Potrebno ispuniti obećanje o završetku proširenja na Zapadni Balkan

Jedanaest godina otkad se EU obvezala da će zemlje zapadnog Balkana imati europsku budućnost, samo je jedna zemlja uspjela da uđe u EU- i to Hrvatska. Proces pristupanja i dalje je spor, a malo je vjerojatno da će preostale zemlje aspiranti ka EU ući prije kraja ove dekade, osobito kada se ima na umu da je najavljeno da u idućih pet godina neće biti nikakvih proširenja, navodi se u istraživanju koje su radili članovi Savjetodavne grupe Balkan u Europi (Balkans in Europe Policy Advisory Group).

Ova savjetodavna grupa je kooperacijski projekt European Fund for the Balkans (EFB) i  Centre for the Southeast European Studies Univerziteta u Grazu (CSEES).

U ovom istraživanju, a koje je prošli tjedan predstavljeno u Washingtonu, dana su četiri moguća scenarija budućeg proširenje EU prema Zapadnom Balkanu, a autori su se bavili i analizom rizika i prilika koje bi mogle pokrenuti ovi procesi, odnosno njihov izostanak.

Florian Bieber, profesor na Center for Southeast European Studies iz Graza i jedan od autora istraživanja, kaže zaeKapija.ba da je glavni cilj ovog istraživanja inicijativa za regeneriranje EU procesa proširenja na Zapadni Balkan.

”Smatramo da je trenutni proces prespor i da postoje rizici da neke zemlje značajno zaostanu  u njemu. Posebno se to odnosi na BiH, ali i Kosovo i Makedoniju koje neće imati transformativni potencijal koji bi proces proširenje trebao imati. Također smo razmišljali o rizicima statusa quo u procesu integracija i nastavka ideja i mogućnosti koje daju obnovljeni dinamizam u ovom procesu”, navodi Bieber.

Smatramo da to zahtjeva jačanje predanosti i sa strane EU i zemalja regije, navodi on.

Predviđeni scenariji su analizirali posljedice ostajanja na statusu quo, kada se tiče europskih integrcija, osobito za BiH i Makedoniju, u drugom scenariju je razmatran slučaj Turske i mogućnost otuđenja i drugih zemalja, zbog presporog i neizglednog procesa, od ideje prikuljučenja EU i moguće repsrkusije toga u regiji. Treći scenarij se bavi napuštanjem ideje daljeg proširenja od strane EU-a i mogućnosti ulaska nekih drugih svjetskih igrača na ovo područje kao što je Rusija, dok se četvrti scenarij bavi mogućnosti ubrzanog pristupa svih zemalja Balkana i svojevrsno oživaljavanje ovog procesa.

U studiji se također navodi da bi odustajanje od proširenja ne samo bila ozbiljna prijetnja stabilnosti i reformama Balkan nego i značajan  neuspjeh EU-a. To bi također ugrozilo ambicije EU da postane veliki globalni igrač.U vremenu krize u Ukrajini i naraslih tenzija sa Rusijom, EU mora biti svjesna kapaciteta Rusije za poremećaj odnosa na Balkanu i dalje ostaje snažan, navodi se u ovoj analizi.

Autori u jednom od scenarija navode da EU treba novi pristup rješavanju ovih pitanja koji će ubrzati napredak Zapadog Balkana ka EU i naglasiti ulogu europskog otvorenog društva u vremenu krize, te na ovaj način ojačati poziciju u regiji i poslati Rusiji poruku da je Balkan izvan granica konflikta.

Potrebno oživjeti proces pristupanja

”EU mora osigurati da proširenje bude završeno i da ispuni svoje obećanje sa samita u Thessalonkiju kada je rečeno da je budućnost Zapadnog Balkana u Uniji”, navode autori izvještaja. U cilju oživljavanja proširenja predlažu novom sastavu EK-a nekoliko smjerova. Jedna od njih je imenovanje visokog komesara za proširenje koji će se fokusirati na pristupanje šest zemlja Balkana i Turske Europskoj uniji.  Usprkos činjenici da i u najboljem slučaju nikakvo proširenje neće dogoditi tijekom mandata novog sastava Komisije, ona će imati odgovornost da nastavi taj proces.

