Kolumne

Prof. dr. Nedžad Bašić: Kriminalizacija referenduma – da ili ne?

Kakav bi bio efekat u RS da su plate u Federaciji BiH znatno više nego u RS, da je sistem zdravstvene zaštite i pružanja zdravstvenih usluga na daleko višem nivou nego u RS, da penzioneru primaju više i redovne penzije nego u RS, da je sistem obrazovanja na daleko višem nivou, da sudovi i tužilaštva nisu korumpirani i pod utjecajem stalnog političkog nadzora, da su javni mediji otvoreniji i da nisu pod kontrolom vlasti i pojedinih tajkuna…  nije teško pretpostaviti.

Prof.dr. Nedžad Bašić

Tacno.net

Referendum je završen.  Narod zadovoljan lideri likuju. To je ono što je sada najpotrebnije za one koji vladaju sa nama u ova predizborna vremena. „Republika Srpska (RS) nema čega da se plaši. To je akt narodne volje na putu osamostaljivanja ovog entiteta“, pobjednički izjavljuje njen lider  Milorad Dodig. Nema čega ni Dodig da se plaši više. Narod ga od sada štiti pravom referenduma. Sada može da radi šta mu je volja. Nema više njegove odgovornosti ni za opljačkane banke, ni za upropaštenu privredu, ni za nepodnošljivo siromaštvo  i očaj koje se širi RS. Nema njegove odgovornosti ni za stravično naraslu korupciju i nepotizam i nezaposlenost u RS. Nema više nikakve odgovornosti za one koji vladaju, koji sada imaju referendumsko pokriće za sve nevolje i pljačke koje su nametnuli sopstvenom narodu. Ako treba neko da se hapsi to će sada biti sam narod, kako to cinično izjavi veliki srpski lider na početku 21 stoljeća. Dodigov referendum nije pribavio općenarodnu zaštitu samo njemu i političkoj eliti RS već isto tako neprikosnoveno je zaštitio neodgovornost političkih elite u Federaciji BiH. Ko bi sada mogao postaviti pitanje odgovornosti vlasti u Federaciji BiH za sve pljačke, za siromaštvo i bijedu naroda, za sve snažniji organizirani kriminal, za korupciju i nepotizam u svim institucijama ovog entiteta a da ne bude proglašen izdajnikom koji urušava BiH u kritičnom periodu njenog preživljavanja. I tako će i Dodik i njegovi pajdaši u Federaciji biti pošteđeni odgovornosti pred sopstvenim narodom za svu nesreću koju su mu svalili na leđa.

Hajde da uzmemo da je to sve po ustavu i zakonu, da nema ovih tenzija i napetosti koje rastu iz minuta u minut. Što dalje nakon referenduma? Šta se je promjenilo i što bi se moglo i što će se promjeniti? Ništa. RS mogla je da nastavi da slavi taj dan koji je izabrala da slavi, kao što će i nastaviti. I niko je u tome nije i ne bi spriječavao. Međutim, sada se alternative i mogućnosti znatno sužavaju. Perspektive za mlade su sve blijeđe i neizvjesnije.  Korupcija, prevara, nepotizam i laž sve više stežu omču  kako oko onih koji su glasali tako i oko oni koji nisu i koji su bili protiv te referendumske ujdurme. Ponovo se kopaju rovovi, oštre noževi, i čiste puške, baš kao nekad ne tako davno kada je opšta naša kalvarija započeta upravo referendumom, a da niko nije znao zašto a niti želio da zna kuda sve to vodi. Novine, radio i TV vijesti pune su turobnih predviđanja i huškanja u pravcu daljeg guranja u ponor.

