Placebo demokracija (prijevod)

Mnogi građani žele suodlučivati sudbinu europske politike te se u nju miješaju. No, žele li to i političari iz Brisela?
Jeste li znali da je europska građanska inicijativa EIG ovih dana navršila godinu dana postojanja? Jeste li znali da je u tom proteklom vremenu pokrenuto tek desetak inicijativa te da je samo jedna od njih imala uspjeha i to ona koja je zahtijevala da se voda prizna kao „opće dobro“? I jeste li uopće znali da EIG posjeduje instrument koji bi građanima omogućio veću mogućnost sudjelovanja i suodlučivanja „u Briselu“?
„Europska inicijativa građana uvest će jedan potpuno novi način participiranja demokracije u EU. Ona je konkretni primjer kako se Europa približava svojim građanima“, obećao je prije godinu dana dopredsjednik Europske komisije Maroš Šefcovic.  Vjerojatno je komesar već tada znao da uvaženim „europskim građanima“ prodaje samo placebo, jer su prepreke za jednu uspješnu građansku inicijativu previsoke. Da bi EU komisija neki građanski prijedlog uzela u obzir, što i jest cilj EIG-a, treba se prikupiti milijun potpisa i to u najmanje 7 različitih država u razdoblju od dvanaest mjeseci. Međutim ovo prikupljanje potpisa za inicijatore je često složeno i skupo, a nerijetko se sudara sa propisima o zaštiti podataka. Elektronski sustav za podnošenje prijava kasnio je i očito nije bio optimalan. A na kraju bi tek briselska komisija odlučivala hoće li prijedlog uzeti u obzir ili će nestati negdje u arhivu.

 

Vojska lobija

Mnogi primjeri su izrazito pokazali da je EIG kao participirajući način građanskog sudjelovanja i suodlučivanja na europskoj razini jedva moguć. I premalo se radi na ispravljanju tog stanja. Dok ljudi u svojim domovinama osjećaju da nisu shvaćeni za ozbiljno od strane politike, barem pronalaze adrese i adresante za svoje nezadovoljstvo i proteste. Na europskoj pak sceni u velikoj mjeri vlada osjećaj nemoći spram institucija i postupaka odlučivanja. Tko se to snalazi u metežu kompetencije između Vijeća Europe, Europskog parlamenta i Komisije EU? Tko zna gdje se donose odluke i kojim slučajevima zastupnici mogu sudjelovati i suodlučivati? Tko vidi kako se konci povlače iz glavnih gradova i kako u Briselu vojska lobista uređuje ciljeve i odluke u interesu svojih nalogodavaca. A kada „direktive iz Brisela“, kao što su norme štednje južnih zemalja EU ili sam zahtjev pristupa bankovnim računima malih štediša na Cipru postanu politika vlade, tada se nemoć pretvara u bijes. Onda više ne čude najnoviji rezultati ureda za statistiku EU koji bilježe pad onih koji uz EU povezuju pozitivnu sliku na samo 30%. On je gotovo jednak onim 29% koji imaju izrazito negativan utisak o Uniji.

Istina je i to da strukture, koje su također izgradile civilno društvo na razini EU, nisu u stanju nositi jedno široko obuhvatno sudjelovanje društva. Naravno da sindikati, unije i organizacije imaju već svoja predstavništva u Briselu. Također oni svojim zahtjevima sve više promiču građansko sudjelovanje i suodlučivanje.  Međutim građani i građanke se tamo ne osjećaju baš zaštićeno. „Oni stvaraju samo veliku politiku“, veli se često.  Neki kritičari misle čak da je dio civilnog društva već sam postao „dijelom sistema“.

 

Od kravataša do aktivista

Pitanje na kojoj je europskoj razini moguće i gdje je najsmislenije građansko sudjelovanje nije do kraja raspravljeno. Nije svaka grupa aktivista, koja se dobrim razlozima kod kuće bori protiv cestogradnje, ujedno i stručni odbor za europsku prometnu politiku. No, baš znanje i iskustvo „stručnih građana“ s lica mjesta trebali bi biti središnji izvor informacija za europsku politiku.
Prvi korak u tom smjeru se već dogodio. Europski se parlament bira demokratski, i tako djelujući predstavništvo naroda EU je davno prepoznalo nedostatak građanskog sudjelovanja te je uspostavila forum Građanske Agore (op. prev. Građanska Agora predstavlja vezu između Europskog parlamenta i europskog civilnog društva). Dosadašnja tri događaja – o budućnosti EU, o klimatskim promjenama te o gospodarskoj i financijskoj krizi – dovela je do susreta jako različitih zastupnika civilnog društva. I to od službenika iz briselskih biroa u odijelima do aktivista lokalnih pokreta. Zaključci diskusija s predstavnicima Parlamenta trebali su biti proslijeđeni europskim institucijama.

 

Tamo vjerojatno i dalje leže u ladicama, jer svejedno je li u pitanju Agora ili EIG problem ostaje isti: građani i građanke doduše mogu djelomično sudjelovati, čak smiju postati i aktivni. Međutim neće im se još dugo dati  suodlučivati.

 

Uwe Sattler, novinar koji je studirao političke znanosti i vanjsku politiku, radio je u različitim medijima, između ostalog djelovao je kao vanjski suradnik Europske komisije i Europskog parlamenta. Više godina je uređivao europske izvještaje dnevnih novina „neues deutschland“. Član je upravnog odbora europske mreže „Bürger in Bewegung“.

 

S njemačkog: Darko Pejanović. Izvor: theeuropean.de