Povodom novogodišnjih dešavanja u Tuzli
Prvi koraci odrastanja i stasavanja bogate baštine islamske tradicije započinju zadivljujućim odnosom prema kur’anskom pismu i riječi. Estetika kur’anskog teksta izrečena krasnopisom i kaligrafskim umijećem prepisivača kur’anski tekst je činila zasebnim estetskim poduhvatom. Historija kur’anskog teksta počiva na vrlo obazrivoj estetici prijepisa koji su mahom rađeni u raznolikim stilovima kufskog pisma. Zamislite li se nad bilo kojim ranim prijepisom Kur’ana prvo uzbuđenje nastaje na nivou estetskog divljenja. Uostalom, vrlo rijetko i još uvijek pod neobjašnjivim okolnostima možete naći prijepise određenih rukopisa pisanih skladnim stilom kufskog pisma rezervisanog primarno za prijepise Kur’ana. Prošetati li rukopisnom građom Nacionalne biblioteke Francuske Ibn Kalbijev Džamhara al-Nasab će vam odmah privući pažnju, jer je prepisan identičnim stilom specifičnim za kur’anski tekst. Naprosto, estetika pisanog teksta Kur’ana povremeno je obogaćivala i nesakralne tekstove koji su baš tim procesom dobijali poseban status i značaj.
Historijat kur’anskog teksta i kompletna islamska tradicija počiva na izrazitom estetskom štovanju Knjige što se potom realiziralo i u svakodnevnoj praksi vrlo pažljivih zahvata u sam interpretativni tok kur’anske misli. Estetika kur’anskog teksta stoljećima čuva opstojnosti određenih zajednica, poput male kurdske zajednice u iranskom selu Negel. Selo je to Zabačeno, u svom vrlom samotnom svijetu egzistencije, koje se ipak razlikuje po tome što posjeduje prijepis Kur’ana kufskim pismom, koji egzistira najkasnije iz 10. stoljeća. To su naprosto bili standardi uvijek poštovani više od hiljadu godina unutar islamske tradicije. Sposobnost estetike kur’anskog teksta da okupi, razvije i odr-žava raznolike zajednice dovela je do toga da se svakom prijepisu Kur’ana posveti izrazito prefinjena pažnja. Estetika ortografije kur’anskog teksta podučavala vas je prefinjenosti, galantnosti, i konačnici vrlom svijetu boja.
Billboard za promociju neestetike igroteske
Da se data tradicija može prekinuti, te prema njoj ponašati krajnje neobazrivo svjedoči nam trenutna priča o tuzlanskim billboardima povodom novogodišnjih dešavanja. Na jednom billboarđu našao se i kur’anski stavak, ispisan u prijevodu na način koji ne dolikuje ni vrlim porukama predizbornih kampanja. Taj trivijalni odnos prema kur’anskom tekstu podsjetio me je na Adonisa Alija Ahmed. Uvijek sam ga uživao slušati i čitati. Sirijski pjesnik iz područja Latakije koji je bio nominovan za Nobelovu nagradu iz književnosti, vrhunac je izražavanja na arapskom jeziku. Uzgred, rođen u alevitskoj porodici i protivnik jednoobraznih kolektivističkih modela organizacije na Bliskom Istoku na kraju je završio u Parizu. Voli on kritizirati islam kao religiju, nije to njemu uopće stranu, ali uvijek će njegova priča da se završi idejom: islam učiniti individualističkim. Često sam i sada idejno u sukobu s njegovim pisanjima ali Adonis, stalni vrli kritičar islamske tradicije, napisao je vrlo kvalitetne komentare kur’anskog teksta posrijedi poetskog bogatstva forme i narativne epidemije koju je kur’anski tekst izazvao svojom pojavom. Gledajući te tuzlanske billboarde navodno u službi očuvanja islamske tradicije, a u suštini promocija neestetike i groteske podsjetile su me na jednu njegovu rečenicu posrijedi govora o Kur’anu. Sjećam se otprilike ovim riječima da je opisao moderno uništavanje Teksta: “Glupaci su sposobni interpretativno uništiti najgenijalnije tekstove”.