Jedni slave pobjedu naroda na referendumu, drugi pozivaju na opšte izopštavanje i kažnjavanje onih koji slave a da i sami nisu svjesni šta slave, izuzev njihovog političkog vođe. Jedni su opijeni slavom o jedinstvenom i nepokolebljivom voljom naroda, kojem više niko ništa ne može ako je složan i ako uz to ima tako genijalnog vodju kao što je Dodig. Drugi su opsjednuti osvetom, kažnjavanjem, izopštavanjem. Svako popuštanje i zdravo rezonovanje za njih je ravno porazu i izdaji. Baš kao nekad ne tako davnih ranih 90ih prošlog stoljeća.

Šta će međunarodna zajednica da poduzme? Šta će poduzeti EU? A  šta će poduzeti institucije BiH čije su odluke drsko pogažene? Teško je to predvidjeti a još teže je predvidjeti posljedice bilo kakvih mijera kažnjavanja RS za njeno protuustavno ponašanje. Da li je moguća vanjska politička izolacija Dodiga i unutarnje političko jačanje opozicije u RS? Moguće je ali je to teško ostvarivo. Referendum je pokazao da nema mnogo velike političke distance između onih koji vladaju i onih koji su u opoziciji u RS. Pokušaj unutarnje političke izolacije vladajuće strukture ne garantira da će opozicija ako dođe na vlast biti znatno drugačija od sadašnje vladajuće strukture. A i zašto bi bila drugačija? Međunarodna politička izolacija i apsitiranje od kontakata sa Dodigom, mada je potrebno, samo za sebe može  malo ili nikako učiniti njegovu političku poziciju ranjivom. Njemu je dovoljna destinacija od Banja Luke do Moskve preko Beograda gdje se osjeća zastićenim i dragim gostom. On ne brine mnogo o narodu. Ekonomska izolacija RS moguća je ali kontraproduktivna. Dalje siromašenje populacije u RS, koja i tako živi na samom dnu životnog standarda, izazvalo bi samo produbljavanje osjećanja nemoći i očaja onih najsiromašnijih, a njih je u RS više od 80%. Osjećanje nemogućnosti preživljavanja dodatno bi radikaliziralo srpsku populaciju uključujući tu i onaj ostatak populacije u RS koji ne misli da je novo ratovanje izlaz iz ćorsokaka u koji ga uvode njihovi politički lideri.

Gdje se nalazi izlaz iz ove groteskne situacije u koju su nas uvele zločeste igrice  nasih političkih lidera.  U vršenju pritiska na međunarodnu zajednicu da uvode sankcije, izopšti  i izoluje RS, teško se šta može efektno postići. Oni koji bi to mogli imaju svoje neke više interese i neće ih stavljati u zalog malih regionalnih nesporazuma pa čak i sukoba. Tražiti takav rasplet „referendumskog konflikta“ dosta je iluzorno. Zna to dobro možda ne Dodog  ali Putin zasigurno zna. Ako nije siguran u Vučića u Dodiga može biti siguran, zbog njegovih kriminalnih malverzacija. Igra je savršeno jasna, a posljedice mogu lako biti nova Sirija na Balkanu, a to bi bila katastrofa za sve samo ne za Dodiga i Putina.

Međutim, EU i USA mogu da imaju velikog i odlučujućeg utjecaja na dalji razvoj balkanske i bosanske enigme. Ono što je potrebno je da politički lideri u Federaciji BiH znaju i imaju  političku vještinu fokusirati gdje se susreću strateški interesi međunarodne zajednice i glavnih participanata u međunarodnim odnosima i njihovi interesi za očuvanjem cjelovitosti BiH. Kako Milorad Dodig (i bosanski Srbi), koji otvoreno i iskreno naginje dislouciji BiH, tako i Dragan Čović (i bosanski Hrvati) koji pritajeno i iskreno ima isti cilj, riješenje „referendumske dijabole“  isključivo pada na bošnjačku političku elitu i bošnjački narod, koji se sada nalazi na glavnoj odrednici svoje  historijske odgovornosti.  Historijske odgovornosti ne samo prema sebi, već isto tako historijske odgovornosti i prema međunarodnoj zajednici i prema BiH kao zajedničkoj državi svih njenih građana. To je odgovornost pred cijelim čovječanstvo. Odgovornost koja apsolutno ne podrazumjeva kalkuliranje ispod stola po privatnim kafanama i sijelima.

