Popis stanovništva kao temelj nacionalnih politika
Posljednji popis stanovništva u Bosni i Hercegovini urađen je prije više od 22 godine. Tadašnji popis pokazao je da u Bosni i Hercegovini živi gotovo 4,4 miliona stanovnika. Zbog nepravilnosti prilikom popisa u općini Kupres, rezultati popisa nikada nisu usvojeni u Skupštini tadašnje Republike Bosne i Hercegovine. Ipak, neusvojeni popis nije ništa manje vrijedio u političkim propagandama tadašnjih novoosnovanih političkih stranaka.
Prvo što je popis pokazao jeste trend pada broja Jugoslavena u postotku, ali i apsolutnom broju. Ovo je osnažilo uvjerenje tri konstitutivna naroda da Jugoslavija kao država nema značajno uporište u stanovništvu, te su nacionalne političke stranke započele svoje nacionalne programe.
Rezultati iz 1991. poslužili su kao uporište za nacionalne ali i nacionalističke politike. Pokazalo se da je Muslimana, kasnije Bošnjaka, procentualno najviše, te se na osnovu toga započeo nacionalni projekt osamostaljenja Bosne i Hercegovine kao samostalne države koja bi u konačnici bila nacionalna država Bošnjaka.
Za srpske političke elite pad postotka Srba, unatoč rastu ukupnog broja Srba, poslužio je kao temelj izjavama da su Srbi u samostalnoj Bosni i Hercegovini ugroženi, te je stoga presudno da ostanu u zajedničkoj državi sa Srbijom.
Hrvatske političke elite u tom periodu su vezale svoju sudbinu za sudbinu susjedne Hrvatske, koja je bila na pragu rata za samostalnost. Hrvati u Bosni i Hercegovini poslužili su tadašnjem službenom Zagrebu kao politički i demografski subjekt u olakšavanju tereta sa Hrvatske. Hrvatska politika u BiH neće se osamostaliti sve do 2004. godine.
Hoće li manipulacije popisom zacementirati etničke podjele i nacionalističku paradigmu političkog razmišljanja?
S obzirom da je popis pokazao da u Bosni i Hercegovini živi tek oko 2% pripadnika nacionalnih manjina, pokazalo se da u državi dominiraju pripadnici konstitutivnih naroda.
Već tada je u dijelu građana postojao otpor prema etničkom izjašnjavanju, pa se dio nije ni želio nacionalno izjasniti, dok je značajan broj izjašnjenih kao nešto neodređeno – fenomen koji je u Zapadnoj europi poznat već godinama. Zanimljivo, na popisu iz 1991. nije bilo kategorije koja se izjašnjava kao Bosanci, odnosno, tek se dvjestotinjak građana izjasnilo regionalno, kao Hercegovci,, Bosanci, ili pripadnici neke druge regije, grada ili toponima.
Danas upravo ova skupina, koja na prošlom popisu doslovno nije ni postojala, stvara probleme onima koji provode akciju Bitno je biti Bošnjak.
Popis iz 1991. ostao je temelj i kasnijem ustavnom uređenju Bosne i Hercegovine, a grafičkim prikazom raspoređenosti stanovnika pokazalo se da je država tada zaista bila etnički izmiješana poput tigrove kože. Dramatične demografske i etničke promjene koje su se dogodile početkom devedesetih, mnoge od pokazatelja iz 1991. će značajno promijeniti, ali ono što će biti isto jeste da popis ostaje temelj nacionalnih politika.
| Tvrtko Milović |
