Dvije decenije od početka maratonskog procesa zvanog „reforma pravosuđa u BiH“, nema skoro nikakvih rezultata. Korumpiran i razjedinjen pravosudni sistem usisava sve ostale nivoe vlasti i prijeti da se još više uruši.
Dragan Maksimović, dw.com
April 2011. godine, vlast u Republici Srpskoj se sprema za održavanje referenduma o Sudu i Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. Zbog, kako je navedeno, nezadovoljstva odnosom pravosudnih institucija prema Srbima u sudskim procesima, Narodna skupština Republike Srpske (RS) usvojila je inicijativu predsjednika RS Milorada Dodika sa referendumskim pitanjem.
„Da li podržavate nametnute zakone od strane visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, posebno o Sudu i Tužilaštvu BiH i njihovu neustavnu verifikaciju u Parlamentarnoj skupštini BiH?“, glasilo je referendumsko pitanje na koje su građani trebali odgovarati „u prvoj nedelji po isteku 45 dana od dana stupanja na snagu ove odluke“.
Nekoliko dana kasnije, tadašnja visoka predstavnica za spoljnu politiku i bezbjednost EU Ketrin Ešton došla je u Banjaluku kako bi uvjerila Dodika da odustane od ove namjere. Dodik je pristao da povuče odluku o referendumu, pod uslovom da počne reforma pravosuđa – jedna od najdužih reformi od Dejtona do danas.
– pročitajte i ovo: Nema dogovora o Ustavnom sudu i sudovima u BiH?
Strukturalni monolozi
Ovaj proces zamišljen je kroz strukturalni dijalog sa komesarom za proširenje Štefanom Fileom na čelu, kao medijatorom, uz učešće svih relevantnih faktora u BiH. Već nakon drugog sastanka bilo je jasno da dogovora neće biti i da će pravosudni sistem u BiH, koji je počeo da egzistira u ovom obliku prije više od 20 godina, nastaviti da (ne)funkcioniše po nametnutim odlukama visokog predstavnika.
Nakon rata i uspostavljanja pravosudnog sistema, koji je bio razjedinjen, trebalo je ustrojiti institucije na državnom nivou. Ta reforma počela je formiranjem Suda i Tužilaštva BiH na osnovu Zakona o Sudu BiH i Zakona o Tužilaštvu BiH koje je visoki predstavnik u BiH nametnuo 2002. i 2003. godine, kao i osnivanjem Visokog sudskog i tužilačkog savjeta (VSTS) 2004. godine. Od tada do danas, nijedan izvještaj međunarodnih institucija i nevladinih organizacija nije bio pozitivan, a poseban pad bilježi se od 2016. godine.
Pokretanje sa mrtve tačke uslijedilo je nakon što je BiH krajem prošle godine dobila kandidatski status sa 14 uslova iz preporuka Evropske komisije, među kojima je i reforma pravosuđa.
Propali koncept
„Pravosudna praksa je upropastila šansu sa VSTS-om i konceptom apsolutne nezavisnosti i doprinijela da taj koncept bude samo nezavisan na papiru, a u praksi je on ostao u potpunosti zavisan od politika i na kraju su politike srušile u potpunosti tu nezavisnost“, napisao je u jednoj od svojih analiza pravosudnog sistema nekadašnji predsjednik VSTS-a Branko Perić, ističući da se danas ne može govoriti o nezavisnom pravosuđu.
„Mi možemo samo govoriti o instituciji VSTV-a, koje je po konceptu nezavisno. U suštini je zavisno od političkih centara moći, odnosno od vladajućih politika“, kaže Perić.
Prije nekoliko mjeseci Parlament BiH usvojio je izmjene Zakona o VSTS-u, koji je bio jedan od 14 prioriteta u ispunjavanju uslova Evropske komisije. Međutim, zakon je usvojen u obliku za koji pozitivo mišljenje nije dala Venecijanska komisija.
„Oni su izmjenama u zadnjem času praktično onemogućili provjeru imovinskih kartona u smislu da će biti jako teška razmjena informacija da bi se provjerili podaci iz imovinskih kartona“, kaže Ivana Korajlić iz Transparency Internacional-a, navodeći da je zakon obesmišljen, jer njime nisu propisane sankcije za neprijavljivanje imovine.
Sudsko-tužilački zaokret
A to je osnovna izmjena od prvobitnog zakona koji nije „po mjeri” onih koji su dio pravosudnog sistema. Usvojenim zakonom, koji bi trebao stupiti na snagu narednog mjeseca, na provjeru će tako doći imovinski kartoni sudija i tužilaca ali ne i njihovih najbližih srodnika, što je ranije bilo predloženo. Tako će oni, koji su već 20 godina bili iznad svih i bez bilo kakvog nadzora, dobiti kontrolni mehanizam. Međutim, iako nisu bili protiv zakona kada je usvajan, zatražili su odgodu primjene zakona.
