Prof. Dr. Nihad Fejzić: Moramo malo razmišljati i kao građani svijeta

Piše: Razgovarao Ibro Čavčić – Novovrijeme.ba

S dekanom Veterinarskog fakulteta u Sarajevu, profesorom Nihadom Fejzićem, razgovarali smo po njegovom povratku iz Afrike. Tamo je, kao jedan od utjecajnijih eksperata Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO), radio na programu kontrole bolesti koja uzrokuje velike štete u ribarstvu. U intervjuu za Novo vrijeme profesor Fejzić govori o prirodi svog posla u Africi, gdje se radi na zaustavljanju gladi. Bosnu i Hercegovinu pak more druge brige. One koje nam onemogućavaju da živimo život kakav zaslužujemo. O ovim, ali i drugim temama govori prof. dr. Nihad Fejzić.
NV: Poznato je da država, odnosno Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine ima male ovlasti kad je riječ o veterinarstvu, zbog kompleksnosti državnog sistema. U proteklom periodu su napravljeni neki pomaci s mlijekom i mliječnim proizvodima. Koliko ta nejasna struktura rukovođenja utječe na veterinarstvo, ali i na druge oblasti?

Ta nejasna struktura, u najmanju ruku, usporava sistem. Proces dobijanja dozvole da naš proizvod, kad je riječ o mlijeku, možemo plasirati na tržište Evropske unije trajao je nekih pet-šest godina. Razlog te sporosti leži u kompleksnoj državnoj strukturi, u nejasnom zakonodavstvu u kojem se mnogo nivoa vlasti preklapa u pitanjima nadležnosti ili ovlasti. I treće, kad god imate kompleksne sisteme, postoji mogućnost da jedan nivo vlasti zakaže u provođenju onog što je potrebno, pa onda svi trpe posljedice takvog sistema. Nažalost, naša je država kompleksna i mi ne možemo zbog veterinarstva mijenjati njen Ustav. Najjednostavnije bi bilo da je veterinarstvo u našoj državi centralizirano kao u Sloveniji. Sloveniji, kao centraliziranoj državi, trebalo je ukupno deset godina da uredi cjelokupan sistem. Dakle, mi ovdje ne govorimo samo o mlijeku, za šta nam je trebalo pet-šest godina. Šta je s peradarskim proizvodima? Šta je sa živim životinjama? Šta je s mesnoprerađivačkom industrijom? Dakle, tek se otvaraju segmenti ovih sektora i moramo biti svjesni da će upravo ta naša kompleksna struktura produžiti, prolongirati ekonomsku integraciju Bosne i Hercegovine na tržište Evropske unije.

No, Bosna i Hercegovina je dobila veoma dobar kredit od Evropske unije, veliko je povjerenje ukazano time što smo stavljeni na listu zemalja koje mogu izvoziti mlijeko i mliječne proizvode. To je pokazatelj da možemo. Svakako treba uvažiti napore koje je učinilo Ministarstvo vanjske trgovine, što pokazuje da je s ovakvim nadležnostima i neriješenom hijerarhijskom strukturom to moguće postići – ali cijena svega je bila vrijeme. Ovo bi se, po narodnom, moglo opisati riječima: operacija uspjela, a pacijent podleg’o.

Dok rješavamo zakonodavstvo, procedure, uspostavljanje sistema, mi ne razmišljamo o tome šta se dešava s industrijom, koliko će ona uopće biti spremna konkurirati. Ovo samo znači da smo dobili pravo da izlazimo. Koliko smo konkurentni na tržištu Evropske unije vrijeme će tek pokazati.
NV: Bosna i Hercegovina daleko više uvozi nego što proizvodi. Već ranije ste za naš list istakli da je daleko veći problem oko uvezenih životinja nego oko domaćih. Je li moguće u situaciji kad su životinje uvezene vršiti kontrolu porijekla životinja?

Naravno, moramo biti svjesni da je daleko lakše vršiti kontrolu ako je lanac od mjesta proizvodnje do mjesta potrošnje kraći. Tu na raspolaganju imamo sve moguće informacije. U vremenu globalne trgovine, mi u Bosni i Hercegovini jedemo meso koje je proizvedeno u Argentini. E hajdemo sad postaviti pitanje: koji mehanizmi kontrole su nam na raspolaganju ako znamo da je govedo uzgojeno u Južnoj Americi, da je zaklano u nekoj klaonici, da se brodom transportira do neke velike luke na prostoru Evropske unije, da se odatle pretovara na kamione i onda kamionima dovozi u skladišta Bosne i Hercegovine? I koliko mi u tom slučaju možemo vjerovati onome što se zove međunarodni certifikat koji prati svaku tu živu pošiljku.

Naravno da se međunarodna trgovina svela na to da moramo imati povjerenje u međunarodnu certifikaciju, zbog toga se ona razvija. Na kraju, evo, sad uvozimo i izvozimo mlijeko za Evropsku uniju. Ono što je sve vrijeme bila borba jeste to da evropski potrošač vjeruje u certifikate koje će dati Bosna i Hercegovina. Dakle, ako smo u toj globalnoj podjeli na međunarodnom tržištu, onda moramo imati povjerenje tamo gdje očekujemo da drugi imaju povjerenje u naš certifikat.

