KARDINALOVA MOLITVA ZA HDZ: Plan B Dragana Čovića
U vremenu kada je budžetska riznica sve manje dostupna, kada mu i Jelka Miličević ne odgovara na telefonske pozive, Čović shvata da je pravo vrijeme da kardinal “zavitla” pastoralnim štapom i zadrži ga na poljuljanom nacionalnom i stranačkom tronu
Piše: Amarildo Gutić
Anto Jurić bio je partizanski aktivista u Zenici tokom II svjetskog rata. Prikupljao je podatke za pripremu diverzije na električnoj centrali rudnika i željezare, prenosio materijal, skrivao ilegalce, novčano pomagao partizanski pokret. Pomagala mu je supruga. Imali su troje djece.
Ustaše ga hapse 1944. godine i prebacuju u logor Jasenovac, gdje je 1945. godine ubijen. Bio je Hrvat, kazuju sačuvani dokumenti.
Hrvatu, krštenom u katoličkoj crkvi, Anti Juriću i svim ostalim ustaškim žrtvama, Vrhbosanski kardinal Vinko Puljić neće posvetiti niti riječ na misi koju će održati 16. maja u sarajevskoj katedrali. On će podsjećati na njihove ubice.
“Rado ću nositi štap koji mi je narod darovao”, reći će kardinal Puljić 18. avgusta/kolovoza na proslavi Velike Gospe u svetištu Komušina pored Teslića. Navedeni štap, zvani pastoralni, Puljiću nije darovao narod, nego tadašnji i sadašnji predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović. Bilo je to vrijeme kada je Čović odlučio da preko oltara preuzme, ne samo stranački, nego i tron nacionalnog lidera Hrvata u Bosni i Hercegovini. U očima puka stvarana je slika da on daje mandat kardinalu koji će ga slijediti i podržavati.
Prihvatanjem pastoralnog štapa iz ruke političara upravo optuženog od državnog tužilaštva, kardinal Puljić u očima istog puka daje Čoviću oprost za sve što je činio i što će činiti. A učiniće Čović potom sve što treba da bi sačuvao punčev bankovni račun, vilu na morskome žalu, hacijendu u Mostaru, stečevinu nastalu otimačinom Sokola, Hercegovačke banke, EP HZHB, Eroneta i tako redom, ne zanemarujući i stranačku kamarilu koja ga je pratila.
Mrtvima nije dopuštao da nađu smiraj “na onome svijetu” prije nego na izborima daju glas HDZ-u. Dojam političke važnosti ostvaruje slikajući se uz skute lidera Hrvatske i tamošnje sestrinske stranke.
U vremenu kada nema Aluminija, kada je budžetska riznica sve manje dostupna, kada mu i decenijama vjerna Jelka Miličević više ne odgovara na telefonske pozive, Čović shvata da je pravo vrijeme da kardinal “zavitla” pastoralnim štapom i zadrži ga na poljuljanom nacionalnom i stranačkom tronu, uz naravno neupitni “pojas za spašavanje” partnerske SDA.
Nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić će 16. maja predvoditi svetu misu posvećenu pobornicima Nezavisne države Hrvatske, poginulima u austrijskom mjestu Bleiburg, što izaziva reakcije antifašističkog dijela bh. javnosti.
Putem svoje NVO zvane Hrvatski narodni sabor, negodovanje zbog mise Čović naziva još jednim u nizu sustavnih napada na Katoličku Crkvu i Hrvate u Bosni i Hercegovini.
“Dužnosnici Hrvatskog narodnog sabora pozivaju sve dužnosnike i opcije koji su se oglasili po pitanju navedenog svetog misnog slavlja da se, u vremenu kada stanovnici Bosne i Hercegovine ispaštaju od posljedica globalne pandemije, umjesto misnim obredima bave pitanjima za socio-ekonomsku stabilizaciju i nadilaženje trenutne krize”, piše u saopštenju iz HNS-a.
Pandemija je tako izazvala još jednu do jučer nezamislivu situaciju, a to je socijalni senzibiltet lidera HDZ-a BiH. Ne sjećamo se da su socijalno osjetljivi bili kada je inspekcija otkrila više uposlenika na poslovima održavanja čistoće, rada u kuhinji, vešeraju, bifeu, knjižari i na portirnici, bez reguliranog radnog odnosa u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu kojim po statutu upravlja – kardinal Vinko Puljić.
Navedeni pastoralni štap sada bi čovići, puljići i ostala klerska bratija, rado pretvorili u glogov kolac koji bi zabili na grobnicu u kojoj su Anto Jurić i svi ostali “crveni”, svejedno da li su ubijeni maljem u Jasenovcu ili obješeni u centru Sarajeva. Misom za njihove ubice namjerili su da ih, za svaki slučaj, još jednom ubiju. No pasaran…
(zurnal.info)
