Prof. dr. sc. Salmedin Mesihović: Quo vadis, SDA….

Vrijeme je da članovi SDA imaju značajnog udjela u rukovođenju i izborima u SDA. Jedan član – jedan glas ili Vox populi – Vox dei…. da li će se neko odvažiti i to predložiti na predstojećem VI. kongresu SDA koji bi se trebao održati naredno proljeće.

Posljednja zbivanja u najužem rukovodstvu SDA izbacila su na svjetlo dana sve proturječnosti i probleme koje su ovoj stranci, koja je dobila najveći broj glasova na zadnjim općim izborima, postojale i tinjale već jedan duži period. Posljednji predsjednik SDA, rahmetli Sulejman Tihić (iako bez izražene prirodne karizme) je bio nesumnjivo jedan od najboljih političkih taktičara (ali ne i stratega) u historiji Bosne i Hercegovine. Svojim političkim umijećem je uspijevao ne samo da prebrodi čitav niz kriza unutar SDA i to u vrlo turbulentnim vremenima i situacijama po ovom stranku, nego je u toku tih perioda sačuvao kao dominatnu snagu unutar vladajućih struktura na onom preostalom frtalju/četvrtini BiH gdje su Bošnjaci većina. Sa njegovom smrću je nestalo i to politikansko umijeće, i SDA se sada, i pored toga što su zbog relativno dobrih rezultata izbora, iz pozicije „mlađeg partnera“ prešli na poziciju „starijeg partnera“ u vlasti, našla u vrlo ozbiljnoj krizi. To se možda ponajbolje manifestira u činjenici da se pojedini vrlo visoko pozicionirani funkcioneri SDA nisu ustručavali da poruke neslaganja odašilju i preko svoga „ljutog neprijatelja“ oličenog u Dnevnom avazu.

Ono na što je potrebno ukazati kada se govori o posljednjim dešavanjima u najvišim strukturama SDA jeste činjenica da to nije posljedica običnih frakcijskih sukoba i kadrovskih prepucavanja i lobiranja. Uzroci su mnogo dublji i riječ o ustvari o grešci strukturalno – funkcionalne, pa i statutarne prirode. Stranka demokratske akcije je na zadnjim izborima samo za Zastupnički/Predstavnički dom parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine na prostoru Federacije BiH dobila 274 057 glasova, dok je na prostoru Republike Srpske dobila 31 337 glasova. Sam broj članova SDA (uključujući i podmladak i druge pridružene asocijacije) mi je nepoznat, ali sigurno nije manji od 40 000 – 50 000. Međutim, i pored toga, ta velika masa članstva je potpuno uskraćena u stvarnom efektivnom i funkcionalnom pravu da može doprinositi ili bar na neki način uticati na donošenje bitnih odluka, izbora rukovodstva ili predlaganju kadrova za izvršne ili zakonodavne nosioce vlasti. Nakon smrti Sulejmana Tihića, rukovođenje SDA je u teorijsko – političkom smislu u potpunosti primjer oligarhijskog tipa, gdje jedna vrlo mala, ali dobro ustoličena skupina, rukovodi sa svim i svačim. Zato se i može desiti da 23 čovjeka (od potrebnih 29 članova Predsjedništva SDA) odlučuju praktično o sudbini čitave Stranke.

