PAPA FRANJO: Treći svjetski rat na rate
Dobro došli, i svima vam hvala na prihvaćanju poziva na razgovor o ogromnim socijalnim problemima današnjice, jer upravo vi patite od nepravde i isključenosti. Ovaj susret je važan znak: dolazite kako bi pred Bogom, Crkvom i narodima govorili o stvarnosti koja se prečesto gura pod tepih: siromašni ne trpe samo nepravdu, već se protiv nje bore!
Ne zadovoljavate se iluzornim ili praznim obećanjima, niti čekate poslušno da nevladine organizacije predstave svoje socijalne planove ili mjere pomoći, koji se nikad ne ostvare ili ako se ostvare, često služe tomu da nekoga uspavaju i imobiliziraju.
Oslanjate se na sebe, siromašni ne čekaju više, nego preuzmu stvari u svoje ruke, organiziraju se i zahtijevaju vlastita prava – i ponajprije žive tu posebnu vrstu solidarnosti, koja postoji među siromašnima i patnicima. To je solidarnost koju, kako se čini, naša vladajuća civilizacija zaboravlja ili ju u najmanju ruku vrlo rado želi zaboraviti.
Solidarnost je riječ koja nije dobro primljena. Mi smo ponekad od nje napravili skoro nepristojnu riječ, koju ne smijemo ni izgovoriti. No to je riječ koja znači više od sporadične, velikodušne geste. Solidarnost znači da mislimo i djelujemo zajedničarski. Solidarnost nadalje znači boriti se protiv strukturnih uzroka siromaštva i nejednakosti, kada nedostaje radnih mjesta, kada nemamo na raspolaganju zemlje niti pristojnog prostora za život, kada se ljudi liše socijalnih i radnih prava.
Solidarnost znači ustati protiv razornog djelovanja carstva novca: prisilnih preseljenja, bolnih migracija, trgovine ljudima, droga, ratova, nasilja i svih drugih stvarnosti, zbog kojih mnogi od vas pate i na čiju promjenu smo svi pozvani. Solidarnost u njenom najdubljem značenju je stvaranje povijesti na poseban način. I to je ono što žive bazični pokreti.
Naš susret nema veze s ideologijom. Vi ne radite na teorijama. Vi stojite čvrsto na zemlji. Mirišite na siromašne četvrti, na male ljude, na zalaganje! Želimo da se vaš glas čuje. U pravilu vas se ne sluša. Možda zato što vaš glas ljuti, možda zato što je krik prosvjeda neugodan, možda zbog straha od promjene koju vi potičete. No bez vašeg djelovanja, bez stvarnog odlaska na rubove društva, svi dobri prijedlozi, koji se tako često čuju na međunarodnim konferencijama, se kreću tek u carstvu ideja.
Skandal siromaštva se ne može pobijediti time što se stvaraju strategije koje samo smiruju i pretvaraju siromašne u tiha stvorenja. Kako li je samo tužno promatrati da se ljude navodi na pasivnost djelima koja su navodno altruistična. Ili, još gore, kada se iza takvih navodno dobrih djela kriju poslovni ili privatni interesi. Ljude, koji slično postupaju, Isus bi nazvao licemjerima.
Kako je lijepo suprotno tome, vidjeti da se cijeli narodi, ponajprije najsiromašniji i mladi pokreću. Da, tada se osjeti da pušu novi vjetrovi obećanja, i budi se nada u bolji svijet. Taj vjetar bi se trebao pretvoriti u oluju nade. To želim.
Naš susret sliči jasnoj želji koju svaki roditelj želi svojoj djeci: dobar život koji bi trebao biti moguć svakome. No nažalost dobar život se udaljava sve dalje za veliku većinu stanovništva: osigurano vlasništvo na dovoljno velikom komadu zemlje, solidan krov nad glavom i dobar, dostojanstven ljudski rad – tierra techo y trabajo (zemlja, krov nad glavom i radno mjesto / posao).
