Psiholog Kahrović: Narod Palestine nema koristi ni od našeg veselja ni od tuge, najveća korist je humanitarna pomoć
U Sarajevu su se prethodnog vikenda i u ponedjeljak održala tri koncerta srbijanske pjevačice Aleksandre Prijović. Početne rasprave o kvaliteti muzike koju pjeva prelile su se na drugo polje odnosno pitanje moralnosti. Tako su brojni korisnici društvenih mreža pisali kako je odlazak na koncert, dok traje bombardovanje Gaze, nehuman ili nemoralan čin. Tako su se neki samodeklarisali kao moralna policija koja određuje šta je pravilno, a šta ne. Sa psihologom Elvedinom Kahrovićem razgovarali smo da li je moralno slušaliti muziku dok stanovnici Gaze ginu i šta se krije iza potrebe onih koji smatraju da takav čin nije moralan.
BUKA: Prethodnih dana u Zetri su održana tri koncerta Aleksandre Prijović. U brojnim komentarima na društvenim mrežama oni koji su otišli na koncert su izloženi osudi, i etiketiranju kao ljudi koji se zabavalju dok civili ginu u Gazi. Otkud uopšte takva potreba za komentarisanje tuđih životnih odluka?
Kompleksno pitanje, a da bih Vam sa svog gledišta pojasnio trebamo analizirati vjeru, kulturu i običaje ljudi koji žive u BIH. Prije svega trebamo znati da se religija islam protivi turbo folk muzici i da radikalniji pojedinci pogrešno shvataju koncepte vjere “pozivaj na dobro i odvraćaj od zla” pa daju sebi za pravo da oni nekoga osuđuju, blate na društvenim mrežama kao i prijete. Problem je u poštivanju granica kao i u prihvatanju drugog i drugačijeg. Smatram da vjera treba biti intima i lični izbor. To da li će neko da bude vjernik, grešnik, ateista, agnostik je samo odluka te osobe. Glavno učenje islama jeste da mi nećemo biti pitani za tuđe grijehe već samo za sopstvene prema tome fokusirajmo se na sebe a ne na druge.
BUKA: Ratovi se vode godinama unazad, civili nažalost svaki dan ginu. Zašto tek sada dolazi do masovnih pojava osude ljudi koji odlučuju otići na koncert?
Ratovi u tom geografskom područiju se vode godinama međutim medijska pažnja nije bila usmjerena na to područije sve do prije nekoliko dana. Prenose se užasni snimci stradanja djece i civila, snimci na kojima se prikazuje betoniranje izvora vode za piće, snimci bombardovanja džamija, crkvi i bolnica. Na mjestima gdje padaju rakete i granate su Hršćanska i Muslimanska sveta mjesta i zasigurno da će doći do identifikacije sa tim civilima koji ginu kao pojave jake empatije i kolektivne tuge.
BUKA: Otkud u ljudima potreba da ocjenjuju stepen solidarnosti drugih ljudi? Kako to psihologija prepoznaje?
Psihologija to vidi kao problem oholosti, arogancije i uzdizanje sebe. Taj fenomen je objašnjiviji i poznatiji kao “Ja sam bolji od njega”. Trebamo se zapitati za svoju solidarnost, da li smo mi spremni drugima pomoći a ne samo kritikovati.
BUKA: Da li zbog ratova u svijetu, ljudskih stradanja i ubistava, treba zaustaviti život u državama udaljenim hiljadama kilometara dalje i da li se tuga i saosjećanje iskazuju samo neslušanjem muzike?
To da li ćemo tugovati ili pjevati narod Palestine od toga nema nikakvu korist. Najveću korist će imati u našoj molitvi kao i da ako smo u mogućnosti pošaljemo humanitarnu pomoć. U geopolitičkom smislu Bosna i Hercegovina je previše mala da bi se pitala za situaciju na svjetskoj sceni.
BUKA: Covid, lockdown, rat u Ukrajini, bombardovanje Gaze. Sve su to negativne ili teške vijesti. Kako sve to utiče na naše mentalno zdravlje, posebno u društvu u kojem mnogi stanovnici imaju PTSP?
Meni je diplomski rad bio na temi PTSP kod ratnih veterana u BIH (sve TRI nacionalne skupine, redovni kao i paravojni pripadnici) i mogu vam reći da je PTSP itekako prisutan kako kod veterana tako i kod civila koji su preživljeli rat. Mediji utiču na to da se stvara strah u glavama ljudi i češto ćete za kafom čuti aktuelnu temu III Svjetski rat. Aktuelne informacije utiču na pogoršavanje anksioznosti, simptoma OKP-a, depresije kao i dovode do češćeg aktiviranja PTSP-a.
BUKA: S druge strane ne možemo ni ignorisati dešavanja oko nas i dešavanja u svijetu. Kako se zaštititi?
Uvijek je pitanje kako se zaštititi, ali recept je jednostavan – određenim ponašanjima. Postavljanju jasnih granica u životu i raditi aktivnosti koje volimo i koje nas opuštaju svakodnevno. Najbitnija stvar je izgraditi filter gdje ćemo sve informacije koje dobijemo na društvenim mrežama dobro provjeriti i objektivno posmatrati.
BUKA: Sve o čemu smo razgovarali pokazuje određeni stepen polarizacije društva. Zašto nam je kao društvu teško naći kompromis?
Zato što kao djeca nismo učeni na kompromis. Da bismo imali kompromisa trebamo prije svega imati empatiju. Sto je veća empatija više ćemo imati kompromisa.
Slađan Tomić
Buka
