-TopSLIDEKultura

Pet zakona ljudske gluposti

AUTOR: VLADIMIR PAVLINIĆ

Iz Amerike gotovo tjedno stižu vijesti o masovnim ubojstvima iz vatrenog oružja, u redovitim razmacima i školske djece. Ali ta zemlja od svojih omiljenih ubojitih igračaka ne odustaje, u ime ”slobode” i posvećene tradicije. Svatko može ušetati u specijalni dućan i preko pulta kupiti najopasniji tip vojnoga automatskog oružja.

Brazilski predsjednik vlade Jair Bolsonaro želi da njegova zemlja u tome hitno dostigne Sjedinjene Države, pa je udesio 32 zakona da se krene na taj put. ”Svatko treba da kupi pušku”, izjavio je. ”Naoružani ljudi neće nikada robovati… Samo idiotima bit će hrana važnija od oružja.”

Rezultati su vidljivi: u njegove tri godine posjedovanje vatrenoga oružja potrostručilo se, ima ga već više od 4 milijuna. U kojem je porastu broj ubijenih, to se iz medija ne saznaje, Bolsonaro ih strogo kontrolira. Sâm autoritativno izvješćuje da se broj umorstava smanjuje.

Dok one kojima je na prvome mjestu kruh naziva idiotima, sâm pruža blistav uzorak glupih koji danas gospodare svijetom, i množe se. Kao i gomile koja ih na te položaje ustrajno bira (gdje biranja ima).

Kao gimnazijalci nekoć smo poslovicu ”Um caruje, snaga klade valja” preinačivali u ”Snaga caruje, um klade valja”.

Carlo Cipolla (+2000), povjesničar ekonomije s kalifornijskog sveučilišta Berkley, napisao je knjigu ”Temeljni zakoni ljudske gluposti”. Prevedena je na više od deset jezika (ne nalazim da bi bila i na hrvatski) i postala svjetski klasik ”stupidologije”.

Po njegovom mišljenju, glupost je ”privilegij” čovjeka nad životinjskim svijetom. Svaka animalna vrsta ima svojih tegoba, ali ljudima ta grupa ljudi pribavlja dnevice mnogo dodatnih nevolja. Moćnija je od svih organiziranih skupina zlikovaca i svih ideoloških sistema.

Grupa glupih je bezimena, nepovezana, neuhvatljiva, a djeluje čudesno ”unisono”, kaže Cipolla. Nadmašuje i mafiju.

Prema prvom od pet temeljnih zakona gluposti, ”Svatko i uvijek podcjenjuje broj glupih koji ustrajno rade svoj posao. To su ljudi koje smo držali inteligentnima, a odjednom se pokažu bestidno glupima. I to biva iz dana u dan”.

Glupi nisu to svojstvo stekli odrastajući u određenoj sredini, nikakvim odgojem – ono im je prirođeno. Kao recimo boja kose. Tako da nitko nije krivac vlastite gluposti.

Drugi temeljni zakon kaže: ”Glupost je posvuda podjednako raspoređena. Bili oni muškoga ili ženskoga roda, bijeli ili crni, ove ili one nacije ili vjere, živjeli na sjevernom polu ili ekvatoru, bili siromašni ili bogati”. Za autora je taj drugi zakon ”zastrašujući”, jer rađa mnogostrukim razornim učincima.

Priroda se dakle misteriozno brine o ravnomjernoj raspodjeli glupih i razumnih. Dugogodišnjim promatranjem i eksperimentalno Cipolla je otkrio neočekivano mnogo glupih među profesorima.

Treći temeljni zakon ljudske gluposti je ”zlatni”: ”Glupa osoba djeluje na štetu druge osobe ili skupine, dok sama od toga nema nikakve koristi”. Svaki je lupež pametniji: radi na tuđu štetu, ali sebi u korist.

Ima i takvih koji škode i sebi i nama: to su nemoćne osobe. Dogodi se također da imamo posla s takvim čovjekom koji radi na dobro i sebi i nama: to je inteligentna osoba. Ne susreće se prečesto.

Svakidašnjica nam je takva da najčešće gubimo novac, ili vrijeme, ili snagu, ili apetit, ili dobro raspoloženje, ili zdravlje zbog nevjerojatnog čina nekog bezobzirnog tipa, koji od toga nema ama ništa, nikakve koristi ni dobiti. Drugoga objašnjenja za to nema nego konstatacija: dotični je glup.

Većina ljudi nije u svojim činima konzistentna. U nekoj prilici djeluju inteligentno, u drugoj bespomoćno. I bespomoćna osoba jednom će djelovati razumno, a u drugoj prilici učiniti drugome zlo.

Zlikovac (”bandit”, po Cipollinim riječima) nanosi drugima gubitke, a sebi pribavlja korist, ali ne uvijek i u istom omjeru. Jedinu iznimku od pravila čine glupi ljudi: na svim poljima ljudskoga djelovanja oni su konzistentni, dosljedno ustrajni u onome što rade.

Među glupima postoji golema razlika u pogledu moći da svojim djelovanjem utječu na druge ljude. Neki glupi ljudi kadri su škoditi drugima u ograničenoj mjeri, tek ponekome, dok drugi izvanredno uspješno prouzrokuju goleme nevolje čitavim društvenim zajednicama.

