Priča o odbojkašu iz Kaknja koji je s mikrofonom u ruci zaludio Balkan
Poslije deset godina treniranja i takmičenja napustio odbojku, a nije htio. Postao mega popularan, a nije htio. Valjda se to tako rodi. Slušajući svoje srce i prateći intuiciju, na vrh je krenuo kao sportista, a tamo je stigao kao pjevač.
Amar Jašarspahić Gile je odbojku počeo trenirati 2001. godine u Osnovnoj školi “15 april” u kakanjskom naselju Doboj, u odbojkaškoj akademiji koju je vodio trener Nermin Begić. Nekoliko mjeseci kasnije, u istoj školskoj ustanovi formirana je Škola odbojke “Sportom protiv droge”, u koju se zajedno sa vršnjacima prekomandovao i Amar Jašarspahić Gile.
Formiranje škole odbojke u Osnovnoj školi koja je u komšiliku porodične kuće Amarovih roditelja, Senada i Nađe Jašarspahić, djelovalo je privlačno za Gileta. Tako se, kao dječak u jedanaestoj godini života, redovno počeo družiti sa odbojkaškom mrežom i loptom, a privlačnost igre na parketu osjetio je, u istoj školi, na časovima tjelesnog odgoja, kod bivšeg igrača OK Kakanj i sarajevske Bosne, Jasminka Hasagića. Znači, u Giletovoj ljubavi prema odbojci i nema slučajnosti, kako bi se to na “prvu” moglo zaključiti iz današnje perspektive.
Sve do završetka osmog razreda Gile je učestvovao, kao pionir odbojkaš, u svim akcijama koje su vođene pod geslom “Sportom protiv droge”. Bilo je tu zimovanja, ljetovanja, različitog društveno korisnog rada i školskih takmičenja od općinskog do državnog nivao. Njegov tadašnji nastavnik tjelesnog odgoja i osnivač Odbojkaške škole “Sportom protiv droge” Jasminko Hasagić kaže:
– I danas, vrlo dobro se sjećam crnokosog dječaka, koji je pokazivao sportsku agresivnost, energičnost i nemir samo na terenu. Izvan terena to je bio pomalo stidljiv dječak. Slobodno mogu reći da je osnovne životne zakonitosti izražene u vrlinama, sticao u našoj Odbjkaškoj školi “Sportom protiv droge”. I tada smo ga zvali Gile. I on i njegovi vršnjaci, u to vrijeme su prošli sportsku, odbojkašku, ali i važnu životnu školu. Tu su se „kalili” i pripremali za život.
Jasminko Hasagić kaže da se po Giletovom završetku osmog razreda teško rastao sa generacijom koja je utemeljila i četiri godine bila okosnica rada Škole odbojke „Sportom protiv droge”.
Kao perspektivnog mladog igrača, prepuručio ga je treneru Odbojkaškog kluba “Kakanj”, rahmetli Izedinu Lukačeviću, bh. odbojkaškoj legendi iz Breze.
Kod njega je Gile trenirao šest mjeseci, a pošto je put do mjesta u tada evropski jakoj seniorskoj ekipi Kaknja, za mnoge igrače, bio samo mislena imenica, rahmetli Izedin Lukačević, je smatrao da će Amar bolje napredovati u Odbojkaškoj akademiji Kakanj, gdje može igrati i gdje neće sjediti na klupi, a koju je vodio, bivši igrač i trener OK Kakanj Nermin Begić:
– Odbojkaška akademija Kakanj se takmiči u Super odbojkaškoj ligi BiH. Gile je kao igrač prvog tima na poziciji primača, igrao u dvije takmičarske sezone, tokom 2010/2011 i 2011/2012. Moram reći da nam puno nedostaje. Znao je podići ekipu kada je bilo najpotrebnije. Sa aktivnim igranjem i treniranjem je prestao u proljeće prošle godine. Bio je sjajan i pouzdan igrač.
Kako se bilo rastajati sa sportskim, a počinjati muzički život?
– Teško. Kada sve oduzmem i saberem, muzika je moj život. Moje odbojkaške utakmice i treninzi, izvjesno vrijeme su se odvijali zajedno sa muzičkim probama i nastupima. Poslije audicije za “Zvezde granda”, počeo sam više svirati i pjevati nego inače. Odjednom, više nisam imao vremena za odbojku. Moji su nastupi, izašli iz okvira Kaknja, a sportski i muzički život, ne idu zajedno kada se nastupa po klubovima i diskotekama. Bez namjere, bez želje da napustim odbojku, jednostavno, tako se dogodilo, kazao je Gile za Avazov Sport.
(NKP.ba)
