Zašto građanski neposluh? Profesor Elektrotehničkog fakulteta u Sarajevu piše o slučaju “kodeks”
Kada sam na Javnoj raspravi po pitanju nacrta teksta Kodeksa ponašanja i oblačenja na Univerzitetu u Sarajevu izjavio da se ne namjeravam pridržavati ovakvog Kodeksa, niti da namjeravam prijavljivati svoje studente zbog kršenja njegovih odredbi, otvoreno sam se samopozvao na građansku neposlušnost. Građanska neposlušnost je jedan od načina borbe protiv autokratije vlastodržaca i svih aktera koji čine ono što kolokvijalno nazivamo vlast.
Prema definiciji, građanska neposlušnost predstavlja vid nenasilnog (ne nužno) otpora protiv vlasti, okupatora, poslodavaca itd. [1]. Cilj ovakvog protesta je otpor prema zakonima i direktivama prema kojima se pojedinac poziva na svoju savjest koja mu ne dozvoljava da poštuje zakone i direktive koje smatra nepravednim. Tim činom pojedinac, kako je rekao Martin Luther King, zapravo pokazuje najveće moguće poštovanje prema zakonu. Treba napomenuti da je Martin Luther King ovo izjavio u kontekstu borbe za ravnopravnost Afroamerikanaca. Jedna od ključnih figura protiv koje se ta borba vodila je George Wallace, tadašnji guverner države Alabama. Guverner, koji je zauvijek (negativno) ovjekovječen u poznatom Kingovom govoru “Imam san”, je svojevremeno izjavio “segregacija sada, segregacija sutra, segregacija zauvijek” pozivajući na nastavak diskriminacije grupe ljudi zbog njihovog identiteta. George Wallace je, navodno, poslije odbacio takve rasističke ideje [2].
Pristajanjem na građansku neposlušnost pojedinac pristaje na represiju od strane onih koji su te loše zakone donijeli. Najpoznatiji takav je slučaj Rose Parks (iako nije bila prva osoba koja je primijenila ovaj vid protesta tokom borbe za ravnopravnost) koja je uhićena i osuđena zbog nepošitavanja Zakona koji je nju definirao kao građanku drugog reda. Mahatma Gandhi i Nelson Mandela su samo neki od ljudi koji su postali inspiracija za moderne pokrete građanske neposlušnosti kao što su protesti u Tibetu, protesti protiv Keystone XL pipeline projekta i ekstreman primjer samospaljivanja Grahama Bamforda protiv rata u Bosni i Hercegovini [3].
Da li se smije napraviti ekvivalencija između navedenih protesta i mog protesta protiv nacrta teksta Kodeksa ponašanja i oblačenja na Univerzitetu u Sarajevu? Da! Tekst kodeksa, kako se na pomenutoj Javnoj raspravi moglo čuti, zadire u temeljna prava pojedinca da samostalno definira osobni identitet. Po mom mišljenju, tekst nacrta Kodeksa je moralno ekvivalentan nastojanjima entiteta RS da negira pravo grupi ljudi da nazivaju svoj jezik kako oni žele. Jedina razlika je to se u prvom slučaju radi o individualnom identitetu, dok se u drugom radi o kolektivnom identitetu. I u jednom i drugom slučaju, odgovor je bio građanski neposluh.
