Radovan Karadžić je nedavno uvršten Dodikovim otvaranjem studentskog doma sa Karadžićevim imenom u simbolički imaginarij i u novi republičko-srpski vrijednosni kanon. Prema tome presuda koja Karadžića tereti za zločin genocida u Srebrenici, ratne zločine, teroriziranje Sarajeva itd, neće doprinijeti pomirenju nego naprotiv učvršćenju postojećih nacionalističkih narativa i njihove interpretacije ratnih zločina, ocijenjuje Kazaz.
Ono što je važno, napominje Kazaz, nije njena visina ni sve tačke optužnice. Naime važno je imati u vidu da je Karadžić osnivač, prvi predsjednik RS-a, vrhovni komadant njene vojske pa prema tome njegovo djelo ovom presudom ulazi u simbolički kapital Republike Srpske od sada do vječnosti.
To znači, naglašava Kazaz, da je njegovo zločinačko djelo ugrađeno u svaku insitituciju sistema RS-a pa su one posredno odgovorne i u moralnom i u etičkom i u kulturološkom smislu za ono za što je Karadžić osuđen. Rekao bih da je to jedini dobitak, mali ali vrlo važan dobitak za društveni prostor u BiH.
Tim činom presude RS htjela ili ne mora se suočiti sa činjenicom da je njen osnivač osuđen na genocid i ratne zločine, a to znači da su ta dva djela u temelju institucija tog entiteta, kategoričan je u svojoj ocijeni Kazaz.
Kazaz smatra da je u procesu pomirenja nužna promjena ideološke matrice da bi u BiH došlo do pomirenja.
Pomirenje između Francuske i Njemačke nakon II svjetskog rata bilo je moguće zato što je u Njemačkoj provedena sistemska denacifikacija i prema denacifikaciji kažnjena je Hitlerova Nacionalsocijalistička partija i svaki pripadnik te partije.
U Dejtonu je legitimirana ratno-zločinačka ideologija, prema tome ona je ostala da živi u društvenom polju, smatra Kazaz.
Ta politika je glavna interpretacija ratnih zbivanja. Očekivati da se u zemlji nezavršenog rata i nezavršene države dogodi međuetničko pomirenje je prosta iluzija. Naime dugoročna sudbina BiH su tri paralelne interpretacije ratnih zbivanja, smatra Kazaz.
Svaka presuda potvrdila je da je ratni zločinac postao heroj, rekao bih da te cementiraju ratno stanje i proizvode militantni um odnosno ne pomiruju građane u BiH.
Političke elite u BiH su poluobrazovane, kleptomanske, ideološki slijepe, pragmatične i one svojim izjavama ne mogu doprinijeti pomirenju, rezignirano konstatuje Kazaz.
Naprotiv , nepomirenost etničkih skupina u BiH doprinosi cementiranju njihove moći. One zapravo žive od stanja rata preseljenog sa vojnog u političko polje. Bez takvog njihovog pozicioniranja, sve političke elite zapravo bi bile na društvenom smetljištu, gdje po svom obazovnom, moralnom i ljudskom kvalitetu i pripadaju, zaključio je Kazaz u izjavi za TV1.
(Vijesti.ba / TV1)
