Posebne sjedaljke službenika za zastrašivanje naroda

Na ovim POSEBNIM sjednicama, šibicari zvani narodni poslanici sav svoj trud usmjeravaju na presipanje iz šupljeg u prazno, upinjući se da upotrijebe onih deset napamet naučenih stručnih izraza na koje se i svode njihovi govori. I to sve sa tupavim stavom, koji ko zna gdje su pokupili. U svakom izlaganju ovih pajaca, koje predstavlja izrugivanje maternjem jeziku, po 10 puta čujemo riječ činjenica, a da na kraju niko ne iznese ni jednu. Iz usta im u mlazevima pršti patriotizam, kojim se na kraju propisno ispljuju na stvarne interese Republike Srpske.

Njihove igre bez granica postale su POSEBNI poligon za bacanje prašine u oči građanima, a najviša zakonodavna institucija sredstvo za davanje legitimiteta nacionalističko-populističkoj politici Milorada Dodika.

Uvaženi zlostavljači zdravog razuma iz skupštinskih klupa, koji preživljavaju proždirući dragocjeno vrijeme obespravljenih, siromašnih i odbačenih građana, opet su nam pokazali koliko daleko su spremni da idu u ponižavanju vlastitog naroda.  A za to su još i plaćeni. U prosjeku po 2.500 KM.

Tako je bilo i na posljednjoj POSEBNOJ sjednici o reviziji presude po tužbi BiH protiv Srbije. Ova sjednica je opet pokazala da je jedini cilj sazivanja novog rijalitija bilo bjesomučno silovanje u mozak sopstvenog naroda. I to pred očima opozicije. Zaključci koje su donijeli to najbolje potvrđuju! 

Tako je bilo i na svim ostalim posebnim sjednicama prije ove, ako ih se uopšte sjećate.

Prijedlog zakona o Danu Republike Srpske. Odluka o raspisivanju republičkog referenduma. Prijedlog zakona o obradi i objavljivanju rezultata popisa. Informacija o realizaciji aktivnosti na popisu. Nezakonito i neustavno postupanje Agencije za istrage i zaštitu BiH (SIPA).  Ustavni položaj RS i zaštita njenih interesa na nivou zajedničkih institucija BiH. Odluka o raspisivanju republičkog referenduma u vezi rada Suda i Tužilaštva BiH. Politička korupcija prilikom formiranja Vlade RS. Deklaracija povodom zahtjeva za ocjenu ustavnosti Zakona praznicima RS. Izjava o principima pristupa BiH Evropskoj uniji.

Sve su ovo POSEBNE sjednice koje su predstavljane kao istorijska pitanja po Republiku Srpsku i njene građane. Za trajanja ovih sjednica, vrijeme je naprosto moralo da stane. Tenzije su lebdjele u zraku. Sukobi su mogli da se dodirnu. Rat se nadvio nad naše živote. Nestanak nam se bližio. Kriza je bila neizbježna. Republika Srpska pred uništenjem.

Narod su prepadali manijaci sa skupštinskih govornica. Smjenjivali su se ministri, premijerka, predsjednik… svi upozoravajući na pogubne posljedice kriza koje su nas svakodnevno zapljuskivale. Nenad Stevandić, Radovan Višković, Spomenka Stevanović i mnogi drugi službenici za zastrašivanje naroda i razbijanje zdravih moždanih ćelija su u stilu svojih prethodnika iz devedesetih pozivali na svesrpsko jedinstvo, na zaštitu  nacionalnog identiteta, na odbranu od sarajevskih agresora i domaćih izdajnika.

Razlike između POSEBNIH sjednica na kojima je čekićem lupao Nedeljko Čubrilović su se u nijansama razlikovale od onih kojima je upravljao Momčilo Krajišnik.

Iživljavali su se uvaženi poslanici nad narodom iz skupštinskih klupa, dok su se pred njima izmjenjivali zaključci o svemu i svačemu, samo ne o onim stvarima koje bi pokazale da u njima ima barem malo patriotizma o kojem toliko trube.

Čak 21 POSEBNA sjednica je prohujala pred nama, a da se ništa nije uradilo za građane Republike Srpske.

Dok su se održavale posebne sjednice, rijeka ljudi je napustila Republiku Srpsku.Procjenjuje se da je nekoliko desetina hiljada ljudi otišlo iz RS u samo dvije godine. Da stvar bude gora, očekuje se da će se taj broj u narednih nekoliko godina mnogostruko povećati.

