MAHATMA GANDI, indijski politički i duhovni vođa: “Želio sam saznati sve o čovjeku koji danas neosporno vlada srcima miliona ljudi. Uvjerio sam se u potpunosti da islam nije mačem sebi osigurao mjesto u današnjem životu. To je uradila stroga jednostavnost i krajnja skromnost Poslanika, njegovo striktno ispunjavanje obećanja, izuzetna posvećenost svojim prijateljima i sljedbenicima, hrabrost i neustrašivost i apsolutna vjera u Boga i u svoju misiju. Kad sam zatvorio drugi tom Poslanikove biografije bilo mi je žao što ne mogu još čitati o ovom velikom životu.” (u članku za list „Young India“ 1924)
LAV NIKOLAJEVIČ TOLSTOJ, ruski književnik i mislilac: “Nema nikakve sumnje da je Muhammed jedan od najvećih reformatora čovječanstva. Pripada mu najveća slava jer je čovječanstvo uputio istinskom svjetlu, pravdi i miru, jer je spriječio prolijevanje nedužne ljudske krvi i tako otvorio put ka napretku i civilizaciji. Ovo veliko djelo nije mogao izvesti niko drugi do čovjek koji je imao nadnaravnu snagu, čovjek koji je dostojan svakog poštovanja, divljenja i pažnje.” (iz knjige “Tolstoj o Muhammedu”, Libris, Sarajevo, 2007)
WILLIAM MONTGOMERY WATT, škotski historičar: „Njegova spremnost da se podvrgne progonima zarad svojih vjerovanja, visokomoralan karakter ljudi koji su vjerovali u njega i smatrali ga svojim vođom, veličanstvenost njegovog konačnog ostvarenja – sve potvrđuje njegov suštinski integritet. Tvrditi da je Muhammed bio varalica postavlja više problema nego što ih rješava. Pa ipak, nijedna velika historijska ličnost nije tako potcijenjena na Zapadu kao Muhammed.“ (u knjizi “Mohammad at Mecca” (Muhammed u Meki), Oxford, 1953, str. 52.)
THOMAS CARLYLE, britanski historičar: „Uistinu, ja Muhammeda volim zbog njegovog čistog karaktera, čistog od svakog licemjerja i izvještačenosti, ponikao u pustinji, bio je čovjek nezavisnog mišljenja, koji samo o sebi sudi, ne tvrdi za sebe ono što nije. Nije bio ohol, ali nije bio ni ponižen, potlačen. Slobodno i jasno korespondira s bizantskim i perzijskim carevima, upućujući ih na obaveze oba svijeta. Znao je sebi mjeru, u teškim ratovima s arapskim plemenima nije se libio snagu upotrijebiti, ali, također, nije u njima zaboravio na milost, plemenitost i oprost. Muhamed se nije žalio na život na ovom svijetu, niti se hvalisao s drugim.“ (u knjizi “O herojima i slavljenju heroja”, 1840)
ALPHONSE DE LAMARTINE, francuski književnik i političar: „Ako važi pravilo da se ljudski genij mjeri prema krajnjem dometu i zadivljujućim rezultatima, ko se može usuditi da bilo kojeg velikana moderne historije uporedi s Muhammedom i njegovim genijem, uprkos malobrojnim sredstvima kojima je raspolagao? Znameniti ljudi iz moderne historije su izrađivali oružje, uspostavljali zakone, osnivali imperije, a ubirali su samo prolaznu slavu koja se pred njima raspršivala. Međutim, Muhammed nije samo vodio vojsku, uspostavio zakon, osnovao imperiju, pobjeđivao narode i umirivao vladare, već je predvodio milione ljudi, što je, u dato vrijeme, činilo trećinu svijeta. Uz sve to, on je presudio kipovima i praznovjerju, te pogrešnim vjerovanjima, mislima i uvjerenjima.
Muhammed je bio strpljiv i odlučan sve dok nije dočekao Allahovu pomoć i ostvario pobjedu. Sve njegove želje su bile okrenute jednom cilju. On nije želio osnovati imperiju ili nešto slično. Ni u njegovom namazu, ni odlasku Gospodaru, odnosno u njegovoj smrti – čak ni u uspjehu nakon smrti – u svemu skupa, nema ni traga varanju i obmanjivanju, već sve jasno ukazuje na čvrsto vjerovanje koje je Vjerovjesniku davalo snagu i moć da učvrsti vjeru koja se dijeli na dva dijela: vjerovanje u Jednost Boga i vjerovanje da kod Uzvišenog Boga nema ništa akcidentalno. Prva polovina objašnjava jedno Božije svojstvo (naravno, to je Jednost), a druga polovina ukazuje na ono po čemu se Uzvišeni Bog ne može opisati, a to je ono što je materijalno. Radi ostvarenja prve polovine, bilo je neophodno sabljom presuditi drugim bogovima, a što se tiče druge polovine, to je zahtijevalo učvršćivanje uvjerenja rječju, mudrošću i lijepim savjetom.