Naravno da zemlju koja ima četiri miliona stanovnika, kakva je Bosna i Hercegovina, poljoprivredni i stočarski kapaciteti u potpunosti mogu zadovoljiti čak 80 posto potreba onog što konzumiramo ovdje. Kad pogledate s druge strane, kroz sve moguće vrste analiza, ne samo s mikriobioloških nego i kulinarskih aspekata, naši proizvodi su veoma kvalitetni. Možemo podmiriti naše tržište. Možemo našom proizvodnjom podmiriti turiste koji dolaze u našu zemlju. Na kraju, možemo viškove naše poljoprivredne proizvodnje plasirati na razna evropska tržišta.

Znate da mi skoro godinu izvozimo svježe meso u Tursku, što je definitivno pokazatelj da je takvo nešto moguće. Dakle, govorimo o svježem mesu koje ide avionima. Čim je Republika Turska pristala da iz Bosne i Hercegovine uvozi svježe meso, znači da je kvalitet tog mesa vrhunski. Znate, svježe meso je održivo sedam dana, za razliku od smrznutog mesa koje godinama može da se ne kvari. Izvozimo svježe meso, što je velik uspjeh i pokazatelj kvaliteta naše domaće proizvodnje.

Gledajte, mi uvozimo oko milijardu i po konvertibilnih maraka godišnje raznih poljoprivrednih proizvoda, a pritom se borimo za investicije, pa investiramo negdje deset miliona, negdje 50, negdje 100, i to su velike vijesti… Od tih milijardu i 500 miliona, sigurno se 50 posto tih uvoznih proizvoda može proizvesti u Bosni i Hercegovini. Ne govorim o švicarskim čokoladama, švicarskim sirevima i drugim delikatesama, ali u nekih sedam-osam strateških proizvoda koje možemo proizvesti ovdje i koji svojim kvalitetom zadovoljavaju našu percepciju o kvalitetnom proizvodu je investicija. Evo, da trećinu tog uvoza pretvorimo u supstituciju uvoza. Riječ je o 300-400 miliona maraka godišnje, koje će ostati bh. proizvođačima, trgovačkim lancima, poreskom sistemu. Trenutno ne postoji veća investicija. Eto vam tranša MMF-a koja će se pojaviti ovdje, a taj novac koji mi želimo skupo kupovati i dobijati iz sistema, ustvari potrošimo na strane proizvode. Dakle, to je ekonomska i finansijska logika i smatram da je to svima više nego jasno. Ja ne vidim veću investiciju za bh. ekonomiju generalno od domaćih prehrambenih proizvoda.
NV: Veterinarski fakultet u Sarajevu, osim edukacije studenata, za potrebe građana vrši ispitivanje sastojaka prehrambenih proizvoda u akreditiranim laboratorijama, čiji uzroci pristižu svakodnevno iz veterinarskih inspekcija. Može li se na osnovu laboratorijskog rada na Veterinarskom fakultetu generalizirati slika glede kvaliteta hrane, odnosno zdravstvene ispravnosti hrane koju koristimo. Drugim riječima, imaju li građani razlog za zabrinutost?

Veterinarski fakultet obavlja funkcije Veterinarskog instituta Federacije BiH. To je zakonom definirano. A Veterinarski fakultet je jedna stručno-operativna jedinica u kojoj egzistira deset laboratorija. Dakle, to nije samo laboratorija za kontrolu hrane nego i za virusne bolesti životinja, za bakteriologiju, te preko ovih što se bave kontrolom hrane do ove koja se bavi radiološkom ispravnosti namirnica životinjskog porijekla. U tim laboratorijama radi oko pedesetak naših stručnih saradnika koji, osim stručno-operativnim, i naučnim radom doprinose potrebama cjelokupne države Bosne i Hercegovine. Dakle, naše laboratorije su referentne bosankohercegovačke laboratorije za određene bolesti i za kontrolu određenih toksikanata koji se mogu pojaviti u namirnicama životinjskog porijekla.

Da radimo profesionalno dokaz je međunarodna akreditacija koju naše laboratorije imaju. To znači da je nalaz koji izađe iz naše laboratorije međunarodno prepoznatljiv, kakav je slučaj i s, naprimjer, belgijskom, njemačkom, italijanskom laboratorijom ili bilo kojom laboratorijom na prostoru Evropske unije. Mnogo energije, znanja, volje, na kraju i finansijskih sredstava ulažemo da očuvamo taj naš sistem i da ga razvijamo.

Naše laboratorije funkcioniraju dva načina. Jedan je da nam dolaze inspekcijski uzorci ili uzorci koje država Bosna i Hercegovina, putem raznih inspekcijskih službi, prikuplja po svim našim prostorima te nam ih dostavlja i na osnovu tih rezultata provodi dalje aktivnosti. Kad je riječ o inspekcijskim nalazima, nikad te rezultate ne oglašavamo u javnosti zato što na osnovu jednog pozitivnog nalaza ili nepravilnost u hrani nije moguće imati opću sliku i prepadati narod da je to neispravno. Uvijek je moguće da je greška u uzorkovanju. Ono što jeste važno u tom slučaju i što građani trebaju znati jeste činjenica da što više inspekcijskih uzoraka bude dolazilo, ne samo u naše, nego i u bilo koje druge laboratorije, manja je mogućnost da ono što ne valja uđe u lanac prehrane. To je svrha inspekcije!