To ovisi o genetskom nasljeđu, tako da neki od rođenja pripadaju eliti glupih. Kad takvi dobiju ili osvoje neku vlast, njihov štetočinski kapacitet zna postići alarmantne razmjere. Vjerski dostojanstvenici nisu izuzeti.

Nekoć je klasno i feudalno uređenje davalo prednost glupima da zauzmu visoke položaje. Tu je pripadala i religija. Danas to mjesto zauzimaju političke stranke i birokracija. Opći izbori najdjelotvorniji su instrument koji osigurava stalno pritjecanje i održavanje glupih na položajima moći.

Pritom treba imati u vidu drugi temeljni zakon, po kojemu dio glasačke populacije čine glupi ljudi. Izbori im pružaju veličanstvenu priliku da nanose zlo drugima, a da od toga nemaju nikakve koristi.

U osnovi, glupi su opasni i štetni jer razumni ljudi teško shvaćaju nerazumno ponašanje. Ne mogu nikada predvidjeti što će ovi nerazumno učiniti. Razumiju logiku ”bandita”: taj svoju zlikovačku liniju slijedi razumno. Stoga je teško braniti se od moćnih glupih. Uvijek iznenade svojim napadom ili prepadom. Tako je nemoguć i bilo kakav protuudar.

Četvrti fundamentalni zakon glasi: ”Ne-glupi ljudi uvijek podcjenjuju štetnu snagu glupih pojedinaca. Osobito uvijek zaboravljaju da se svagda i svagdje druženje s glupim ljudima nefaljeno pokaže kao skup promašaj”.

Upravo zato što su nepredvidivi. Najviše od njih stradavaju osobe koje pripadaju u kategoriju nemoćnih; ovi normalno ne prepoznaju koliko su glupi ljudi opasni. Moć gluposti je golema. (Naše poslovice jezgrovito su poučne: Tko je lud, ne budi mu drug. Ili: Tko s ludim tikve sadi, o glavu mu se razbijaju.)

Peti temeljni zakon ljudske gluposti sažimlje prethodne: ”Glupa osoba je najopasniji tip osobe”, s nadopunom: ”Glupa je osoba opasnija od bandita”.

Perfektan lupež dobiva plus na svome računu, a okradeni ili prevareni obično ima podjednaki manjak. Ali društvo kao cjelina ne prolazi u tome ni bolje ni gore. Kad pak su glupi ljudi na poslu, priča je drukčija. Oni uzrokuju gubitke drugim ljudima, dok na njihovu računu nema dobitka. To osiromašuje cijelo društvo.

Omjer glupih prema razumnima je konstanta koju ne mijenja vrijeme ni prostor ni klasa ili bilo koja druga sociokulturna mijena.

Promotrimo li staroklasična, srednjovjekovna ili moderna vremena, možemo ustanoviti da svaka zemlja koja doživljava napredak ima neizbježnu frakciju glupih ljudi.

Ali zemlje koje napreduju imaju također neobično brojnu frakciju inteligentnih ljudi, koji destruktivnu frakciju drže pod nadzorom. Ovi prave dovoljno dobitaka za sebe, ali i osiguravaju napredak drugim članovima zajednice.

U zemljama koje se kreću nizbrdicom frakcija glupih još je uvijek tu u konstantnom omjeru, ali ostalo pučanstvo doživljava kod onih na vlasti alarmantan rast broja bandita s jakim prizvukom gluposti, a među podanicima jednako alarmantan porast bespomoćnih pojedinaca.

Autorov zaključak: ”Takva mijena u sastavu ne-glupe populacije neizbježno jača razornu snagu frakcije glupih te osigurava propadanje društva. I zemlja je na putu u pakao” (po naški, ide dovraga).

Nakon više od 20 godina kako je Cipolla napisao svoju neveliku, ali znamenitu knjigu, možda bismo mogli dodati fusnotu njegovoj tvrdnji o nepovezanoj, neorganiziranoj, ali čudesno jednoglasnoj grupi glupih.

Još je početkom prošloga stoljeća američki novinar satiričar Pierce u svome ”Đavoljem rječniku” napisao: ”Danas se moć gluposti udružuje globalno modernim medijima”. A čak još nije bilo ni radija, dok mi u novom stoljeću doživljavamo paradigmu dominacije internetskih društvenih medija.

Na tom polju fantastično se povezuju milijuni ljudi širenjem svakovrsnih gluposti, a najopasnije širenjem teorija urote. Vjeruju im i neuki i visokoškolovani. Uzmimo samo nedavnu globalnu antivaksersku paniku.

Teoretičari urote kadri su svojim elukubracijama zanijekati i najočigledniju činjenicu. Evo sada upravo na golemim prostorima vlada nezapamćena suša, i hitno su se pojavili ”poricatelji suše”.

Presušila je velika rijeka Pad u Italiji. Na raspucanom dnu leže mrtve ribe, ugroženo je uzgajanje zemljodjelskih proizvoda. Društvene mreže preplavile su poruke kako nikakve suše nema. Glasine o suši da širi Vlada i borci za čisti okoliš. Nastupaju i ”eksperti” koji tu tvrdnju ”znanstveno” dokazuju.

Kao što reče Albert Einstein: ”Dvije stvari su bezgranične: svemir i ljudska glupost. Za svemir i nisam siguran”. Već u staroj Bibliji stoji da je broj ludih beskrajan – Stultorum numerus est infinitus.

autograf.hr

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close