To je Muhammed filozof, govornik, vjerovjesnik, zakonodavac, ratnik, čovjek koji je bio iznad svojih prohtjeva, koji je trasirao misaone pravce pozivanja u istinsko obožavanje bez kipova i praznovjerica. On je osnivač dvadeset zemaljskih i jedne duhovne imperije. To je taj Muhammed. S obzirom na parametre ljudske veličine, želimo pitati: Ima li, uopće, neko veći nego što je bio Muhammed?“ (u “Histoire de la Turquie” (Historija Turske), Pariz, 1854, vol. II, pp.276-277)
JOHN WILLIAM DRAPER, američki filozof i historičar: ˝Četiri godine nakon Justinijanove smrti, u Meki, u Arabiji je rođen čovjek koji je od svih ljudi imao najveći utjecaj na ljudski rod…˝ (A History of the Intelectual Development of Europe, London, 1875)
CHRISTIAAN HURGRONJE, holandski orijentalist: „Liga naroda koju je osnovao Poslanik islama postavila je princip međunarodnog jedinstva i ljudskog bratstva na tako univerzalne temelje da predstavljaju putokaz drugim narodima.“
EDWARD GIBBON, britanski historičar: „Naše divljenje ne izaziva toliko širenje njegove religije, već njena trajnost. Isti, čisti i savršeni utisak koji je on urezao u Meki i Medini još uvijek istu snagu i moć ostavlja u srcima Hindusa, Afrikanaca i Turaka, dok razgovaraju o sadržaju Kur’ana, iako je je od tada prošlo više od dvanaest stoljeća. Muhamedanci su odoljeli iskušenju da svedu objekat svoje vjere i odanosti na nivo osjećaja i imaginacije. Vjerujem u jednog Boga i Muhammed je poslanik Božiji je jednostavna i nepromjenjiva istina u islamu. Intelektualno poimanje božanstvenosti nikada nije degradirano vidljivim idolima; poštovanje poslanika nikada nije prekoračilo mjeru ljudske vrline, a njegova živa pravila su, zahvaljujući njegovim pristalicama, ostala unutar granica razuma i religije.“ (u knjizi “History of the Saracen Empire” (Povijest arapske imperije), London, 1870, str. 54)
VELEČASNI BOSWORTH SMITH, američki protestantski biskup: „On je bio car i papa u jednom, ali on je bio papa bez papinskih pretenzija i car bez carskih legija, bez stajaće vojske, bez tjelohranitelja, bez palače, bez fiksnih prihoda. Ako ikada ijedan čovjek bude imao pravo da kaže da je vladao Božijim pravom, to je Muhammed, jer on je imao svu moć bez njenih instrumenata i bez njene podrške.“ (u knjizi “Mohammad and Mohammadanism”, London, 1874, str. 92)
SAROJINI NAIDU, indijska pjesnikinja: „To je bila prva religija koja je proklamirala i prakticirala demokratiju. U džamijama se ta demokratija ogledala pet puta dnevno kada se oglasi ezan i vjernici se okupe i kad siromah i kralj kleče na koljenima jedan pored drugog ponavljajući: “Bog je najveći.”
PANDIT GYANANDRA DEV SHARMA SHASTRI: „Muhammedovi kritičari vide vatru umjesto svjetla, ružnoću umjesto ljepote. Oni iskrivljuju i predstavljaju svaku dobru osobinu kao veliki porok. To prikazuje njihovu vlastitu izopačenost… Oni su slijepi. Ne vide da je jedini mač koji je Muhammed posjedovao bio mač milosti, sažaljenja, prijateljstva i oprosta – mač koji osvaja neprijatelje i pročišćava njihova srca. Njegov mač bio je jači od čelika.“ (na konferenciji u Gorakhpuru, Indija, 1928)
MICHAEL H. HART, američki astrofizičar: “Moj izbor Muhammeda na prvo mjesto među najutjecajnijim ljudima na svijetu možda će iznenaditi neke čitaoce, a neki će to smatrati upitnim, ali on je bio jedini čovjek u historiji koji je bio jednako uspješan i na vjerskom i na sekularnom nivou.” (u knjizi “100 najutjecajnijih ljudi u historiji”, 1978)
KAREN ARMSTRONG, historičarka religija: „Cijeli njegov život bio je neumorna borba protiv pohlepe, nepravde i oholosti. Shvatio je da je Arabija na prekretnici i da stari način razmišljanja više ne može opstati. Cijeli svoj život je izgarao trudeći se da pronađe nova rješenja i donese mir u ratovima pocijepanu Arabiju. Ne možemo istinski cijeniti Muhammedova postignuća dok ne shvatimo protiv čega se on morao boriti tokom svog života.“
YUSUF ISLAM (CAT STEVENS), muzičar: „Uistinu je čudno kako tako mnogo ljudi na licu zemlje danas ima malo ili nimalo znanja o životu i misiji ovog velikog posljednjeg Božijeg poslanika i njegovom historijskom utjecaju na život u kome danas živimo.”
