donacija koje su međunarodna zajednica i domaće institucije namijenile Srebrenici pogledajte u našem filmu “Srebrenica”
(zurnal.info)
Izvori: Faktor, dw.de, žurnal
