Priča mladog taekwondoiste Belmina Osmanbegovića

Možes nam reći nešto o sebi?
Moje ime je Belmin Osmanbegović, imam 17 godina, treći razred sam srednje škole i treniram Taekwondo.

Poznato je da imaš veliku ljubav prema Taekwondou kako je sve to počelo?
Kao mali volio sam gledati borilačke filmove, najdraži glumac mi je bio Bruce Lee.  Želja za tim da postanem kao on, me natjerala da se počnem baviti borilačkim sportom. U to vrijeme Taekwondo je bio poznat i atraktivan sport kao i dan danas. Upisao sam se kada sam imao 6 godina.

Koje je tvoja najveća pobjeda?
Imam mnogo pobjeda, svaka mi je draga na svoj način, uvijek kada pobijedim osjećam se ponosno.

Šta te motiviše da pobediš?
Kada stanem na borilište, sve zaboravim, tada imam samo jednu želju a to je da pobjedim. Glavni motiv tome je moja jaka volja, publika koja me bodri i savjeti mog trenera Edina Kajevića-Kaja.

Šta je, po Vama, najvažnije za mladog sportistu?
Na samom početku mora shvatit ozbiljno sport koji trenira. Dakle, da bude redovan, pristojan na treningu. Jer to je jedan od boljih načina da stigne do uspijeha.

Ove godine je Taekwondo Državno prvenstvo Bosne I Hercegovine u Visokom koja su tvoja očekivanja?
S obzirom da je to Državno prvenstvo BiH, trenirat ću svaki dan intezivno. Takmičenje se održava u mom gradu i želim da ispunim očekivanja svojih ljudi.

Da li se baviš još nekim aktivnostima osim Taekwondoa?
Ne, u Taekwondou sam pronašao sve što mi treba.

Meč koji vam je ostao u sjećanju?
Meč protiv Anela Džakmića trostruka pobjedna nad njim i meč protiv predstavnika Engleske – pobjeda nokautom.

Gdje trenutno treniraš ?
Trenutno treniram u prigradskom naselju Muhasinovići, na BP pumpi “Mušinbegović”. Zato jer živim blizu te sale, a ponekad odem na trening u Visoko, Brezu, Moštre kao asistent.

Kako vidiš sport u ovom gradu?
Taekwondo “Bosna” Visoko je najbolji klub u Visokom i po rezultatima i po masovnosti članova. Brojimo negdje oko 150 članova s kojima se radi na 5 punktova. Dok treniramo intezivno i budemo pravili rezultate, rušit ćemo sve pred sobom.

Najveća podrška u životu?
Moja mama Zehra, braća Benan i Osman, trener Kajević Edin i moja cura Nihada Dokso

Nekoliko riječi za kraj ?
Zahvaljujem se svom treneru Edinu koji je uložio mnogo truda da postanem ovo što jesam i ovim putem ga pozdravljam.

www.magazinplus.eu

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close