Više mina nego prirode u BiH

Koliko se ulaže u zaštitu okoliša u Bosni i Hercegovini najbolje pokazuje podatak da je više njene teritorije pod minama, nego što je pod formalnom zaštitom prirodnog bogatstva kojim BiH obiluje.

Bosna i Hercegovina je prema biološkoj različitosti među pet država Evrope, sa procjenama da je više od 15 posto flore i faune endemično.

Iako je biološka raznolikost najbolji pokazatelj kvaliteta okoliša i ima velike šanse za održivi razvoj Bosne i Hercegovine tek dva posto teritorije je danas zaštićeno.

„Do 1990. godine imali smo više stotina područja, individualnih vrsta ili spomenika prirode koji su bili zaštićeni. Trenutno je taj procenat dosta mali, ali se nadamo da će prostorno planskim dokumentima, te obavezama koje BiH ima prema Evropskoj uniji i različitim međunarodnim taj procenat će biti povećan na oko 15 posto, što je neki evropski prosjek“, objasnila je Amina Omićević, predstavnica Programa Ujednijenih naroda za okoliš (UNEP)

Tako je danas pod zaštitom države samo žuta bukva – endemsko drvo jedino u Evropi.

„Trenutno Bosna i Heregovina ima tri nacionalna parka- Sutjeska i Kozara od ranije i nacionalni park Una, te imamo nekoliko parkova prirode kao što je naprimjer Blidinje ili Hutovo Blato. Imamo i različite spomenike prirode i individualne vrste. Na prijeratnoj listi bilo je više od stotinu stabala zaštićeno, a danas je to slučaj samo sa jednom vrstom stabla“, navodi Omićević.

Na zaštiti prirode se radi malo, a budžetska sredstva nisu značajna za očuvanje prirodnih bogatstava u BIH. Zaštićena područja su i danas najčešće korišteni alat u zaštiti prirode u svijetu iako je ovaj koncept star više od 2.000 godina.

„Polako se ta situacija mijenja. Mi radimo na popularizaciji koristi od zaštite prirode i na uspostavljanju novih zaštićenih područja. Nadam se da će lokalne zajednice prepoznati mnogobrojne koristi koje nastupaju kad živite u blizini ili na zaštićenom području“, kaže Omićević.

No, stanovništvo a ni lokalne vlasti to još ne shvataju. Smatraju da će se zaštitom prirode prekinuti sve privredne aktivnosti. To se dešava samo u slučajevima kada je rezervat u pitanju, a takvih u BIH nema mnogo. Tako bi se razvojem ekoturizma, a u BIH bi se za to mogla iskoristiti močvarna područja – poput Livanjskog polja koje je najveće u BiH, mogla stvoriti povoljnija ekonomska situacija. Ali lokalne vlasti više vjeruju u izgradnju termoelektrana, pa bi se trebalo poraditi na podizanju svijesti o razvoju ekoturizma.

No, to u BiH ide sporo. Projektom “Zaštićena područja za prirodu i ljude” Svjetske organizacije za zaštitu prirode (WWF) želi potaknuti lokalnu zajednicu oko zaštićenih područja da sarađuju kako bi stvorili destinacijski turizam, a time i nove prilike i nova zapošljavanja te osigurali ekonomsku stabilnost kako za sebe, tako i za cijelu lokalnu zajednicu.

“Najveći problem je promijeniti svijest ljudi o tome šta zapravo znači zaštićeno područje, koje mogućnosti nudi. Još ne postoji svijest o tome da će upravo ovo što mi radimo na zaštićenim područjima ostati njima, to je način na koji im mi doprinosimo da bi se uvezali svi pružatelji usluga i tako doprinijeli sebi i cijeloj lokalnoj zajednici”, navela je Ana Volarić iz ove organizacije.

Kao primjer ističe Nacionalni park Sutjeska i mišljenje da se na tom mjestu može vidjeti samo spomenik. Međutim, namjera je, kaže Volarić, uvezivanje turističkih ponuda da bi se povećao broj posjeta.

“Namjera je da se ujedine pružatelji usluga pa da turisti jedan dan posjećuju planine, drugi dan idu na rafting, treći dan obilaze spomenik , da zapravo uvide vrijednosti zaštićenih područja. Potrebno je da svi sjednu za sto i da pružatelji usluga shvate da su svi oni povezani i da svi rade ne samo za sebe nego i za cijelu lokalnu zajednicu”, rekla je Volarić.

Nacionalni park “Una” pozitivan je primjer. Samo prošle godine zabilježeno 50.000 turista više nego godinu ranije, ubog uvezivanja pružatelja usluga.

Ipak, dok se ne uvidi značaj očuvanja prirode, u BiH se grade termoelektrane, hidroelektrane, bez razmišljanja da li će se ugroziti okoliš. I na Svjetski dan životne sredine, Koalicija za Sanu organizovala protestni izlet na izvorima Sane, zbog izgradnje hidroelektrane „Medna“.

“Od Sane ne odustajemo. Iako se hidroelektrana gradi, nismo digli ruke od ljudi koji žive uz Sanu i njenih prirodnih vrijednosti koje imaju evropski i svjetski značaj. Učesnici protesta iz Prijedora, Sanskog Mosta, Ključa, Fojnice, Mostara, Banjaluke, Prnjavora i drugih mjesta su danas bili oduševljeni ljepotom Sane, ali i razočarani i bijesni zbog gradnje hidroelektrane”, izjavio je Goran Krivić, koordinator Koalicije za Sanu.

Ekološki aktivisti nakon osam godina borbe poručuju da nije kasno da se sačuva ova rijeka.

“Na ovogodišnjim protestima pridružili su nam se i aktivisti iz Koalicije za zaštitu rijeka BiH koji su poručili da su planovi za izgradnju preko 300 hidroelektrana i davanje naših najvažnijih prirodnih resursa pod koncesiju pljačka naroda Bosne i Hercegovine”, dodao je Viktor Bjelić ispred Koalicije za zaštitu rijeka Bosne i Hercegovine.

I savjetnica u Odjelu komunikacija Svjetske organizacije za zaštitu prirode (WWF) za BiH Ana Volarić upozorava da je važno da čovjek radi i da živi za prirodu, s obzirom na brojna zagađenja koja su i regionalni problem. Podsjetila je i na rezultate istraživanja koje je proveo WWF.

“Postoji vjerovanje da, ako se za 35 godina ne promijene neka od stajališta, ovog planeta više neće biti”, poručila je Volarić.