Sumirajući faze kroz koja, prema različitim autorima, prolaze carstva, može se zaključiti da se ona rađaju, rastu, sazrijevaju i propadaju. Ova imperijalna biologija podložna je matematici koja je do sada bila nepromjenjiva i koja, prema Johnu Bagotu Glubbu, kolaps carstva previđa za 250 godina ili deset generacija.
Sjedinjene Države su carstvo stvoreno u ratovima u kojima se osamostalilo i prošlo je kroz dvije svjetske katastrofe koje su mu omogućile konsolidaciju.
Možda je “najveći sjaj” američko carstvo doživjelo 6. kolovoza 1945. s bombom teškom 4,4 tone, od čega 64 kilograma obogaćenog urana, koja je bačena na Hirošimu i uništila sve u radijusu od 3,6 kilometara. Uključujući i 70 000 ljudi koji su izbrisani s lica Zemlje. To je bio povijesni događaj kojeg je Zapad krstio imenom lijepe igračke: “Little Boy”.
Tada je, među mnogim drugim krvavim događajima, došla Koreja, pa Vijetnam, Iran, Irak, Afganistan… Američki imperijalni stroj nije posebno pazio na ljudska prava i međunarodno pravo, što u povijesnom kontekstu nije novo, ali predstavlja Sjedinjene Države u situaciji u kojoj zemlja ima toliko slabosti da pukotine počinju prijetiti kolapsom.
Trgovinski rat s Kinom
Američke agresije i prijetnje su se proširile na pregovore između Kine i Sjedinjenih Država, što nije samo odraz karaktera njihova predsjednika, već rastuće gospodarske slabosti Sjedinjenih Država i sve većih poteškoća u suočavanju s usponom Kine kao globalne sile.
Donald Trump Liu He
U posljednjih nekoliko sati je Donald Trump zaprijetio totalnim trgovinskim ratom Pekingu, namećući carine na cjelokupni uvoz i prisiljavajući američke tvrtke da napuste Kinu ako budu naplaćivale carine za američke proizvode. Posljednja u nizu mjera je zabrana tehnologije Huaweija u Sjedinjenim Državama.
Ali carine na kinesku robu su zapravo bile odgovor na neuspjehe u pregovorima. Kao što svi znaju, oni koji u većini rasprava najviše vrište i imaju najgore manire su oni s najmanje snage. Iritacija i prijetnje često otkrivaju slabosti, pogotovo kada se takvo ponašanje primijeti u pregovorima o bilo kojoj temi.
Prijeti se ratom i europskim kolonijama
Sjedinjene Države ne samo da se suočavaju s Kinom, nego prijetnje i imaju napete odnose s Europom, sa svojim tradicionalnim saveznicima koje smatraju podređenima carstvu. Ove napetosti traju već neko vrijeme i ne samo da se ne smanjuju, već se povećavaju. Jedan od razloga za neusklađenost odnosa je Iran.
Čini se da Amerikanci žele rat, što je normalno s obzirom na to da je riječ o vojnom carstvu čiji je kulturni supstrat vrlo upitan. Ali Europljani nisu za to.
Američke ratne aktivnosti u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku su uzrokovale previše problema na Starom kontinentu da bi Europa podržale tako nerazuman čin kao što je rat protiv Irana. Dakle, došlo smo do točke u kojoj američki imperijalni stroj stvara više štete nego koristi, čak i za svoje kolonije u kojima “nusprodukti” američkih agresija Europu pretvaraju u otrovnu cjelinu.
Stoga, kada je prije godinu dana Donald Trump ustao s pregovaračkog stola, za kojim su također sjedili Europljani i Iranci, Europa je rekla da joj je svega dosta. Tada su Emmanuel Macron i Angela Merkel u nekim povijesnim izjavama potvrdili da je ozbiljna pogreška svjetsku geopolitiku i vanjske poslove ostaviti u rukama Amerike.