„Zakon kaže da svi novoimenovani sudije i tužioci, pa čak i oni koji napreduju, moraju proći provjeru tog odjela. Dakle, funkcionalan odjel je neophodan za provjeru i stupanje na dužnost nosilaca svih pravosudnih funkcija”, kaže predsjednik VSTS-a Halil Lagumdžija, napominjući da je malo vremena za formiranje takvog odjela.
Nakon ovog stiče se utisak da sudije i tužioci u BiH nisu prolazili nikakvu kontrolu i da do ovog zakona nije postojao mehanizam za provjeru nosilaca pravosudnih funkcija. Branko Perić je u nekoliko navrata upozoravao da se radi o sistemu kojim „upravljaju mafija, politika i stranke“ a da je centar problema upravo VSTS. Ukoliko se tome doda nedostatak političke volje za nezavisnim pravosuđem, teško da će uskoro biti pomaka u ovoj oblasti.
Ako rok ne bude pomjeren, od 23. decembra prestaju sva imenovanja sudija i tužilaca i članova VSTS-a. Blokada bi mogla trajati dok ne bude uspostavljen funkcionalan odjel koji je definisan zakonom, za šta su potrebni mjeseci, poručuju iz VSTS-a odakle su zatražili prolongiranje primjene zakona do marta ili juna naredne godine.
– pročitajte i ovo: Vanredna sjednica PIC-a – Bez sankcija
Lex specialis
S obzirom da je usvajanje ovog zakona bio jedan od uslova iz 14 prioriteta, dio je paketa koji će ići na provjeru u Evropsku komisiju, koja će ponovo razmatrati otvaranje pregovora upravo u martu. Da zakon ne ispunjava uslove, potvrdili su i iz Delegacije EU u BiH.
„Te izmjene ometaju efikasnost sistema prijavljivanja imovine i zbog toga ih treba mijenjati”, navode iz Delegacije EU u BiH.
Iako su gotovo svi saglasni da Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o VSTS-u BiH predstavlja početak ozbiljne reforme pravosuđa u BiH, posebno ako se uzme u obzir jedan od četiri ključna zakona iz preporuka za približavanje BiH EU, u VSTS-u ostaju pri zahtjevu za prolongiranjem roka.
„Moramo kod traženja tih podataka zaključivati sporazume i slične stvari sa organima od kojih pribavljamo te podatke u cilju sprovođenja tih provjera“, kaže Halil Lagumdžija, dodajući da su ponudili i rješenje.
„Mi smo tražili jednu lex specials odredbu koja bi stvorila obavezu svim tim organima, koji imaju te podatke a koje ćemo mi tražiti od njih, da nam je bez ikakvih uslovljavanja moraju dostaviti“, kategoričan je Lagumdžija.
Ministar pravde BiH Davor Bunoza spreman je da izađe u susret pravosudnim prvacima, iako mu nije kaže jasno, zašto niko iz pravosuđa nije reagovao prije nego što je zakon usvojen.
„Ne vidim ništa sporno da produžim rok 30 ili 60 dana, ako smo već čekali 15 godina. Pod uslovom da taj zakon zaživi u praksi. A ja mislim da hoće”, kaže Bunoza.
Anglosaksonski promašaj
Prije desetak godina pokrenuto je pitanje uspješnosti reforme pravosuđa u BiH, nakon što je tadašnji visoki predstavnik u BiH Valentin Incko, produžio mandat stranim sudijama i tužiocima. I tada je većina pravnika bila stanovišta da je pravosudni sistem „katastrofalan” možda najviše zbog pravosudnog modela koji je primijenjen u BiH. Za razliku od kontinentalnog prava korištenog prije reforme a čije su osnove zakoni i pravila, BiH je reformom „dobila“ anglosaksonski model, koji počiva na sudskim presudama i mišljenju sudaca.
Tadašnji profesor Ustavnog prava iz Banjaluke Petar Kunić objasnio je problem pravosuđa u BiH i njegove reforme na zanimljiv način. Prvo, kaže on, ostale institucije ne mogu pratiti takav model a drugo, taj model ne može jednako da funkcioniše u svim zemljama.
„Ne možete smokvu iz Dalmacije presaditi u Banjaluku i očekivati da ona daje plod. Tako je ista stvar i s pravosuđem. Ne može Visoki sudski i tužilački savjet funkcionisati u našim okolnostima jer materijalna situacija je drugačija nego recimo u Švedskoj ili nekim zemljama koje su preuzele taj model. Osim toga, drugačija je i svijest. Nismo mi u toj razvojnoj fazi da možemo prihvatiti taj model“, rekao je tada Kunić.
dw.com
