IntervjuKulturaM plus

Prof.dr.Lavić: Vlastitom glupošću i neznanjem potkopavamo univerzitet i znanost

Državni univerzitet dužan je da zaštiti znanstvene discipline koje su od posebnog značaja za Bosnu i njezino postojanje, ističe prof.dr. Senadin Lavić u intervjuu za BNN.BA. No, nažalost, kroz konkretan primjer Univerziteta „Džemala Bijedića“ u Mostaru, nailazimo na posve drugačiju sliku. O čemu se, zapravo, radi pročitajte u nastavku…

Po svemu sudeći, u Mostaru vrlo teško ide izgradnja suživota Bošnjaka i Hrvata. Međutim, čini se da Bošnjaci ni među sobom ne mogu mirno živjeti. Politika je pokazala da čak i unutar jedne stranke, Bošnjaci u Mostaru ne mogu naći zajedničku riječ. Konkretan primjer odražava se i kroz situaciju na Univerzitetu “Džemala Bijedića” u Mostaru. Naime, nacionalni predmeti, kao što su historija i bosanski jezik na ovom Univerzitetu trenutno su „stornirani“, „zalađeni“, pod izgovorom nedovoljne zainteresiranosti. Za studij predmeta historija prijavilo se 17 studenata, što je tri manje od Pašićevog (rektor Sead Pašić) “minimuma”, gdje je minimalno 20 studenata potrebno za upis na studij. No, nažalost, „ne samo Univerzitet u Mostaru, već širom Bosne moguće je primjetiti slične procese urušavanja univerziteta i poništavanje znanstveno-istraživačkog rada, napominje proresor Lavć za BNN.BA.

Razgovarala: Aldina Rovčanin/BNN.BA

BNN.BA: Kako je moguće da se ključni nacionalni predmet izuzme iz institucija obrazovanja jedne države? Kakve to posljedice ostavlja po društvo date države?

Prof.dr.Senadin Lavić: Sasvim je jasno da u bitnim pitanjima obrazovanja uopće nemamo sluha, pa i u ovome navedenom slučaju. Ponašamo se prilično kruto i neodgovorno, slijepo slijedimo nefunkcionalne sheme, nemamo osjećaj za povijesni kontekst. Državni univerzitet je dužan da zaštiti one znanstvene discipline koje su od posebnog značaja za Bosnu i njezino postojanje. Ali, nažalost, koliko vidim, mnogi antiznanstveni procesi u našoj državi potiču iz stranačke suprotstavljenosti pojedinih ministara, rektora, dekana i profesora. Pojedini ministri su nanijeli strašne štete univerzitetu i razvoju znanstvenih disciplina da je to moguće porediti s nekom vrstom “antiintelektualnog cunamija“ ili uništavanja znanstvenih kapaciteta u našoj državi. Nedopustivo je da stranačke razlike razvaljuju sistem obrazovanja u našoj državi. Stranačka politika ne smije određivati strukturu i sadržaj univerziteta. Valjda je univerzitet autonoman segment društva.

BNN.BA: Smatrate li da se ovdje radi o strateškom urušavanju Univerziteta zarad nečijih privatnih interesa ili, pak, strateško-političkih interesa kojima je cilj da Univerzitet “Džemal Bijedić” izumre?

Prof.dr.Senadin Lavić: Ne samo Univerzitet u Mostaru, već širom Bosne moguće je primjetiti slične procese urušavanja univerziteta i poništavanje znanstveno-istraživačkog rada. To rade vladajuće političke opcije jer im je potrebna potpuna kontrola nad razorenim društvima. Njima ne odgovara postojanje slobodnih i kritičkih intelektualih snaga koje bi ih mogle dezavuirati i postavljati im neugodna pitanja. To je, s jedne strane posmatrano, proces planskog gašenja kritičke svijesti u društvu. Takve procese možemo pratiti u Evropi i SAD. Više ne postoje grupacije intelektualca, škole mišljenja, koje rade na kritičkom dezavuiranju društvenih procesa koji utiču na dehumanizaciju života i potčinjavanje čovjeka i društava uskim krugovima finansijskog i krupnog kapitala koji kontrolira sve bitno u današnjem svijetu. S druge  strane, mi vlastitom glupošću i neznanjem iznutra potkopavamo univerzitet i znanstvene discipline od posebne važnosti za nas, misleći da se s naukom može postupati kao s “gradskim saobraćajnim preduzećem”. Kada se ta dva procesa poklope imamo na povijesnoj sceni katastrofalno urušavanje univerziteta i analfabetizaciju društva u širokom smislu. Niko više ne zna kuda će to odvesti cjelinu u kojoj živimo.

BNN.BA: Umjesto da na neki način vršimo promociju izučavanja nacionalnih predmeta Bosne, te da mlade naraštaje zainteresiramo za njihovo izučavanje, čini se da radimo suprotno. Shodno tome, smatrate li da u Bosni i Hercegovini nedostaje sistemsko, organizirano nacionalno određenje u smislu da njeguje svoje prave, istinske vrijednosti tradicije, kulture… Bosne i Bošnjaštva?