Neobično je sljedeće: kada ja kao papa o tome pričam, za neke to znači da je ovaj papa komunist. Međutim zahtijevati ova prava nije povreda pravila, nego spada u socijalni nauk Crkve. Svako od tih pravila ću ukratko objasniti, jer ste ih vi označili kao riječi vodilje ovoga susreta.
Tierra-posjedovanje zemlje
Ovdje vidim desetke seljanki i seljaka. Čestitam vam, jer ste zajedno njegovali i sačuvali zemlju. Brinu me protjerivanja tolikog broja sestara i braće, koji gube svoje korijene, i to ne zbog rata ili uzrokovano prirodnim katastrofama. Puno češće uzrok su krađe zemljišta, deforestacije (krčenja šuma), eksproprijacije (izvlaštenja) i privatizacije voda, kao i primjena otrovnih pesticida. To razbija seosku zajednicu i njihov specifičan stil života, i prijeti nam opasnost od njihovog izumiranja.
Drugi vid globalnog procesa, kojem smo izloženi, je glad. Milijuni ljudi gladuju zbog spekulacija hranom. Osim toga tone hrane se bacaju. To je stvarno skandal. Glad je zločin. Prehrana je neotuđivo ljudsko pravo.
Neki od vas zahtijevaju reforme zemljišta, kako bi riješili barem neke probleme gladi. Dopustite da kažem, da u pojedinim zemljama – i ovdje citiram Sažetak socijalnog nauka crkve ”gospodarske reforme ne predstavljaju samo politička nužnost, nego i moralnu obavezu“. Stoga, založite se i dalje za dostojanstvo obitelji, za pitku vodu, za život i za to da svi zemaljski plodovi budu dobro iskorišteni.
Techo – krov nad glavom
Techo, čvrst krov nad glavom: za svaku obitelj mjesto stanovanja! Nikad ne smijemo iz vida ispustiti da je Isus rođen u štalici, da je njegova obitelj morala napustiti svoj dom i bježati u Egipat jer ih je pratio Herod. Danas ima nebrojeno puno obitelji beskućnika. Obitelj danas ne može postojati bez stana. No kako bi krov nad glavom postao dom, potrebna mu je i zajednica, naime dobro susjedstvo. A to je upravo susjedstvo, iz kojeg se polazi, u kojem se velika obitelji čovječanstva izgrađuje.
Danas živimo u ogromnim gradovima, koji se čine modernima, ponosnima pa čak i arogantnima. U mega-gradovima se nude prosperitet i mnogobrojne povlastice samo određenoj dobrostojećoj manjini. No tisućama je uskraćen čvrsti krov nad glavom. Banalno ih se naziva ”ljudi s ulice“. Smiješno je već samo to kako se povećava trivijalizacija u nepravednom svijetu i to uz pomoć eufemizama. Ne govori se jasno, jasnim riječima, nego uljepšano. U pojedinim slučajevima se možda i varam, ali sveukupno je tako da iza svakog eufemizma stoji jedan zločin.
U našim gradovima cvate trgovina nekretninama, niču kupovni centri. Kako onda boli da se siromašne građevine sravne sa zemljom. Slike deložacija, buldožera, pokošenih kućica su okrutne poput slika rata. Vi dobro znate koliko često se pojavljuju.
U siromašnim četvrtima, u kojima mnogi od vas žive, mogu preživjeti vrijednosti, koje su odavno zaboravljene u stambenim prostorima novopečenih bogataša. Naselja su bogato blagoslovljena popularnom kulturom. Javni prostor tamo nije samo prolazni prostor, nego je produžetak doma; mjesto, na kojima se stvaraju novi kontakti. Kako su lijepi gradovi, koji nisu zagaženi gnjusnim nepovjerenjem.
Kako su lijepi gradovi, koji i u svojem arhitektonskom oblikovanju ostavljaju puno mjesta, kako bi bilo moguće stvoriti međusobnu povezanost jednih prema drugima. Zato: nema marginalizacije niti rušenja naselja. Radimo za to da sve obitelji imaju pristojan dom i da sve gradske četvrti imaju prihvatljivu infrastrukturu.
