Peović i Markovina za Buku o “HRVATSKOM PITANJU U BiH”: Ko koga predstavlja, a ko koga pljačka?
Domovinski pokret (DP), desna parlamentarna politička stranka iz Hrvatske, inicirao je nedavno izradu rezolucije kojom želi artikulisati politiku Hrvatske prema Bosni i Hercegovini. Finalni tekst “Rezolucije o osnaživanju političkog položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini” još nije gotov, ali već je otvoreno pitanje ima li šanse da bude usvojen, primijenjen, i šta uopšte može da sadrži. U toku su konsultacije Domovinskog pokreta i Hrvatske demokratske zajednice u vezi sa sadržajem ove rezolucije.
Glavni zahtjev DP-a je uspostava zasebne izborne jedinice za Hrvate u Federaciji BiH, kako bi se spriječilo preglasavanje. DP je objavio, dodatno, “Elaborat o ustavnopravnoj podlozi”, u kome naglašava važnost saradnje između Hrvatskog sabora, najvišeg zakonodavog tijela Hrvatske, i Hrvatskog narodnog sabora (HNS BiH), bloka koji predvodi Dragan Čović. HNS BiH, prema tom prijedlogu, treba da funkcioniše kao pluralno tijelo koje daje jasne smjernice o potrebama Hrvata.
DP je potom otvorio raspravu o potencijalnoj primjeni instituta persona non grata za zagovornike izbornog inženjeringa, revizije državljanstava stečenih na “nezakonit način”, mogućnosti hrvatskog veta na evropski put Bosne i Hercegovine u slučaju neodgovarajuće politike prema hrvatskoj zajednici.
Ranije tokom ovog mjeseca, Hrvatska demokratska zajednica potvrdila je da traju konsultacije između koalicijskih partnera, prije zvaničnih konsultacija sa Ministarstvom vanjskih i europskih poslova, kako bi se uskladio konačni tekst rezolucije. Konačna verzija, tvrdi premijer Andrej Plenković, treba da bude u skladu s hrvatskom vanjskom politikom i međunarodnim obvezama države. Uz to, dokument treba da otvori konstruktivnu javnu raspravu o interesu Hrvata u Bosni i Hercegovini, i da doprinosi stabilnosti i funkcionalnosti BiH kao buduće članice Evropske unije.
Na tezu DP-a da Republika Hrvatska ima, ne samo ustavnu, već i političku odgovornost prema Hrvatima u BiH kao supotpisnica Washingtonskog i Daytonskog sporazuma, HDZ se nije decidno izjasnio. I jedna i druga politička opcija, međutim, odbacuju kritike da se ovim potezima miješaju u unutrašnja pitanja druge države.
Otkud sada?
O povodu i pozadini rezolucije, stavu hrvatske vlasti prema ustavnom uređenju i političkom sistemu BiH, mogućnosti uključivanja opozicije i brizi o Hrvatima u BiH za BUKA magazin govore Katarina Peović, hrvatska političarka i univerzitetska profesorica i Dragan Markovina, istoričar i publicist.
Peović i Markovina tvrde da je riječ o pokušaju popravljanja rejtinga DP-a, koji opada zbog koalicije sa HDZ-om. Postoji mogućnost da je sadašnje pojavljivanje rasprave o rezoluciji u vezi s izborima u Bosni i Hercegovini, ocjenjuju. Peović misli da je prijedlog uticaja na izborni proces kasno došao da bi uopšte bio primijenjen u ovom ciklusu, a Markovina misli da je diskusija o položaju Hrvata u BiH svakako bolja od šutnje, neznanja i površnosti koji su do sada vladali po tom pitanju.
Dio rezolucije koji kaže da se određene osobe mogu proglasiti nepoželjnima podsjeća na mračne epizode moderne povijesti, kaže Peović, upozoravajući da se tome ne treba čuditi.
“Upravo u EU parlamentu gledamo kako se donose direktive koje migrantima uskraćuju temeljna ljudska prava. Mogućnost hrvatskog veta na evropski put BiH je poznat oblik ucjene autokolonijalnih državica na periferiji kapitalizma, koje su svoje dane povijesne slave ostavile davno iza sebe, a ostaje im samo inzistiranje na sitnim razlikama i ratovanje s prvim susjedima. Trenuci povijesti kada smo bili faktor u međunarodnim razmjerima su bili trenuci kada smo igrali zajedno”, kaže Peović.
Nema nikakve pozadine, ni potrebe za mistifikacijom rezolucije, kaže Markovina, pa ni u kontekstu revizije državljanstava i proglašavanje nepoželjnih.