Međutim, drugi dio našeg posla se odnosi na sljedeće: mi imamo posebne ugovore sa svim proizvođačima namirnica animalnog porijekla u Bosni i Hercegovini. Te vrste ugovora stručno zovemo “ugovori o samokontroli”. A to je ono kad proizvođači žele sami, mimo inspekcije, biti sigurni da je njihov proizvod ispravan i da ispunjava kriterije. Ja mogu slobodno kazati, na osnovu dosadašnjeg rada, da naši proizvođači progresivno razvijaju svoju svijest o potrebi provođenja samokontrola.

Da zaključim: mi u našim labaratorijama pronalazimo nepravilnosti. Pronalazimo bakterije i viruse koji se ne smiju pojaviti u proizvodima koji idu na tržište. Ali upravo to i jeste cilj, zbog toga i postojimo!
NV: Kao stručnjak veterinarske medicine, već nekoliko godina odlazite u Afriku i tamošnjim državama pomažete u podizanju veterinarske nauke na veću razinu. Nedavno ste bili u Zambiji. Kako Bosna i Hercegovina izgleda poslije tih afričkih iskustava?

Ja sam sad prvi put bio u Africi, a prije toga sam nekoliko puta bio u Aziji. Ovo je prvi posao koji sam radio u Africi za potrebe Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO). Radili smo jedan trening veterinarskih službi u deset zemalja, ne samo Zambije nego svih zemalja Južne Afrike. Od Mozambika, Malavija, Angole, Zimbabvea, Maliciusa, Namibije, Tanzanije; dakle to su zemlje koje su uključene u projekt. Organizacije za hranu i poljoprivredu tamo želi razviti program kontrole jedne bolesti, što je neka moja uža specijalnost. Ja se bavim sistemom nadzora kontrole za jednu potencijalno rastuću prijetnju u akvakulturi Južne Afrike. Radi se o bolesti koja pravi velike ekonomske štete u ribarstvu. Razlog zašto to FAO radi vrlo je jednostavan, dakle, ovdje ne govorim o potrebama izvoza na tržište Evropske unije, već o potrebama da se zaustavi glad i omogući ljudima koji žive od poljoprivrede da smanje troškove, odnosno da se saniraju štete koje su nastale usljed te bolesti. Nadam se da će program koji smo dolje razvili biti uspješan, pa ćemo za šest-sedam mjeseci ponovo ići da vidimo koliko smo uspjeli napraviti posla. Slično sam radio i u Aziji.

Ono što bi mogla biti neka komparacija: mi smo ipak razvijen svijet u odnosu na sve te prostore. Ovdje, u Bosni i Hercegovini, zastrašujuće mi je to koliko hrane bacamo. Krenimo od nas. Svako bacanje hrane je razočaravajuće kad vidite kolika glad vlada u cijelom svijetu.

Ono što jeste globalna agenda – broj stanovnika u svijetu vrtoglavo raste. Očekuje se da će za desetak godina broj stanovnika porasti na devet milijardi. Ono što sad imamo u globalnoj proizvodnji hrane ne može pomiriti potrebe sve brže rastuće populacije. I naravno da će poljoprivreda biti u velikim izazovima kako globalno prehraniti svijet.

Samo kad se prisjetimo poplava na prostoru Bosne i Hercegovine, vidimo kako nam prirodna katastrofa može ukazati na to koliko su naša nesnalaženja ovdje neodgovarajuća. Moramo malo razmišljati kao građani svijeta kad se radi o svemu ovome, a naročito kad se radi o pitanju proizvodnje hrane!

Prema mojoj procjeni, energija, poljoprivreda i turizam su tri oblasti koje ovu zemlju za kratko vrijeme mogu promijeniti i dovesti nas do stepena na kojem zaslužujemo da živimo na ovim prostorima. Dakle, za dobrobit cijelog stanovništva Bosne i Hercegovine.
JEDAN SVIJET – JEDNA VIZIJA – JEDNO ZDRAVLJE

Veterinarski fakultet u Sarajevu će u oktobru 2015. godine organizirati međunarodni kongres pod sloganom, odnosno radnim nazivom: “Jedan svijet – jedna vizija – jedno zdravlje”. Na Kongresu se očekuje velik broj učesnika iz inozemstva te velik broj partnerskih institucija. Osim Veterinarskog fakulteta, organizaciji će se pridružiti i većina partnerskih institucija te druga preduzeća koja se bave proizvodnjom hrane. Kako je istaknuto s Veterinarskog fakulteta, cilj Kongresa je pokazati da nauka ima mnogo razloga da sarađuje s privredom. Zajednička misija organizatora je jačanje proizvodnje na ovim prostorima, što ima jedan krajnji cilj – zdravlje. JEDNO ZDRAVLJE…