Trabajo-rad / posao
Ne postoji gori oblik materijalnog siromaštva od uskraćenosti svakodnevnog zarađivanja svog kruha i dostojanstvenog rada. Nezaposlenost mladih, neformalni radni odnosi i kršenje radničkih prava nisu neizbježna nužnost. Rezultat su društvene opcije, iz ekonomskog sistema u kojem se profit stavlja iznad čovjeka.
Ovdje vidimo posljedice kulture jednokratnih proizvoda, koja samog čovjeka promatra kao potrošni materijal koji se može iskoristiti i zatim odbaciti. Takvo nešto se događa kada novac kao bog stoji u središtu ekonomskog sistema – a ne ljudska osoba. U središtu svakog društva ili gospodarstva mora stajati čovjek. On je slika Božja. Kada se čovjeka odgurne u stranu, a idol novac zauzme njegovo mjesto, pomiču se sve druge vrijednosti.
Zbog toga što se aktualna ekonomska kriza mora riješiti, doživljavamo vrlo bolan proces odbacivanja: isključenje mladih. Milijuni mladih ljudi izbačeni su iz svijeta rada. Nemaju priliku. Nemaju posla. Ovdje u Italiji više od 40% mladih je nezaposleno. To su gorke brojke. Svojedobno se jednu mladu generacija žrtvuje kako bi se održao jedan sistem u čijem je središtu idol profita – a ne čovjek.
Unatoč toj potrošačkoj nekulturi imamo tolike od vas, koje se od strane ovog sistema smatra suvišnima, koji su izmislili vlastiti posao; posao sa svime onime što se zapravo činilo da ne donosi ništa. Uspjeli ste i dalje uspijevate vlastitim umijećima, koje vam je Bog dao, svojom odlučnošću, solidarnošću, svojim smislom za zajedništvo i solidarnom ekonomijom. Dopustite mi da vam kažem: To nije samo posao, to je poezija. Hvala!
Na ovom susretu pričali ste i o miru i ekologiji. To leži u logici: tierra, techo y trabajo – zemlja, krov nad glavom i posao – nisu mogući ako nemamo mir i ako uništimo našu planetu. Ove važne teme moraju među narodima biti raspravljane u bazičnim pokretima. Ne smiju samo moćnici obrađivati te teme.
Zaglavili smo usred Trećeg svjetskog rata, premda je to rat na rate. Postoje ekonomski sistemi koji, kako bi opstali, moraju voditi ratove. Tako da proizvode i prodaju oružje. Nas taj način se saniraju troškovi određenog ekonomskog sistema, koji čovjeka žrtvuje idolu novca. Ne razmišlja se ni o gladnoj djeci u izbjegličkim kampovima, ni o prisilnim preseljenjima, ni o razrušenim stanovima, ni o ljudskom životu ugušenom u korijenu.
Koliko patnje! Koliko boli!
Neki su rekli na ovom našem savjetovanju: ”Ovaj sistem je neizdrživ. Moramo ga promijeniti i nakon toga uspostaviti alternativne društvene strukture.“ Da, upravo to moramo učiniti – s hrabrošću ali i inteligencijom. Uporno, ali bez fanatizma. Strasno, ali bez nasilja. I zajedno! Sa sukobima u vidu, ali da se ne damo u njima zarobiti, uvijek svjesni da riješimo sukobe, kako bi postigli viši stupanj jedinstva, mira i pravednosti.
Mi kršćani imamo vodič za djelovanje, revolucionarni program. Savjetujem vam da ga pročitate. Čitajte Blaženstva (Mt 5,3 i Lk 6,20) i čitajte 25 Matejevo poglavlje (Parabola o talentima i sudnjem danu: ”Što učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste.“). To je naš program djelovanja.
Radite i dalje na ovoj plemenitoj viziji, kako bi naši snovi mogli poletjeti i obuhvatiti sve. Od srca vas pratim na ovom putu. Drage sestre i braćo: nastavite svoju borbu. To je dobro za nas. To je blagoslov za čovječanstvo.
(Papin govor bazičnim zajednicama, Vatikan, prosinac 2014. Preuzeto s RAND. Prevela: Judit Raffai. Izvor:Publik forum, br. 23, prosinac 2014.).
