Pet najvećih pogrešaka gastarbajtera

Gastarbejteri su postigli mnogo dobrih stvari, ali su napravili i nekoliko ozbiljnih pogrešaka. Osvrt na jednu važnu generaciju.

Neosporno je da mnogo toga trebamo zahvaliti generaciji tzv. gastarbajtera. Svojim su radom znatno pridonijeli rastu gospodarstva u državama u koje su otišli, a pored toga su podnijeli i velike žrtve za svoje obitelji u domovini, koje su u teškim vremenima pomagali šilinzima i njemačkim markama. Iz današnje perspektive vidi se međutim da su napravili i neke pogreške koje ih još i danas prate:

1. Trebali su više investirati u zemljama u koje su otišli

Godinama je generacija starijih gastarbajtera živjela u uvjerenju kako će se nekada ponovno vratiti u svoju domovinu. Sve što su zarađivali u inostranstvu pumpano je i ulagano „dolje“, u zemlje podrijetla. Danas nekadašnji gastarbajteri na Balkanu imaju ogromne vile koje posjećuju jednom godišnje. A njihova djeca i unučad središte svog života imaju u Austriji ili Njemačkoj. I oni sami su se prilagodili na životni stil u novoj domovini. Mnogi se danas kaju što su ostavili novac u vikendice na Balkanu, a danas u Austriji ili Njemačkoj još uvijek žive jedva u dvosobnim stanovima.

2. Trebali su odgajati svoju djecu u zemljama u koje su otišli

Upravo kod prvih gastarbajtera često nailazimo na sljedeću priču: mladi bračni par dolazi „na par godina“ u Austriju ili Njemačku. Zarađivanje novca i štednja su najveći prioriteti. Kad prvo dijete dođe na svijet, šalju ga baki i djedu, gdje dijete odrasta idućih godina. Kad dijete napuni 14, 15 godina, roditelji primjećuju kako će u inostranstvu ostati ipak duže nego što su mislili i dijete im se vraća. Umjesto da su mu odmah omogućili dobar start, dijete tek sada s 14, 15 godina, mora (početi) mukotrpno učiti jezik i integrirati se u novu okolinu. Većina takve djece zauvijek ostaje rastrgana između dva svijeta.

3. Nisu trebali zaboravljati materinji jezik

Drugi ekstrem su oni roditelji koji su iz straha da im dijete u Austriji ili Njemačkoj ne odrasta kao „auslender“ potpuno potisnuli vlastiti jezik. Djeca su odgajana samo na njemačkom jeziku, odlično su integrirana, ali su potpuno izgubili vezu s domovinom svojih roditelja. Većina njih žali za tom prazninom u svom odgoju najkasnije kad odrastu i kad se počnu jače zanimati za svoje korijene.

4. Trebali su više ulagati u obrazovanje nego u statusne simbole

Mada se radi o klišeju, isti je nažalost često stvarnost: desetljećima su mnogi gastarbajteri s Balkana radije ulagali u skupa auta kojima će se moći pohvaliti prilikom posjete domovini, nego u obrazovanje. Doći s mercedesom kod rođaka je bilo važnije od obrazovanja djece. Ta se pogreška mnogima danas još uvijek osvećuje.

5. Trebali su se više uključiti u društvo u kojem žive

Pogreška koju ne pripisujemo samo gastarbajterima nego i imigracijskim politikama zemalja u koje su otišli. Desetljećima se imigranti nisu uopće zanimali za tamošnje političke stranke. I danas se to vidi na svakim izborima, tek tu i tamo se nađe pokoji doseljenik s naših prostora na izbornim listama. Realistična opcija za ljude s migrantskim podrijetlom trebala bi izgledati drugačije. Istovremeno je interes mnogih gastarbajtera s naših prostora da se ovdje više uključe u društvo bio vrlo malen. Građanska participacija ne mora uvijek početi s visokim službama, nego počinje već sa susretima susjeda ili predstavništvom u sindikatima ili udrugama. Svoju pasivnost gastarbajteri moraju ispaštati do dan danas.

Ljubiša Buzić, kosmo.at

S njemačkog preveo I prilagodio: M.O.
Prometej
Izvor fotografije: palata.files.wordpress.com

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close