U tom povijesnom priznanju je Europa priznala da je bila pogreška što je postala moderni protektorat Sjedinjenih Država. Ubrzo nakon toga, u srpnju, na sastanku NATO pakta u Bruxellesu, Donald Trump se okrenuo Europljanima i zatražio više sredstava za obranu.
Trumpova želja je doseći minimum od 2% i postaviti srednjoročni cilj od 4% BDP-a vojne potrošnje. To znači više poreza za Europljane i više novca za metropolu i njene industrije. Naravno, još više oružja za Europu s podijeljenim vojskama koja ne zna što bi s njima.
Kako bi izašla iz začaranog kruga ovisnosti, Europa je odlučila iskoristiti Brexit, nezadovoljstvo s Amerikancima i prekid pregovora s Iranom, te promicati stvaranje europske vojske i zajednički projekt obrane. Ta bi vojska omogućila Europi da se razvije kao entitet koji nije američki protektorat, a nacrt obrambenog projekta bi omogućio industrijsku neovisnost u području oružja kojeg zemlje Europe danas nemaju.
Hoće li to biti federacija, klasična država ili pseudodržava koju je ujedinila Njemačka, to treba vidjeti. Ali ovaj projekt prijeti američkom carstvu, koje je to prepoznalo predstojeći kolaps i Europskoj komisiji poslalo pismo u kojem stoji kako zemlje EU ne smiju graditi vojne strukture i vojno-industrijski kompleks koji bi bio neovisan od američkog.
Američke prijetnje Europi
Ellen Lord
Zamjenica američkog ministra obrane Ellen Lord je 1. svibnja uputila pismo visokoj predstavnici za vanjsku politiku Europske unije Federici Mogherini i Jyrkiju Katainenu, potpredsjedniku Europske komisije, kojim prijeti političkim i komercijalnim odmazdama ako se Europa usudi stvoriti vlastitu vojsku i zajedničke vojne obrambene projekte. Za SAD su posebno problematični vojni i projekti oružja za koje EU tvrdi da intelektualno vlasništvo pripada Starom kontinentu.
Europski obrambeni fond će trenutno imati 13 milijardi eura, a Stalna Strukturirana suradnja (PESCO) već uključuje 25 zemalja. Međutim, američke gospodarske prijetnje, koje uključuju odgovor istim mjerama za europske tvrtke, ne mogu se provesti, obzirom na to da su američke tvrtke dobile 81% obrambenih ugovora u Europi, dok Europljani ne dosežu ni 10%. Međutim, 90% američkih ugovora u području obrane se dodjeljuje europskim nacionalnim tvrtkama. Stoga je ravnoteža toliko neujednačena da Europa nema što izgubiti. Nema nikakve štete.
Ništa manje neprikladne vojne prijetnje, naizgled čak i kontradiktorne, izgledaju kao kada SAD prijete da će se raspustiti NATO i neka onda europske zemlje plaćaju i organiziraju svoju obranu. Ta je prijetnja upućena kao odgovor na stvaranje europske vojske, koja može predstavljati opasnost za opstanak NATO pakta u kojem najveća sila prijeti da će ga raspustiti. Ovdje imamo malo ludila i malo Trumpa.
Usred ove napete situacije, Španjolska je zbog povećane napetosti s Iranom odlučila povući svoju fregatu “Méndez Vigo” iz američke borbene skupine koja plovi u Perzijski zaljev. Prema službenoj verziji, odluka nije posljedica političkih pitanja, već je Madrid donio svoje zaključke. U svakom slučaju, to pokazuje koliko Europa ne želi sudjelovati i nastaviti voditi politiku spaljene zemlje koju preferira Washington. Osim toga, to je europska intuicija slabosti Sjedinjenih Država i težnja za emancipacijom.
Ima onih koji to ne vide, ali se u odnosima s metropolom počinje gomilati previše sukoba. Uz navedeno u početku, to znači da biologija carstava predviđa kolaps Sjedinjenih Država.
Logicno.com
