Šta nam donosi sada već izvjesna Todorićeva “operacija stoljeća”?

Agrokor je dobio od bosanskohercegovačkih antimonopolskih vlasti zeleno svjetlo za preuzmanje Mercatora, čime je otklonjena još jedna, čini se i posljednja, formalna prepreka na putu zaključenja operacije stoljeća.

Piše: Borivoje Simić
indikator.ba

Konačan datum, 30.juni, do kojeg treba da se stavi tačka na ovu dugogodšnju sagu se bliži i više ni formalnih ni finansijskih prepreka za najveću akviziciju u regiji nema. Jer, Agrokor je dobio dozvole i uz goleme napore obezbijedio novac, ali u Sloveniji je, kako se primiče predaja najboljeg susjeda u hrvatske ruke, komešanje sve jače.
Politički pritisak, koji je bio glavni razlog da raniji pokušaj preuzmanja Mercatora nije uspio, ponovo je na sceni, a raspoloženju da se Mercator ne proda doprinijeli su svojim javnim stavovima i pojedini ekonomisti poput Jože Mencingera koji za Agrokor kaže da je “simbol tajkunstva” i da je “zaduženji od samog Mercatora”, te da će “finansijski iscrpljivati njegove dobavljače, prodavati njegove nekretnine, otpuštati zaposlene i smanjivati plaće, kako bi lakše otplaćivao svoje vlastite kredite”.
Dobili smo čak i alternativu prodaji, najavljeno stvaranje potrošačko-radničko-dobavljačke zadruge Naš Mercator ali tu inicijativu teško treba smatrati ozbiljnom.
Ideja je to po uzoru na italijansku kooperativu Coop, stručnjaci kažu provodiva u praksi ali uz ispunjenje brojnih drugih uslova.
Slovenske bojazni su razumljive i nisu bezrazložne, jer je Mercator previše važan za njihovu ekonomiju, budući da veže za sebe golemu poljoprivredu i prije svega prehrambenu industriju te veliki broj radnih mjesta. Postoji realna opasnost da bi akvizicija taj obim poslovanja mogla smanjiti na štetu slovenske ekonomije.
Mercator je postigao samostalno restruktiriranje svojih dugova i dao znakove da je sposoban za nastavak samostalnog poslovanja, a što je na izvjesan način dalo krila protivnicima prodaje, tim prije što je Mercator restrukturirao dugove pod povoljnijim uslovima od onih pod kojim se Agrokor zadužio na svjetskom tržištu.
Ne treba, međutim, zaboraviti da je osnovni motiv vlasnika Mercatora za prodaju rješavanje vlastitih dužničkih problema, pa je u sjeni „zdravlje“ samog trgovca koji je od nekadašnjeg lovca postao lovina na regionalnnom maloprodajnom tržištu.
To takođe relativizira uticaj države na prodaju Mercatora, koja iako preko banaka i preduzeća u svojem vlasništvu utiče na 30% vlasništva Mercatora, nije jedini činilac u donošenju odluka.
Sve ovo što se događa na prodajnoj strani, a što se neskriveno očituje u kretaju ka neželjenom cilju, ima svoj ekvivalent i na strani kupca, koji je poput kladioničara koji daje i posljednji ulog na zamišljeni dobitak, zadužio vlastitu grupu za čak 75 posto da bi isfinansirao akviziciju.
Na ovaj način kompletna akvizicija pokazuje se više nego “nategutom”.
S pravom se postavlja pitanje da li je ovaj krupni zalogaj za Agrokor nešto što od budućeg velikog regionalnog trgovca može napraviti novi dužnički problem koji će se možda riješiti predajom trgovačke maloprodaje trećem kupcu, nekom mega maloprodajom lancu sa multinaconalnim predznakom.
Da li je možda aranžman Agrokora sa velikim svjetskim bankama od kojih je dobio goleme novce za kredite dio tog scenarija?
No, bilo kako bilo, čini se da transakcija stoljeća, koja je sada već izvjesna, definitvno stvara sasvim drugačiju realnost na trgovačkom tržištu širom regije koja će akterima donijeti niz prednosti, prvestveno iz učinaka sinergije dva velika lanca na tržištu, ali će sasvim sigurno imati i nedostataka, a između kojh će glavni biti velika opterećenost kreditima Todorićevih kompanija.
To je potencijalno nešto što može imati uticaja ne samo na Mercator, nego i na poslovanje Agrokora u cijelom regionu.
Buduća magatvrtka koja će imati godišnje prihode od 7 milijardi eura te zapošljavati 60 hiljada ljudi predstavlja veliku Todorićevu pobjedu i ostvaremje sna, ali isto tako nosi veliki rizik za carstvo najbogatijeg čovjeka na Balkanu.
Kad su u pitanju drugi efekti ove akvizicije, ne treba imati iluzije da će profitirati potrošači u pogledu asortimana i cijena proizvoda, kao što ni dobavljači ne trebaju očekivati da će se njihov položaj popraviti.

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close