Dok su se održavale posebne sjednice, zdravstveni sistem je proživljavao svoje najgore dane. Nepodnošljiva kreditna zaduženja, akumulirani gubici, nesavjesna vođenja, farmaceutska industrija, javno-privatna partnerstva, nekontrolisano zapošljavanje, namještanje tendera, malverzacije – jednom rječju, loša politika i deficit strategije, bacili su zdravstvo Republike Srpske na koljena. Radnici ostaju bez plata i doprinosa, pacijenti bez adekvatne zdravstvene njege, stalna nestašica osnovnih lijekova, dugi redovi čekanja, korupcija na svakom koraku i enormni odlazak stručnjaka odavno su upalili alarm. Samo u dvije godine, bolnice u Republici Srpskoj napustilo je 137 ljekara, medicinskih sestara i tehničara, koji u potrazi za boljim uslovima i plaćenijim poslom uglavnom odlaze u Njemačku.

Dok su se održavale posebne sjednice, poljoprivrednici u Republici Srpskoj su proživljavali najteže dane. Bez podsticaja, bez podrške institucija, pritisnuti robom iz uvoza, došli su u poziciju iz koje nema izlaza.

Dok su se održavale posebne sjednice, u Republici Srpskoj se svjesno i nesvjesno sve radilo na štetu mladih ljudi. Pronatalitetna politika je postojala samo u domenu razgovora, a na terenu su se mladi ljudi suočili sa realnošću. Nemogućnost zaposlenja, teška materijalna situacija, ukidanje svih povlastica za stambeno zbrinjavanje, doveli su do toga da se u RS rodi jedno na dvoje umrlih.

Dok su se održavale posebne sjednice, u Republici Srpskoj se obrazovanje srozalo na najniže grane. Novac je postao zamjena za znanje, sa fakulteta su izbačeni stručnjaci, a njima su zagospodarili partijski poslušnici. Korupcija je postala sastavni dio obrazovanja, prodaja diploma javna, a kvalitet nastavnog programa sveden na minimum. Studenti u domovima bez grijanja i tople vode, a nastavnici i profesori bez naknada za prevoz.

Dok su se održavale posebne sjednice, tajkuni bliski vlasti su otimajući državnu imovinu punili svoje kase nelegalno stečenim milionima, izrugivali se pravdi i sistemu, urušavajući svaku nadu da će se pravičnost ikad vratiti u ovu zemlju.

Dok su se održavale posebne sjednice, penzioneri u Republici Srpskoj su dovedeni na prosjački štap. 

Dok su se održavale posebne sjednice, preduzeća u vlasništvu Republike Srpske su nepovratno gurnuta u propast.  Interesne grupe, zajedno sa rukovodstvima iz vlasti, bjesomučno su uništavali sve što valja, otimali, prodavali i davali. Ovaj proces još traje.

Dok su se održavale posebne sjednice, korupcija i nepotizam su širili svoje pipke po cijeloj Republici Srpskoj. Za to vrijeme, poslanici su zapošljavali supruge i snahe, ministri ćerke i sinove, gradonačelnici ljubavnice i rođake, direktori …, a sve im je to zakon dopuštao.  Korupcija, suvišno je bilo šta reći!

I na kraju, dok su se održavale posebne sjednice, a političari iz poslaničkih klupa se igrali sa svojim imaginarnim neprijateljima i problemima, građani ovog entiteta su proživljavali i proživljavaju najgore trenutke od kraja rata.

Tako su poslušni poslanici samo pokazali koliko su istrajni u svojoj politici uništavanja svega što može poslužiti napretku i rješavanju stvarnih problema.

Da je drugačije, umjesto navedenih imali bismo, recimo, ovakve sjednice:

Posebna sjednica o masovnom napuštanju Republike Srpke.

Posebna sjednica o katastrofalnom stanju u zdravstvu.

Posebna sjednica o stanju u poljoprivredi Republike Srspke

Posebna sjednica  o pronatelitetnoj politici

Posebna sjednica o obrazovanju u RS

Posebna sjednica o zaustavljanju kriminalizacije RS i zaštiti republičke imovine

Posebna sjednica o zaustavljanju daljeg uništavanja javnih preduzeća

Posebna sjednica o spriječavanju nepotizma

…

A dok poslanički uhljebi ne počnu da zarađuju svoju platu i okrenu se donošenju rješenja za koje su plaćeni, mi ćemo i dalje da preživljavamo u Republici Srpskoj po mjeri  šupaka koji su nas i učinili ovako bijednim i malim.

Prinuđeni da životarimo u njihovoj privatnoj Republici.