U studiji se također ističe mogućnost rizika da se Balkan podijeli na dva dijela i to one zemlje koje su u vlaku za članstvo u EU i “ostali Balkan”, tj. ostale zemlje koje nemaju izglednu blisku perspektivu pridruživanja kao što su BiH, Kosovo, Makedonija. ”Ukoliko se ovim zemljama ne pomogne da ostanu na stazi, jaz će rasti i pozitivna dinamika u Crnoj Gori i Srbiji (kao i eventualno Albaniji) neće potaknuti druge, nego razvijati negativne, destabilizirirajuću dinamiku”, navodi se u preporukama.

Naglašava se da je proces pristupanja 2004. bio uspješan jer je uključivao veliki broj zemalja koje su se natjecale međusobno u procesu pridruživanja. “Trenutnom postepenom procesu nedostaje ova dinamika jer zemlje nisu u direktnom natjecanju. Ovakva dinamika bi mogla biti kreirana počinjanjem pristupnih pregovora sa svim zemljama regije. Brzo od otvaranja pregovora o pristupanju sa balkanskim zemljama trebali bi biti razvijeni alati koji bi identificirali napredak u različitim područjima koji bi osigurali da se takvo natjecanje razvije“, neke su od preporuka novom sastavu Europske komisije.

Osim uvjeta koji su dani samim pristupnim procesom EU je dodala i specifične zahtjeve za svaku zemlju posebno. Dok je ovo bilo uspješno u nekim zemljama, ovo nosi određeni rizik i ta praksa bi trebala biti napuštena, samatraju autori ovog izvještaja. Na primjer, zahtjevi za reformom policije i nedavnim slučajem Sejdić-Finci rezultirala zastojem BiH i odgodila njen put ka EU.

Naći kreativno rješenje za BiH i Makedoniju

U preporukama se također napominje da je što prije potrebno pronaći kreativno i primjenjivo rješenje za duboku krizu u BiH i Makedoniji i da bi to trebao biti prioritet EU-a. Također sugeriraju da bi bilateralni problemi trebali biti uklonjeni kao uvjet za pristupanje.

Komisija bi trebali lobirati prema zemljama članicama da ne traže bilateralne sporove sa zemljama kandidataima tijekom preistupnih pregovora. Ovakvi sporovi bi trebali biti rješavani ili kroz arbitražu i medijaciju ili u nedostatku efektivnih alata na razini EU  sa većim brojem Eu država članica sa potencijalnom podrškom treće strane koja bi bila medijator u ovim sporovim.

EU mora obratiti veću pozornost na stanje demokracije u pojedinim zemljama. Ozbiljna unazađenja u oblasti slobode medija moraju biti razmatrana i energično suzbijana od EU, navodi se. Također postoji potreba za revitalizacijom koncepta regionalne suradnje u Zapadnom Balkanu.

Dok podrška Vijeću za regionalnu suradnju (RCC) i njihovoj 2020 strategiji može biti jedan način, EU također mora istražiti mogućnosti podizanja regionalnog dijaloga na višu političku razinu. Godišnji summit visokih državnika sa predstavnicima vlada i ministara vanjskih poslova iz regije na primjer bi mogli biti od pomoći u upućivanju pitanja o otvorenim sporovima, problemima u uspostavljanju zajedničke političke agende mnogo učinkovitije, preporučuju autori izvještaja.

Potencira se također i potreba veće komunikacije sa građanima dirketno koji bi, navodi se, mogli biti  ključni u osigiravanju većeg javnog nadzora rada vlada. Građani bi i socijalni pokreti bi tako postali glavni partner u EU reforama, navodi se u izvještaju.

D.K. – ekapija.BA

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close