Pozitivne i negativne strane: Zavist – naivno zarobljavanje vlastitog uma

Zadatak svakog od nas je da u svojoj glavi kreira advokata odbrane koji će zastupati onog optuženog u toj istoj glavi da uživa u nemoralno zasluženim blagodatima koje mu pod hitno treba oduzeti. Ovaj sudski proces ne treba odugovlačiti. Nakon što se još jednom obistini da odgovornost pripada mudrosti, onda slučaj u našoj glavi treba mirno i spokojno zatvoriti

(Piše: Alen Sijam – novovrijeme.ba)

Ovu planetu ukrašavaju različiti primjerci životinjskog, biljnog i ljudskog svijeta. Svaki primjerak ima karakteristične crte i po tome je poseban. Neke biljke daju plod koristan drugim živim bićima, dok druge ukrašavaju okolinu cvjetovima i mirisima. Neke životinje su lijepe i umiljate, dok su druge divlje i nepristupačne.

Ovakav raspored osobina prisutan je i kod ljudi. Neki su veseli i nasmijani, a drugi pak tužni i brižljivi. Neki su lijepi, drugi pametni. Neki imaju dara za sport, a neki za umjetnost. Nekima je život bio naklonjen pa su otkrili svoje talente i pronašli sreću u tom segmentu života – poslu od kojeg zarađuju za život. Drugi mentalno napreduju boreći se s teškoćama nesređenog života. Kad se pogleda ovaj raspored prilika i razmjer iskorištenosti talenata i darova fizičke ljepote, inteligencije i fizičkih mogućnosti, dolazi se do zaključka da je ovaj raspored načinjen od jedne mudre i moćne ruke. Kako je ova raspodjela izvan naše volje, onda se nameće pitanje ima li iko pravo sebe kriviti što nema nešto od onog što je dato drugom, ili, ima li iko pravo hvaliti se i osjećati se većim zbog onoga što je dobio bez ikakve prethodne zasluge.
Sretnici koji su spokojni

Oni koji se stalno uspoređuju s onima koji su, po njihovom mišljenju, na višem nivou, ne uzimaju u obzir spomenutu činjenicu nezasluženog raspoređivanja, te, pripisujući sebi krivicu, padaju u očaj. Oni koji bilo koju razliku koja ih uzvisuje iznad ostalih pokušavaju uvećati hvalisanjem i ohološću, ni oni nisu svjesni ovog prethodnog darivanja. Sretnici koji su spokojni svjesni su da je sve ono čime jedan čovjek raspolaže u vremenu i prostoru zapravo dar. Tek mali dio slobodne volje koji usmjerava korištenje tih darova čovjek može pripisati sebi.

Može se postaviti pitanje vrijedi li prigovoriti ovoj raspodjeli koja je očito neravnomjerna? Možda i vrijedi kad oko sebe pogledamo ljude koji naizgled uživaju u svojim “iskorištenim” talentima koji im omogućavaju takvu “sreću”. No, ipak, svi iz iskustva možemo potvrditi da “nije sreća para puna vreća” i da se iza fasade uživanja i korištenja draži života kriju ruševine duša koje padnu tako nisko da jedini preostali tračak spokoja nerijetko potraže u samoubistvu.

Ako starca koji je svjestan svog skorog odlaska u “nepoznato” upitamo šta je sreća, on može samo uzdahnuti zbog težine takvog pitanja. Potpunost tog odgovora ovisi o prihvatanju činjenice da je ovaj život tek jedan, vremenski zanemariv, isječak vječnog života. Pa se iz takve perspektive najbolje može procijeniti šta je najvažnije. Kvalitetno iskorišten spokojan život u skladu sa skromnim mogućnostima ili pak bezličan život traćenja visokih mogućnosti!?
Zadatak svakog od nas

Zavist kao i svaka emocija je nešto što je izvan naše volje, ali ima i svoje pozitivne strane. Može nam biti pogonsko gorivo u napredovanju ili plemenitom takmičenju bez želje da se drugom nepravedno oduzmu zasluge. Zavist je kao vatra koja je prijeko potrebna ali pod uvjetom da se koristi s mjerom i sukladno situaciji. Često njena vrela priroda učini da se poželimo s njom poigrati pa se opržimo. No, ni to nije toliki problem. Sve dok čovjek prihvata svoje osjećaje kao dio svog bića i razumom ih “gasi”, može se reći da sistem savršeno radi. Problem nastaje kad ovaj protupožarni sistem ne reagira adekvatno pa se požar proširi i počne uništavati našu mentalnu i teško stečenu duhovnu imovinu. Onda je potrebno pozvati vatrogasce!

Vrijeme tehnike i protoka informacija u kojem živimo, hvala Bogu, olakšava dostupnost mentalnim vatrogascima. Samo ih treba pozvati i pustiti ih da uđu u kuću naše duše iz koje kulja vatra. Ova vatrogasna vozila koja sviraju okolo nudeći se svima opisana su u brojnim terapeutskim informacijama, ali, ona, čini se, potječu s istog izvora. Vjerski, moralni i psihološki savjeti svima su danas nadohvat ruke tik što, naprimjer, ukucaju na Googleu “kako se rješiti zavisti” ili se upuste u čitanje životopisa Božijih poslanika i Božijih svetih spisa.

Zadatak svakog od nas je da u svojoj glavi kreira advokata odbrane koji će zastupati onog optuženog u toj istoj glavi da uživa u nemoralno zasluženim blagodatima koje mu pod hitno treba oduzeti. Ovaj sudski proces ne treba odugovlačiti. Nakon što se još jednom obistini da odgovornost pripada mudrosti, onda slučaj u našoj glavi treba mirno i spokojno zatvoriti.

Prilike ovog svijeta nisu u sprezi s pravdom, pa zašto se zamarati nečim što je mimo naših mogućnosti? Uostalom, oslobođenost našeg uma od želje za kažnjavanjem nekog oduzimanjem njegovih blagodati najveći je razlog za zavist. Ljudi koji mogu prihvatiti i priznati bolje, sposobnije, zgodnije, inteligentnije, ljepše i spretnije od sebe, prelaze na viši nivo. Ko od nas prvi dođe gore, neka nam ispriča kako je!