Kultura

Mata Hari – Živit je ples

MATA HARI – ŽIVOT JE PLES

ČINI MI SE DA TE VOLIM

Čini mi se da sam te morao voljeti na bezbroj načina, bezbroj puta, 
U životu nakon života, u dobu nakon doba, zauvijek. 
Moje opčinjeno srce je napravilo i iznova stvorilo ogrlicu pjesama 
Primi je kao dar i nosi oko vrata na svoje različite načine 
U životu nakon života, u dobu nakon doba, zauvijek.

Kada god čujem stare priče o ljubavi, to je stoljećima star bol, 
Ta stara priča o razdvojenosti ili zajedničkom životu, 
Kao što uvijek gledam iznova u prošlost, na kraju uvijek ti iskrsneš 
Prekrivač sjaja polarne zvijezde koja isijava kroz tamu vremena: 
Postaješ simbol onoga što se pamti zauvijek.

Ti i ja plutamo na ovom mlazu koji dolazi iz izvora 
Srca vremena ljubavi jednog prema drugom. 
Igrali smo uz milijun drugih ljubavnika, dijeleći istu 
Stidljivu dragost zbog sastanka, iste potresne suze rastanka – 
Stara ljubav, ali u obliku koji se rađa i rađa uvijek iznova.

Danas je ta sila pred tvojim nogama, pronašavši svoj kraj u tebi, 
Ljubav čovjeka svih vremena, prošlosti i vječnosti: 
Univerzalna sreća, univerzalna tuga, univerzalni život. 
Sjećanja na sve ljubavi spajaju se s ovom našom ljubavlju – 
I pjesme svih pjesnika, prošlosti i vječnosti.

R. TAGORE

PLES BOGOVA

U Malabaru, na obali Južne Indije, došla sam na svijet u obitelji brahmana. Moja majka je bila poznata hramska bayadera u hramu Kanda Swany. Umrla je kod mog poroda sa četrnaest godina. Nakon što je spaljena svećenici su me uzeli pod svoje okrilje i dali su mi ime Mata Hari. Već kao malo dijete su me u podzemnoj spilji Pagode Šive učili svetim plesovima bogova. Trebala sam postati nasljednica svoje majke. Tako sam sazrela kao djevica, sve do jedne tople, proljetne noći, kad je srebrna polovica Mjeseca obasjavala nebo, kada sam upućena u tajne svete ljubavi božice Sakryjude. Kao bayadera nikad mi nije dopušteno osjetiti zemaljsku ljubav. Moj je život bio posvećen bogu. Tada me iz svetišta Šive oteo britanski kolonijalni časnik i učinio me svojom ženom. Postala sam gospođa Gretha MacLeod.  Mata Hari je ovako pisala  o svom životu na Javi.

U hinduističkoj tradiciji je osmišljena jedna lijepa slika, kako bi opisala vezu između Boga i njegovog stvaranja. Bog pleše svoje stvaranje. On je Plesač, stvaranje je Ples. Ples je nešto drugo nego plesač, zato što bez njega  nema plesa. U svojoj potrazi za Bogom čovjek razmišlja previše, umjesto da gleda i osluškuje. Posebno kada on posmatra ovaj ples, koji mi nazivamo stvaranjem.

Mata Hari je izmislila  brojne priče o svom životu i legende o bogovima. Njeno pravo porijeklo ostalo je tajna sve do 1930. godine kada ju je razotkrio novinar Charles S. Heymans. Rođena kao Margareta Zel, Mata Hari je 1903. godine stigla u Pariz, kada je imala 27 godina. Po dolasku u Pariz,  radila je kao umjetnički model i u cirkusu. Predstavljala se kao  Mata Hari, što na malajskom jeziku znači “oko dana”, “izlazak sunca” ili “svitanje” – i njoj je tada napokon svanulo.

Neodoljivi šarm i ljepota

Postala je senzacija plešući, odbacujući jedan po jedan komad odjeće koju je nosila i ostajala potpuno gola, ako se izuzmu ukras na glavi i oklop na grudima, koji su bili ukrašeni  draguljima. Tvrdila je da izvodi autentični indijski ples iz hrama tako da je publika bila ubijeđena da ne plaća da bi gledala striptiz, već da bi vidjela djelić uzbudljivog rituala sa egzotičnog Istoka. Margaretha je ulogu Mate Hari dobro igrala i kada nije bila na pozornici. Novinarima je rekla da su njeni roditelji Evropljani i da je rođena u Javi, a drugima je pričala da je kćerka plesačice u indijskom hramu.“Mata Hari je oličenje poezije Indije, njene mističnosti, raskošnosti, slabosti i hipnotirajućeg šarma”, svojedobno su o njoj pisale novine “Le Journal“. Ljepotica iz Pariza je putovala Berlinom, Bečom, Monte Carlom i Milanom. “Ona je bila kreacija od početka pa sve do samog kraja, lik u predstavi za koji je iznova pisala scenarije”, ističe Pat Shipman u biografiji o Mata Hari “Femme Fatale”. Njena potreba da spinuje priče o svojoj prošlosti joj je pomogla da postane ikona, jedinstveno oličenje seksa, glamura, intrige i opasnosti. No, upravo to je dovelo i do njene smrti u 41. godini života.