Kreirati efektne institucije vlasti, kreirati demokratsku klimu, eliminirati korupciju, nepotizam, kreirati novi obrazovni sistem, obezbjediti efektnu zdravstvenu zaštitu stanovništva, efektno obezbjediti i zaštititi preživljavanje radnika, seljaka, penzionera, podići životni standard stanovništva u Federaciji  BiH, to je program koji može stubokom promjeniti političku klimu u RS, izmjestiti sadašnju političku strukturu iz institucija vlasti i transformirati političku opoziciju u ovom entitetu u jednu odgovornu političku strukturu. Imajući u vidu da međunarodna zajednica ima interes da pomogne preživljavanje BiH, i to isključivo zbog svojih sopstvenih interesa, po ovim pitanjima Federacija BiH može obezbjediti široku i efektnu podrsku međunarodne zajednice. Ovaj program mora biti program koji bi se stavio u prvi plan kao odgovor na „referendumski izazov“. Po ovom programu nužno je poduzeti svo moguće lobiranje u EU, u UN, i svim drugim institucijama međunarodne zajednice. Ovaj program trebao bi da bude najefektniji odgovor na neustavno i nezakonito organizirani referendum.

Kada bi životni standard stanovništva u Federaciji BiH bio znatno veći a perspektive za normalan i bolji život mnogo izglednije nego što je to u RS, Milorad Dodig i njegovi sljedbenici bili bi vrlo brzo izolirani i izmješteni sa političkih pozicija u RS od samog srpskog naroda. Međutim, ta razlika između životnog standarda i perspektiva za bolji život pojedinca (grupe) u odnosu na RS mora biti stvarna i efektna, mora proisticati iz stvarnog i realnog općeg ekonomskog razvoja i razvoja demokratskih institucija, što bi vodilo ako ne potpunom iskorijenjavanju korupcije i povezanog kriminala, onda bar značajnom snižavanju ovih pojava. To je stvarni i efektni interes svakog  građanina pojedinca kao birača, to je interes i same  međunarodne zajednice da ima bogatijeg potrošača kojem će moći lakše prodati ono što proizvodi.

Ove promjene u Federaciji BiH, što ih nije teško ostvariti, naravno uz pomoć međunarodne zajednice, imale bi odlučujući značaj na razmišljanje i ponašanje običnog čovjeka u RS. Imali bi sada jednu novu društvenu spiralu koja bi se pomjerala u pravcu zahtjeva stanovništva za višim životniim standardima, za višim stepenom zdravstvene zaštite, za boljim obrazovanjem, za višim stepenom sigurnosti preživljavanja pojedinca… Kad mogu oni zašto ne možemo mi? To bi bilo temeljno referendumsko pitanje u RS, na koje Milorad Dodig zasigurno ne bi mogao da odgovori da je to historijsko pravo Srba da žive tako kako žive.

Kakav bi bio efekat u RS da su plate u Federaciji BiH znatno više nego u RS, da je sistem zdravstvene zaštite i pružanja zdravstvenih usluga na daleko višem nivou nego u RS, da penzioneru primaju više i redovne penzije nego u RS, da je sistem obrazovanja na daleko višem nivou, da sudovi i tužilaštva nisu korumpirani i pod utjecajem stalnog političkog nadzora, da su javni mediji otvoreniji i da nisu pod kontrolom vlasti i pojedinih tajkuna…  nije teško pretpostaviti.

Međutim, ako imamo na obe strane siromaštvo, korupciju, bezperspektivnost, organizirani kriminal, bahatost i nesposobnu i neiskrenu vlast onda će referedumi u RS sa ovakvim i sličnim i mnogo malignijim pitanjima uvijek prolaziti sa 97,4% glasova.

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close