Zanimljivo je da se u statutu SDA (član 25) nalazi i jedna zanimljiva odrednica po kojoj: „Predsjedništvo Stranke, na prijedlog predsjednika Stranke imenuje do 5 (pet) % delegata u odnosu na broj delegata Kongresa koji se bira“. Ovim ustvari predsjednik SDA ima arbitrarno pravo da faktički sam sebi izabere 5 % delegata, što nije nimalo mala brojka. U skladu sa intencijama prethodne odrednice jeste i ona iz člana 35. po kojem: „Na prijedlog predsjednika Stranke, članovi Glavnog odbora izabrani na Kongresu, uključujući i članove Glavnog odbora prema položaju, biraju još 11 (jedanaest) članova Glavnog odbora“. GO SDA inače treba da ima 114 članova, što bi značilo da Predsjednik SDA ima pravo na imenovanje skoro 10 % članova GO. Ali u ovom kontekstu najbolji je član 40. odnosno način na koji se bira Predsjedništvo Stranke. U jednoj dosta zamršenoj proceduri, ispada da GO od 25 članova Predsjedništva bira samo 7 članova, dok su ostali članovi ovoga najvišeg izvršnog tijela SDA uglavnom iz reda onih koji dolaze „po funkciji“ i onih koje: „Glavni odbor bira i preostalih 7 (sedam) članova Predsjedništva na prijedlog predsjednika Stranke, glasanjem za listu ili protiv liste.“!!!???. Postojanje svih navedenih odrednica se opravdava usklađivanjem potrebe za raznoraznim ravnopravnostima. Tako se paradoksalno ustvari u ime zadovoljavanja ravnopravnosti ustvari krše temeljne demokratske vrijednosti. Postoje sigurno i drugi mehanizmi zadovoljavanja ravnopravnosti, a da nije riječ o arbitrarnom, komesarskom presuđivanju od strane Predsjednika stranke. Da se ne pravimo blesavi, postojanje ovih odrednica nije rezultat potrebe za ravnopravnošću, nego želje da Predsjednik ima dodatnu podršku u „svojim ljudima“. Samo na osnovi ovih pokazatelja jasno je da SDA trenutno ima vrlo rigidan, oligarhijski statut sa znatno manje demokratskog kapaciteta u odnosu na Socijaldemokratsku partiju (SDP) BiH koja je nedavno plebicitarna prešla i statutarno i funkcionalno na potpunu neposrednu demokratiju grčko – rimskog stila ili u odnosu na već prilično demokratiziranu Islamsku zajednicu BiH. Inače je zanimljivo da pojedini istaknuti kadrovi SDA, koji uživaju značajnu popularnost u bazi kao što su Senad Šepić i Šemsudin Mehmedović i koji se zalažu za demokratske tendencije nikako da izbiju u prvi plan u rukovođenju Strankom.

Ono što SDA trenutno esencijalno treba jeste, ne kadrovsko mešetarenje ili prepucavanje oligarha, nego radikalna demokratska reforma. Ako su IZ BiH i SDP BiH, organizacije koje spadaju u red najstarijih po kontinuitetu postojanja institucija u našoj zemlji, mogle preći na demokratski sustav (i to prilično bezbolno i brzo i u skladu sa pravilima i procedurama) zašto to onda ne bi mogla i SDA. Jednostavno rečeno SDA ne smije propustiti ovu historijsku šansu „demokratske revolucije“ , makar se ona za sada dešavala samo na jednom dijelu Bosne i Hercegovine. Vrijeme je da članovi SDA imaju značajnog udjela u rukovođenju i izborima u SDA. Jedan član – jedan glas ili Vox populi – Vox dei…. da li će se neko odvažiti i to predložiti na predstojećem VI. kongresu SDA koji bi se trebao održati naredno proljeće.

P.s. Mnogi će argument protiv ovoga članka nalaziti u činjenici da je njegov autor deklarirani i aktivni pripadnik jedne druge političke opcije i ideje. Odgovor na potencijalne prigovore ove vrste je sljedeći. Autor članka je u ovom kontekstu obični građanin Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Kantona Sarajevu, u čijim nivoima vlasti je SDA uzdignuta sa položaja „mlađeg partnera“ na „starijeg partnera“. Sasvim je opravdano da me zato itekako interesuje na koji način će biti izabrani predsjednici vlada, i da to budu prijedlozi zasnovani na demokratskim vrijednostima i načelima, a ne na presuđivanju jaransko – familijarno – minderske oligarhije.

Sa poštovanjem,

Prof. dr. sc. Salmedin Mesihović

„Moj je mač moje pero, moj je štit moje mastilo.“

tacno.net

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close