Nadljudskim naporima patriota sačuvano Sarajevo i suverena BiH

Sprečavanjem da jedinice tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA), 2. maja 1992. godine, zauzmu zgradu Predsjedništva BiH odbranjena je država Bosna i Hercegovina. Stoga je 2. maj 1992, ocjena je sagovornika Anadolu Agency (AA), ključni datum u opstojnosti samostalne i nezavisne Bosne i Hercegovine. Tog dana, zaključuju, odbranjeni su legitimni predstavnici države i institucija tadašnje Republike Bosne i Hercegovine.

Tenkovi i oklopni transporteri tadašnje JNA zaustavljeni su nadljudskim naporima branilaca okupljenih u Teritorijalnoj odbrani RBiH, na Skenderiji, svega stotinjak metara od zgrade Predsjedništva RBiH.

O presudnoj bici za Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu, koja se vodila 2. maja 1992. godine, za Anadolu Agency (AA) govore njeni sudionici.

Tadašnji ministar unutrašnjih poslova RBiH Jusuf Pušina rukovodio je dijelom operacija odbrane Sarajeva od napada bivše JNA.

On u razgovoru za AA, u kojem otkriva ekskluzivne detalje koji su do sada javnosti bili nepoznati, navodi kako se 2. i 3. maj, koji se desio kao reakcija neuspjeha dan ranije, trebaju promatrati kao jedinstven događaj obzirom da je tada, kako navodi Pušina, planirana “likvidacija predsjednika Predsjedništva RBiH rahmetli Alije Izetbegovića i preuzimanje vlasti od tadašnjeg člana Predsjedništva RBiH Fikreta Abdića”.

“Ove historijske činjenice niti su dovoljno objašnjene, niti shvaćene u javnosti, kao i tretirane na način na koji je razvoj događaja trebao uticati po nestanku suverene Bosne i Hercegovine”, navodi Pušina.

Tadašnji ministar MUP-a RBiH Pušina naglašava kako su za vrijeme mirovnih pregovora u Lisabonu, od obavještajnih službi i srpskog rukovodstva slučajno saznali o planovima zadržavanja delegacije BiH, koju je predvodio predsjednik Izetbegović, na Sarajevskom aerodromu i njihovo prebacivanje u Lukavicu.

Osujećen plan bombardovanja Sarajeva

Pušina tvrdi da je planirana i takozvana “razmjena predsjednika Izetbegovića i delegacije za rukovodstvo 2. armijske oblasti JNA sa Milutinom Kukanjcem na čelu”.

“Učinjeno je to uz mogućnost prevare, odnosno da se kolona sa Bistrika vrati u Lukavicu gdje bi se od neodgovornog pojedinca izvršila likvidacija predsjednika Izetbegovića. Oni koji se sjećaju tih događaja, znaju da se u studiju tadašnje TV BiH već nalazio član Predsjedništva RBiH Fikret Abdić, koji je trebao da saopći javnosti da preuzima funkciju predsjednika Predsjedništva i da BiH ide drugim pravcem”, istakao je Pušina.

Naglašava kako su zvaničnici RBiH, koji se se nalazili u Sarajevu, a koji su raspolagali informacijama o planiranom zadržavanju predsjednika Izetbegovića na Sarajevskom aerodromu, obavijestili o tome međunarodne snage u BiH koje, kaže Pušina, “nisu adekvatno reagirale”. U nedostatku komunikacijskih kanala sa predsjednikom Izetbegovićem i delegacijom, saznanja o njihovom planiranom zadržavanju po slijetanju na Aerodrom Sarajevo nisu im, navodi Pušina, mogla biti saopćena.

“Tajno dovođenje predsjednika Izetbegovića iz Lukavice u Komandu 2. armijske oblasti JNA na Bistriku naveli su nas da organiziramo izvođenje cjelokupnog sastava tih postrojbi i oslobađanje predsjednika Predsjedništva RBiH. Došlo je do ekscesnih situacija koje su sljedeći dan kulminirale organizovanim pokušajem zauzimanja zgrade Predsjedništva RBiH i grada Sarajeva kako bi se svrgla legitimna vlast i zaustavila izgradnja samostalnosti BiH”, naveo je Pušina.

Stoga se, cijeni analizirajući razvoj situacije, sa sigurnošću može tvrditi da su 2. i 3. maj 1992. godine bili među najvažnijim datumima opstanka BiH i građana i naroda koji u njoj žive.

“Nakon toga, uslijedila je totalna agresija na RBiH, a operacija RAM je zbog tih dešavanja morala biti izmijenjena. Vrhovno političko i vojno rukovodstvo donijelo je zaključak koji je obuhvatao stezanje prstena u kružnom toku oko Sarajeva. Upravo na tu promjenu natjerala su ih događanja od 2. i 3. maja jer su morali na snagu staviti drugi plan: zauzimanje glavnog grada Sarajeva, a kako je on glasio, tijelo će samo pasti”, naveo je Pušina.