“Muhammed je bio najuspješniji od svih religijskih ličnosti.” (Encyclopedia Britanica, 11. izdanje)
JAMES GAVIN, američki general: “Liderima koji su ostvarili najveći utjecaj u historiji smatram Muhammeda, Isusa, možda Lenjina i donekle Mao Ce Tunga”.
JULES MASSERMAN, američki psihoanalitičar i profesor Univerziteta Chicagu: „Vođe moraju ispuniti tri funkcije:
1. Brinuti se za dobrobit onih koje vode,
2. Izgraditi socijalni sistem u kojem će se ljudi osjećati relativno sigurni i
3. Osigurati im neki oblik vjere.
Ljudi poput Pasteura i Salka su vođe u prvom smislu. Ljudi poput Gandhija i Konfučija, na jednoj strani, i Aleksandra Velikog, Cesara i Hitlera na drugoj strani, su vođe drugog i trećeg kriterija. Isus i Buddha spadaju u treću kategoriju. Vjerovatno je najveći svjetski vođa svih vremena bio Muhammed, koji je zadovoljio sva tri uvjeta. U manjoj mjeri, Mojsije je učinio isto.” (magazin Time, 15. juna 1974.)
ARTHUR GLYN LEONARD: „Genijalnost Muhammeda, duh koji je udahnuo u Arape kroz dušu islam, uzdigao ih je. Podigao ih je iz letargije i plemenske stagnacije do dobro prepoznatljivog nacionalnog jedinstva i carstva. Uzvišenost Muhammedovog deizma, jednostavnost, umjerenost i čistoća, ulivaju vjernost u njegova načela, koja su djelovala na njihova moralna i intelektualna vlakna magnetizmom istinske inspiracije.” (u knjizi „Islam – njegove moralne i duhovne vrijednosti“, London, 1909)
K.S. RAMAKRISHNA RAO, indijski filozof, psiholog, istraživač : „Moj problem da napišem ovu monografiju je manji, jer, uglavnom, nismo bili hranjeni tom iskrivljenom historijom i nije potrebno mnogo vremena da bude utošeno na ukazivanje netačnih i lažnih interpretacija islama. Teorija o „islamu i maču“, na primjer, danas se ne čuje u mjeri koja je i vrijedna spomena. Princip islama „nema prisile u vjeri “ je dobro poznat.“ (u brošuri „Muhammed: Poslanik islama“ , Nju Delhi, 1989)
STANLEY LANE-POOLE, britanski orijentalist i arheolog: „Definitivno, ličnost Muhammeda je pogrešno procijenjena. On nije bio ambiciozni spletkaroš, a još manje licemjer i lažni poslanik kako su ga zamišljali. On je bio entuzijasta u najplemenitijem smislu, kada entuzijazam, zanos i oduševljenje postaju so Zemlje, jedina stvar koja čuva ljude od propadanja dok žive. Entuzijazam se često zloupotrebljava, jer se povezuje sa bezvrijednim razlogom, ili pada na neplodnu zemlju i ne donosi nikakav plod. Ali, to nije bio slučaj sa Muhammedom. On je bio entuzijasta kada je entuzijazam bio jedina stvar potrebna da preporodi svijet, i njegov entuzijazam je bio plemenit za plemenit cilj. On je bio jedan od rijetkih sretnika koji su uspjeli uživati u radosti donošenja jedne velike istine. On je bio poslanik Jednog Boga, i nikada nije, do kraja svog života zaboravio ko je bio, niti poruku koju je prenosio, koja je bila srž njegovog bića. On je prenio poruku svom narodu sa velikim dostojanstvom proisteklim iz svijesti o njegovoj visokoj dužnosti, zajedno sa najslađom poniznošću, čiji korijeni leže u spoznaji o njegovoj vlastitoj slabosti. Pa nije ga uzalud Carlyle izabrao za svog poslanika-heroja! Bilo je ljudi sa istaknutijim životima i višim ciljevima od Muhammedovih; ali nikad nijedan čovjek nije tako doslovno živio svoju misiju, niti je hrabrije proveo u djelo.“ (u knjizi “Studies in the mosque”, London, 1883, str.84 i 85, CIJELA KNJIGA)
ANITA RAI, književnica i publicistica: „Za mene je dovoljno da je Muhammed najveći feminist kojeg je svijet imao do sada, a o tome se tako malo zna… Lično sam neizmjerno zahvalna Muhammedu, koji ne samo da je suosjećao s plačnim glasom očajne i potlačene žene, već je poduzimao sve važne mjere protiv arogantnog i nasilnog ponašanja, kako bi joj olakšao bol i ojačao je koliko je to tada bilo moguće… Stoljećima i stoljećima, žena je preklinjala i puzila ispred svog muškog gospodara, sa srcem bolno punim molbi za pravdu, osjećajući pri tom da je niko ne sluša i da joj se ne obraća. Muhammed je to promijenio zauvijek.“ ( u knjizi „Muhammad – Uncovering the True Story”, London, Starsighter Limited, 2006)
Izvor: Poslanikmuhammed.info