Zašto građanski neposluh? Iako se prašina u javnosti digla zbog Člana 6. smatram da je Član 2. daleko destruktivniji po javni diskurs uopće. Naime, Član 2. svojom izrazito restriktivnom konstrukcijom ograničava slobodu govora. Sa druge strane, svojom nejasnošću ne daje odgovor na mnoga pitanja koja se postavljaju – o kakvom se normiranjuradi i na koji način se normira ponašanje i odijevanje, šta je smisao sintagme dostojno prezentirati, kada je Univerzitet u Sarajevu definiran kao mjesto odgajanja, na koje se društvene aktivnosti tačno misli itd. U svoj svojoj nejasnoći i nedefiniranosti, očigledna je namjera pisca – da normira mišljenje i da, kako je to već napisao Jasmin Hasanović, Univerzitet u Sarajevu sveda na monouniverzitet [4]. Ukidanjem javnog diskursa je zapravo najveća tragedija koja će biti posljedica ovakvog nacrta Kodeksa, ali i sličnih ideja koje se pokušavaju nametnuti na Univerzitetu u Sarajevu. Ukidanjem javnog diskursa se zapravo ukidaju ideje koje vode društvo u progresivnom smjeru. Čak i ideje koje smatramo negativnim zaslužuju biti dio javnog diskursa, jer samo na taj način se takve ideje mogu odbaciti kao loše. Međutim, problem nastaje kada se neke ideje nasilno nameću kao dogme i o njima se ne smije raspravljati. Zamislite recimo situaciju u kojoj prof. dr. Ago Omerbašić, jedan od kreatora teksta nacrta Kodeksa i znanstvenik koji niti jednom nije citiran [5], normira ponašanje na Univerzitetu u Sarajevu na način da svi moramo prihvatiti njegove pseudoznanstvene ideje!? Kakvi sve ljudi rade na Univerzitetu u Sarajevu i ko se sve pita o promoviranju jednoumlja sa katastrofalnim posljedicama možete pročitati u tekstu Jelene Kalinić [6]. Sva ova priča sa Kodeksom dio je onoga što sam u naslovu teksta nazvao strategijom puštanja balona – pustite balon nekakvih pogrešnih ideja i čekate da ga neko sruši sa neba, istovremeno se nadajući da će otploviti što je dalje moguće. Da li će balon odletjeti na mjesto u kojem se na Univerzitetu u Sarajevu ne smije istraživati u oblasti evolucijske biologije zavisi isključivo od toga da li će taj balon neko prije toga srušiti.
Nažalost, Univerzitetu u Sarajevu se sada nameće hamletovska dilema – biti ili ne biti. Biti Univerzitet i ono što u progresivnom svijetu visoko obrazovanje predstavlja – ili ne biti. Biti izvor znanja i vještina, biti izvor znanosti kao temelja razvoja društva – ili ne biti. Biti mjesto argumentirane diskusije o idejama – ili ne biti. Kao član Univerziteta u Sarajevu i akademske zajednice uopće, dužan sam da se borim za ono za što vjerujem da Univerzitet treba biti i da stremim ka onome što je bolje – Univerzitet u Minhenu, Univerzitet u Darmstadtu, MIT, Stanford, Max Planck Institut i ostala mjesta u kojima se generira najveći napredak ljudske vrste, mjesta na kojima se ne normira ponašanje i ne razgovara o tome šta ko treba da odijeva na sebe i da li ima nakit ili tetovažu. Želim da Univerzitet u Sarajevu bude mjesto generiranja novih znanstvenih ideja koje će pomoći svima nama da sutra živimo bolje nego što što živimo danas.
I za kraj, Europska svemirska agencija (ESA) je 02.03.2014. godine pokrenula Rosetta misiju, čiji je cilj bio spuštanje sonde Philae na komet Churyumov–Gerasimenko. Više od deset godina svog profesionalnog života je Matt Taylor [7] posvetio ovom projektu, istovremeno radeći na rubovima znanja čovječanstva. Matt Taylor je znanstvenik koji ima h-index 25, istetovirane ruke i noge, nosi majice američkih death metal bendova Morbid Angel i Cannibal Corpse, bermude i šorceve. Njegov uspjeh, uspjeh ljudi u njegovom timu, svih onih koji su učestvovali u ESA-inom projektu, javnost nije promatrala kroz njegov izgled i njegove osobne stavove. Cijeli svijet se poklonio nevjerovatnom uspjehu ovih ljudi, a čovjek koji je vodio ovaj tim, sa ovakvim Kodeksom, bi bio nepoželjan na Univerzitetu u Sarajevu. Zbog toga se protiv usvajanja Kodeksa treba boriti. U slučaju da ovakav ili sličan tekst bude usvojen, onda se treba boriti građanskim neposluhom.
Doc. dr. Dinko Osmanković
[1] Piero Moraro, Violent Civil Disobedience and Willingness to Accept Punishment
[2] Brands, H.W., American Dreams: The United States Since 1945.
[5] https://scholar.google.com/citations?user=6zv4fQ4AAAAJ&hl=en&oi=ao
[6]https://quantumjk.blogspot.com/2017/06/premijer-u-ulozi-eksperta-za-visoko.html