Prof.dr.Senadin Lavić: Tačno ste uvidjeli. Da, u našoj državi nedostaje bosanska strategija obrazovanja, jer smo već dugo bili sistematski podređeni obrazovnim sistemima iz Srbije i Hrvatske tako da nismo ni primjetili da nas debosniziraju i pretvaraju u puku koloniju u kojoj primjenjuju svoje primitivne etnofaulističke koncepcije. Danas smo sami odgovorni za obrazovani sistem, naročito za visokoškolsko obrazovanje i grupu predmeta kojima se pokriva nacionalni identitet i kulturna struktura.

BNN.BA: Koji su, po Vašem mišljenju, ključni nedostaci obrazovnog sistema u Bosni i Hercegovini?

Prof.dr.Senadin Lavić: Ideološka usmjerenost i potčinjenost nauke dnevnoj politici, u oblasti društvenih nauka, te proizvodnja kadrova za druge države i region, u oblasti prirodno-matematičkih i bio-medicinskih nauka. Nauka je svedena na kantonalni nivo podrške i tako se počela ponašati – kao kantonalna slika svijeta. To su iskoristili ljudi čiji je svjetonazor “kantonalne” naravi i ne priznaje svjetske standarde u znanosti i obrazovanju. Pored toga, cjelokupno obrazovanje nema vizije ni strukturne definiranosti u odnosu na Bosnu. Pred nama je pitanje: u kakvom odnosu stoji sistem obrazovanja i država Bosna danas? Valjda bi država trebala sebi obrazovati kvalitetne kadrove. Ali ne postoji državno ministarstvo nauke, obrazovanja i tehnologije…

BNN.BA:  Smatrate li da obrazovne institucije, intelektualna elita ima dovoljno inicijativa za rješavanje ovih ili sličnih problema? Nerijetko se čini da su intelektualni krugovi u Bosni i Hercegovini ili tihi ili razjedinjeni ili zatvoreni u svojim sopstvenm krugovima?

Prof.dr.Senadin Lavić: Intelektualni krugovi nisu spremni da se nose s “operativcima” iz politike, kompradorskom buržoazijom, mutikašama, jer ne raspolažu sistemima moći i kontrole. Tako nastaje veliki rascjep po središti društvenog života i intelektualni potencijali našeg društva ostaju po strani, nezainteresirani i marginalizirani, a “poluobrazovanost” kormilari cjelinom društvnog života i prema sebi namješta sadržaje sistema. Univerziteti produciraju znanje i osposobljavaju kadrove ali ne postoji adekvatna politika koja bi napravila okvir da se razvije poslovni ambijent u kojem bi se stvarala radna mjesta i poduzetničko nadmetanje. Intelektualci ne žele služiti “poluobrazovanim” grupama etničko-religijski elita i većina ih radije iseljava u inostranstvo il’ služe internacionalnim “institutima” kao saradnici ili lokalni infromatori o društvnim procesima. Tako svi osjećamo nedostatak hrabrih intelektualnih ideja za ozdravljenje društvenog života.

BNN.BA: Da li je politika ušla u sve pore bh.društva, uključujući i obrazovni sistem koji se isključivo podešava političkim – stranačkim odlukama, a nikako ne za dobrobit društva i kvalitetnijeg obrazovnog sistema?

Prof.dr.Senadin Lavić: U našem društvu, nažalost, postoji samo politika i ništa više. “Politika” jedina osigurava radno mjesto, karijeru, napredovanje, posao, ostvarenje interesa – ne vaša lična osposobljenost, obrazovanje i rad. Politika treba obrazovni sisitem radi postizanja kontrole nad mišljenjem, radnih mjesta i zaštite vlastite ideologije. Stranačke elite se vremenom moraju okititi naučnim zvanjima i tako  potvrditi kao neupitni vladari i znalci. To je naša postratna tragedija – jednako strašna kao genocid.

BNN.BA: Kakva je saradnja između vlasti i intelektualnih elita u BiH? Da li se na kraju sve svodi samo na stranačku pripadnost ili lojalnost određenoj političkoj stranci? Zašto se čini da su akademska zajednica ili intelektualna elita i političari u našoj zemlji dva odvojena svijeta koja ne treba i neće da sarađuju?

Prof.dr.Senadin Lavić: Intelektualci su ljudi koji zastupaju mišljenje s moralne pozicije. Njima nije primjereno da se prodaju vlasti ili da joj služe s namjerom da izigraju opće dobro. Intelektualci trebaju biti uz vlast samo onda kada ta vlast štiti opće dobro ljudi ili svih građana jednog društva. Neofašističke vlasti koje štite samo pripadnike svoje etničko-religijske skupine predstavljaju najveću izdaju našeg doba. Intelektualci koji služe toj vlasti gori su od te vlasti.

Etničko-religijskoj politici ne trebaju intelektualci s kritičkim stavovima jer je to potkopavanje njihovog konzervativnog duha.

BNN.BA: Sa Vaše tačke gledišta, kako se možemo uspješno boriti sa ovim problemom?

Prof.dr.Senadin Lavić: Nauka i obrazovni sistem moraju biti prepušteni ljudima od znanja. Politika nema šta bitno tražiti u obrazovnom sistemu. Štaviše, ona može samo razvijati ona ministarstva koja mogu služiti kao fond za razvoj nauke i uzdizanje ljudske svijesti u slobodi. A ako ona misli da su univerzitet, profesori ili sistem obrazovanja tu samo radi nje – onda smo opasno zaglibili u blatu.

 

Izvor:
BNN.BA
Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close