Potrebu za takvim ponašanjem Margaretha Geertruida Zelle je naslijedila od oca, Adama Zella, vlasnika prodavnice šešira u holandskom gradu Leeuwardne koji je obožavao svoj nadimak Baron. Adam je svoju kćerku Margarethu ohrabrivao da privlači pažnju kao što to radi i on. Razmazio ju je, ali njeno djetinjstvo je naglo prekinuto u ranim tinejdžerskim godinama kada su joj se roditelji razveli i majka umrla. Margaretha je živjela sa rođacima i upisala je učiteljski fakultet. No, zbog glasina da je imala aferu sa direktorom, nju su izbacili sa fakulteta, a on je ostao na svom radnom mjestu. Novac i ugled su joj bili prijeko potrebni i zato se Margaretha javila na oglas u rubrici “Usamljena srca” koji je objavio vojnik Rudolf MacLeod (39) na odsustvu. Margaretha, tada osamanestogodišnjakinja, upoznala je Rudolfa u Rijksmuseumu u Amsterdamu 1895. godine. Šest dana kasnije njih dvoje su objavili da su se vjerili. Međutim, uloga poslušne ženice nikako nije bila za Margarethu. Kada su se preselili na ostrvo Javu i Rudolf se vratio svojim vojničkim dužnostima bjesnio je zbog toga što se njegova mladenka interesovala za modu i tračeve. Sa druge strane, činjenica da je u braku nije zaustavila Rudolfa u opijanju i flertovanju sa drugim ženama. Obožavao je njihovu djecu, sina Normana i kćerku Nonu, ali je verbalno i fizički zlostavljao Margarethu. Kada im je umro sin, s njim je došao kraj i njihovom braku. Godine 1902. Margaretha i Rudolf su se razveli. Skrbništvo nad Nonom je pripalo Margarethi, ali pošto nije imala novca, morala ju je ostaviti kod svog bivšeg muža. Nakon ovog brodoloma ona, kako rekosmo, 1903. godine odlazi u Pariz i otpočinje novi život pod imenom Mata Hari. Do njenog tragičnog kraja nije preostalo puno, tek nešto više od desetak godina života. U Parizu, gradu svjetlosti, za nju je život bio ples. U metaforičkom smislu moglo bi se reći da je svakom čovjeku: ŽIVOT PLES.

Ivo Andrić u svojoj pripovjetci „Aska i vuk“ borbu za preživljavanjem poredi sa plesom. Život traje, dok traje ples. Andrić piše: „Umjetnost je nesiguran poziv koji nit „hrani nit“ brani onog ko mu se oda. Put umjetnosti uopšte je neizvjestan, varljiv i težak, a igra odnosno ples je ponajteža i najvarljivija od svih umjetnosti, čak ozloglašena i opasna stvar“. Aska je ipak upisala baletsku školu, jer je bilo teško ukrotiti njen urođeni nemir. Ona se pitala šta, na kraju krajeva, može biti ružno u umjetnosti? Jer ples je najplemenitija od svih vještina, jedina kod koje se služimo isključivo svojim rođenim tijelom. Iako mnogi priželjkuju da im život bude ples, to nije uvijek bajkovito. Treba probati, vidjeti. Jedna stara indijanska mudrost kaže: „Veliki Bože, sačuvaj me od iskušenja da sudim o ljudima prije nego što prošetam bar jednu milju u njihovim mokosinama (cipelama)“. Hm. Mudri su bili ti Indijanci, ali ih je trampavi Trampo sa svojim kaubojima ipak zaskočio i dotukao. Možda nisu umjeli dobro plesati? Naši veliki i pametni profesori: Tvrtko Kulenović i akademik Zdenko Lešić su nam otkrili jednu veliku tajnu. Proputovali su Svijet i ustanovili da uprkos brojnih razlika ima nešto što je isto  kod svih naroda a to je: „BITI I OSTATI ČOVJEK“, svima je podjednako teško.

Prošao je čitav vijek otkada je streljački vod pogubio Matu Hari, nakon što je osuđena za špijuniranje za Njemačku. Prva biografija o njoj je objavljena 1917. godine, samo nekoliko sedmica nakon njene smrti. Njen otac je napisao tu biografiju o Mata Hari “De Roman van Mata Hari, de levensgeschiedenis mijner dochter en mijnegrieven tegen haar vroegeren echtgenoot” u kojem je poradio na dodatnoj izgradnji egzotičnog porijekla svoje kćeri. Otada je ona bila tema 250 biografija i romana, a o njoj su se snimali filmovi i serije među kojima je najpoznatija verzija iz 1931. godine sa Gretom Garbo u glavnoj ulozi.

Pripremio: Marko Raguž

Sarajevo, 07. 03. 2020. god.

Greta Gabro kao Mata Hari

Hari Mata Hari – Poletjela golubica – (Audio 1994)

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close