Otuđeni od Tradicije
Ti tuzlanski biliboardi izuzev dobrog sadržaja za zbijanje šale primjer su prakse o kojoj je jednom prilikom zborio Adonis lako ne mogu se sjetiti gdje i kada ali mi je ostala na umu baš ta njegova rečenica. Upravo na billboardu na kojem se navodi kur’anski stavak iz sure al-Hadždž, br. 32, na nivou forme i sadržaja učinjena je ozbiljna kastracija Teksta. Estetski užasan i gotovo potpuno groteskan prikaz datog stavka prvi je primjer otuđenosti od tradicije nastale usljedovane datim Tekstom. Stavak je to koji se u svojim najstarijim prepisima nalazi se po Parizu, Londonu, Kopenhagenu, Londonu, itd., ispisan u vrlo estetski prefinjenom i galantnom pismu. Stavak je to koji se ne bavi konkretno poimanjem uloge muzike u svakodnevnom životu, a što je glavna poruka tuzlanskog billboarda, već mnogo suptilnijim fenomenima. Prijevod originalnog značenja uopće nije prijemčiv za razumijevanje ovog vrlo poetskog kur’anskog stavka. Prijevod ne približava sadržajno samo značenje datog stavka koji je služio stoljećima Za niz poetičnih interpretacija. U svojoj posebnosti stavak konkretno zbori o obredima Hadža, pa sintagma prevedena (Allahovi propisi), a što je u suštini Korkutov izabir, bježi hitro od originalnog značenja.
To originalno značenje u sintagmi (šea’irullah) primarno bi oslikavao više prijevod: Božiji simboli. “Takva stvar li vam je! Ko štuje Božije simbole, pa to su vam srca bogobojazna.” Simboli različitih kur’anskih narativa i općenito sva simbolika obrednog posredstvom kojeg se realizira odnos prema svakodnevnici zauzimaju poseban status unutar islamske tradicije. Stoljećima ti simboli o kojima se govori u datom stavku su za mnoge islamske tradicije predstavljali obrede Hadža, pri tome konkretno ritual prinošenja žrtve posredstvom kurbana, i potom sveopće religijske obrede posredstvom kojih se na nivou simbola razumijevao odnos prema realnom svakodnevnom životu. Korijen upravnog člana u datoj sintagmi šea’irullah je (šea’ir – š-‘a-r) od čije osnovne ideje se izvode imenice poput: poezije, osjećanja, grbova, transparenata, simbola itd. Osnovno idejno značenje je izraženo u riječima: shvatati, razumjeti, te na koncu svega skladati poeziju. U ovom stavku ostavimo li po strani interpretativne mogućnosti originalno značenje počiva na tome da se pobožnost srca ogleda u štovanju Božijih simbola i simbola Boga. Ti simboli se realiziraju posredstvom specifičnih značenja ogledanih u obredima pa do toga da se tim shvaćenim simbolima ogledanim u onome što Tekst donosi razvija poseban osjećaj za estetiku i etiku. Posrijedi simbola oni mogu biti specifičnosti svake religijske tradicije zasebno i proizašli ishodi tih tradicija koji se naravno različito estetski i sadržajno predstavljaju.
Šteta je ponajprije estetski oštetiti jedan ovakav stavak kako je učinjeno na ovom tuzlanskom primjeru. Primjer je to potpune ozlojađenosti i nemoći, i to je jedina dobra poruka u svemu ovome. Nesposobnost i nevolja da se određena kur’anska poruka adekvatno estetski i etički prenese u javnom prostoru pokazuje nemogućnost življenja unutar svoje tradicije u odnosu sa drugim tradicijama. To iskazano nedolično neestetsko eksploatiranje kur’anskog teksta na tuzlanskom billboardu dijelom treba i da nas raduje. Poklić je to i vapaj nemoćnog koji se otuđio toliko od prvih stoljeća stasavanje Knjige na koju se poziva da je pristao igrati na kartu jeftinih reklama i time uniziti ono što pokušava da veliča, sam Kur’an.
Piše: Dženan Smajić (Preporod)