“Jednostavno se bošnjačko-hrvatski politički sukob iz BiH prenio u hrvatske medije, šira javnost i desnica su shvatili činjenicu da puno istaknutih ljudi iz bošnjačke javnosti imaju hrvatsko državljanstvo, a čuđenje nad tom činjenicom je takođe posljedica povijesnog neznanja i potpunog odbijanja da se uđe u bit Tuđmanovog odnosa prema susjednoj zemlji”, kaže Markovina.
Smeta li hrvatskoj vlasti ustavno uređenje i politički sistem Bosne i Hercegovine?
Nacionalistička suvremenost strukturalni je princip organizacije Bosne i Hercegovine i ona jedina ima pozornicu za politički život BiH, a to onda obilato koriste i hrvatske vlasti, podsjeća Peović.
“U takvim okolnostima, zbilja je preglasavanje hrvatske sastavnice problem. No, netko bi morao od triju konstitutivnih naroda otvoriti raspravu o nadnacionalističkim rješenjima. Pravi izazov nije pronaći formulu koja će zadovoljiti princip nacionalne reprezentativnosti i princip jednakosti pred zakonom, već stvoriti društvenu klimu koja osigurava da se ta dva principa ne sukobljavaju”, kaže naša sagovornica.
Problem neizbora Hrvata na mjesto hrvatskog predstavnika mogao bi biti početak rasprave o tome ko i kako predstavlja narod, upozorova.
“Ako bi prošao prijedlog da Hrvat glasa samo za Hrvata – onda će se teško pojaviti Hrvat kojeg bi mogle podržati i druge nacionalnosti. Viktor Ivančić je to dobro sažeo: To da se (i) glasovima Bošnjaka izabire hrvatski predstavnik u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine zasigurno nije pravedno, ali nije ni do te mjere pogubno kao kad istog predstavnika izabiru hadezeovci. Za sada je teško vidjeti neko rješenje, jer je baš sve konstituirano oko nacionalnog identiteta. No, nacionalističkim identitetima oduvijek se služe privilegirane skupine kako bi obespravljene držali u podređenoj ulozi i kako se ne bi kristalizirao jedini sukob koji ima smisla, klasni sukob. Pitanje je tko koga predstavlja, a tko koga pljačka”, kaže Peović.
Šta Hrvatsku najviše boli?
Hrvatska vlast, a to je u pravilu HDZ, jeste i dalje na liniji razumijevanja i tzv. rješavanja odnosa u BiH putem nekakve treće federalne jedinice, podsjeća Markovina. Ta se jedinica iz taktičkih razloga može nazivati ovako ili onako, ali se svodi na isto, opominje.
“Nije problem drugih subjekata, niti bi po ovim pitanjima bilo ikakvog drugačijeg stava kod opozicione petorke u hrvatskom političkom korpusu u BiH. Problem je što se uporno, a to jednako rade i u RS, kao i na hrvatskoj političkoj sceni u BiH, odbija pravo svim Hrvatima i Srbima koji se ne žele nacionalno politički organizirati, nego ideološko-građanski, pravo građanstva. Nacionalističke politike su, ukratko, delegitimirale bilo kakvu ideju integrativnog političkog djelovanja. To je suština problema koji se pojavno manifestira na slučaju člana Predsjedništva, ali zbog njega od stabla ne vidimo šumu”, kaže Markovina.
Hoće li hrvatska opozicija reagovati?
Peović kaže da nisu očekivani specijalni potezi hrvatske opozicije, pogotovo o tipu “brige o bh. Hrvatima” svojstvenom vladajućim.
“Opozicija uopće ne razmatra DP prijedlog. Nije ni čudno, jer je riječ o prijedlogu koji sadržava antihumanističke ideje, poput proglašavanja persona non grata na nejasnim temeljima”, kaže ona.
Markovina kaže da od čitave priče na kraju nije ostalo, niti će ostati, ništa vrijedno spomena u hrvatskom političkom životu.
“Jedino suštinsko protivljenje ovakvoj uskoj politici prema BiH imaju Možemo i par pojedinačnih zastupnika s ljevice. S ovim i bez ovoga vladajući HDZ će nastaviti koristiti Hrvate u BiH za vlastite potrebe i financirati samo ono što crkva i ovdašnji HDZ zatraže. A to su uglavnom folklor, crkva i historijski revizionizam. Uz iznimku bolnice u Mostaru”, kaže Markovina.
Za trenutni tekst rezolucije postoje ustavna i međunarodna ograničenja, protivna evropskim vrijednostima. No, kampanja će – baš zbog toga – biti žestoka. Raskorak pravne održivosti i političke upotrebljivosti otvara, pritom, temu sukoba koji će Hrvatsku doći skuplje nego Bosnu i Hercegovinu.
buka