Potvrda toga, ekskluzivno za AA otkriva Pušina, bilo je otkrivanje plana tadašnjeg generalštaba JNA koji je podrazumijevao “vazdušni napad na 12 ključnih tačaka u Sarajevu koji se trebao desiti 15. maja 1992. godine”.

“O tome je obaviještena međunarodna zajednica, ali i tadašnji načelnik Generalštaba JNA general Blagoje Adžić kojem je saopćeno da se zna za namjere i aktivnosti koje su planirane. Na taj način smo spriječili bombardovanje Sarajeva koje bi imalo nesagledive posljedice po dalji tok događaja rata u BiH”, otkriva za AA Jusuf Pušina.

Haški sud je sve rekao o Dobrovoljačkoj

Tadašnji zamjenik komandanta Teritorijalne odbrane Stari Grad i komandant borbene grupe Bosna 2 Zelene beretke Muhamed Švrakić naglašava za AA kako je “2. maj bio dan D za BiH, njenu nezavisnost i očuvanje njenih institucija”.

Ocijenio je neprihvatljivom činjenicu da se 2. i 3. maj spajaju u javnosti, te da se težište pokušava prebaciti na dešavanja na taj drugi datum, odnosno “slučaj Dobrovoljačka”.

“JNA je 2. maja 1992. godine, potpomognuta rezervistima iz Srbije i Crne Gore te domaćim agresorskim snagama, taj dan pokušala zauzeti zgradu Predsjedništva RBiH, Vlade i Parlamenta RBiH koje su značile njenu državnost. Iz svih kasarni u Sarajevu, JNA je krenula u opšti napad i približila se tenkovima i transporterima na stotinjak metara institucijama od značaja za državu BiH, onim koje su simbolizirale i značile njen opstanak. Sarajevo je tog dana napadano iz svih oruđa i oružja: avijacije, artiljerije i pješadije. Jedinice TO Stari Grad i Centar pružile su junački otpor sa veoma malo oružja. Tada je zvanično odbranjena državnost BiH”, naglasio je Švrakić.

On je naveo da je posve jasno da onaj ko kontroliše Predsjedništvo RBiH, Vladu i Parlament RBiH, kontroliše i državni sistem.  Stoga je, kako navodi Švrakić, cilj JNA bio da se “stvori situacija prema kojoj će se izvršiti žestoki udar”. No, građani su, veli on, to prepoznali i suprotstavili se namjerama JNA.

“Bio je to pokušaj klasičnog vojnog udara. JNA je to pokušala odraditi 2. maja 1992. godine u Sarajevu”, kazao je Švrakić.

Aktuelni predsjednik Udruženja Bosnae – Zelene beretke Kantona Sarajevo “odbacuje stoga bilo kakve navode da je 3. maja neko izvršio atak na JNA”.

“Haški sud je ocijenio kako su dešavanja u Dobrovoljačkoj ulici, u Sarajevu, 3. maja 1992. godine, bila legitiman vojni cilj. Ne želim na bilo koji način komentirati stavove suda, ali je poznato da je u pravnoj praksi veoma mjerodavno ono što je on zaključio, jer je to bazirano na argumentima i činjenicama. I tu priču o Dobrovoljačkoj treba završiti”, ocijenio je Švrakić.

Obilježavanje svedeno na Kanton

Jedan od aktuelnih sudionika kao član Teritorijalne odbrane BiH, a sada aktuelni poslanik u Skupštini Kantona Sarajevo, Zaim Backović, u razgovoru za AA kaže da je 2. maj 1992. značio odbranu i opstanak Bosne i Hercegovine.

“Da se ostvarilo ono što je planirano tog 2. maja 1992. godine, veliko je pitanje da li bi više bilo Bosne”, cijeni Backović.

Nije zadovoljan kako se od rata pa sve do sada govori i obilježava sjećanje na 2. maj 1992. godine. Umjesto na državnom nivou, manifestacije su svedene na Kanton Sarajevo. Naime, od 2. do 9. maja obilježavaju se Dani Kantona Sarajevo, u okviru kojih se govori i podsjeća na odbranu Sarajeva i BiH.

“To je značilo opstanak države BiH i trebalo bi kao takvo da se obilježava, a ne da to čini samo jedan djelić zemlje. Upravo iz tih razloga ne idem ni na jedno obilježavanje i manifestacije”, naveo je Backović.

Nezadovoljan je i načinom i ophođenjem prema braniocima Sarajeva i BiH. Nezabilježen je u historiji i nema nigdje u svijetu, navodi Backović, da su na ovakav način rangirani oni koji su odbranili državu.

Za “slučaj Dobrovoljačka”, koji se desio 3. maja 1992. godine, Backović navodi: “Svi oni koji su bili tog dana u Dobrovoljačkoj znaju da je objektiviziranje situacije kako je tamo napadnuta JNA nešto što je nerealno.”