Postoje brojne stvari o kojima kritičari misle i pišu o tome da nisu samo svojstvene, već su jedinstvene za kapitalizam, ali koje u stvarnosti nisu. A ovo je još jedna zbrka, ili obmana, koja narušava reputaciju kapitalizma.
Na primjer, često se piše da je kapitalizam samo profit: a profit se često smatra lošim. Oba pogleda su pogrešna. Profit jednostavno znači dobijanje više vrijednosti od stvari nego što ste uložili. Ali profit nije samo novac. Mi težimo nefinansijskoj dobiti u svakom segmentu života. Ako se uz veliki napor popnemo na vrh brda, zar nismo nagrađeni prelijepim pogledom, ili prisustvujemo predavanju, zar ne učimo stvari od velikog interesa, smatramo da smo profitirali tim naporom. U svakom ekonomskom sistemu, kapitalističkom ili nekom drugom, ljudi se nadaju da će dobiti slične dobitke u vrijednosti. Zaista, ekonomska aktivnost, koja uključuje unos vremena, energije, resursa i rizika, bila bi besmislena ako bismo vrednovali proizvod koji smo napravili manje od utroška koji smo potrošili na proizvodnju.
Niti je, začudo, kapital jedinstven samo kapitalizmu. I ostali oblici proizvodnje koriste kapitalna dobra. Od ručnih alata najprimitivnijeg seoskog kolektiva do mlinova i fabrika najnaprednije socijalističke privrede, kapitalna dobra se stvaraju i koriste kako bi se proizvodnja učinila lakšom i efikasnijom.
Konkurencija－koju kritičari kapitalizma često nazivaju polemičkim efektom, kao „surova konkurencija“－nije isključivo vezana samo za kapitalizam. Drugi sistemi koriste takmičenje za nagrade (npr. Finansijske, političke ili počasne nagrade) kao način stimulisanja ljudi da budu vrjedniji, produktivniji, pošteniji ili inovativniji.
Kronizam nije dio suštinskog koncepta kapitalizma, i svakako nije ekskluzivan samo za njega (kronizam, dodjeljivanje poslova ili imenovanje na pozicije prijatelja i kolega bez obzira na njihove kvalifikacije, op.prev.). Principi kapitalizma ne podrazumijevaju neslavni savez vlasnika kapitala i političara da eksploatišu druge. Zaista, ta načela ograničavaju državnu vlast na zaštitu pojedinaca od prisile i krađe, bilo od drugih pojedinaca ili od države i njenih kronista. U stvarnosti, u socijalističkim društvima postoji mnogo više prilika za kronizam, gdje država mora biti velika i moćna da bi upravljala stvarima, i stoga postoji više državne moći da se iskoristi kroz korumpiranje političara i službenika.
Eksploatacija zapravo nije dio kapitalizma. Kapitalizam isporučuje svoje blagodati kroz dobrovoljnu razmjenu, a ne kroz prisiljavanje ljudi da kupuju ili proizvode ili konzumiraju određene stvari. Ljudi nisu primorani na plaćeni rad za poslodavca: oni mogu raditi za sebe; preduzeća nisu obavezna da proizvode ono što država od njih zahtjeva; pojedinci imaju izbor o tome šta da rade i šta da ne kupuju. A pošto je razmjena u kapitalizmu dobrovoljna, to se dešava samo tamo gdje obje strane imaju koristi. Kao i djeca koja razmjenjuju fudbalske sličice, dobrovoljna razmjena ostavlja svakoj strani nešto što vrednuju više od onoga što daju: da obje strane ne vide korist u razmjeni, trgovina nikada ne bi bila učinjena. Isto je i u kapitalizmu: da bi prosperirali, proizvođači moraju da stvaraju dobra i usluge koje klijenti vrednuju više od novca koji za njih nude; da bi se zaposlenje isplatilo, radnici moraju da vrednuju svoju zaradu više od vremena i truda koji daju. Takve dobrovoljne razmjene ne eksploatišu ljude, već ih čine boljim.
Na kraju, pohlepa nije isključivo vezana samo za kapitalizam; ona postoji u svim ekonomskim sistemima i svim sferama života. Kapitalizam se zasniva na ličnom interesu, što je prirodna ljudska osobina: ako se ne bi odnosili prema vlastitim interesima, ne bismo dugo opstali. Kapitalizam kažnjava pohlepu. Slobodni ljudi, jednostavno, ne posluju s proizvođačima za koje smatraju da su nepošteni, nepouzdani ili su previše fokusirani na sebe i premalo na svoje klijente. U konkurentnoj ekonomiji postoje mnogi drugi dobavljači kojima mogu ići. Zato nam nisu potrebni zakoni protiv pohlepe da obuzdaju cijenu kafe: u tom slučaju, njihovi klijenti bi ih uskoro sami napustili. Zapravo, kapitalizam je kooperativan: svi imamo koristi od saradnje kroz poštenu trgovinu; i svi želimo da živimo u svijetu u kome ljudi posluju pošteno.
Odlomak iz djela: Eamonn Butler, An Introduction to Capitalism, str. 11-14.
S engleskog preveo: Resul Mehmedović
Dialogos
