Ovako nas truju: Hrana ‘napumpana’ aditivima uzrokuje rak i autoimune bolesti!

Veći su vam neprijatelji aditivi i sve ono što se krije u hrani nego masnoće – sve češće ponavljaju liječnici i nutricionisti, uz savjet kako bismo u trgovini, prije nego što stavimo namirnicu u košaru, najprije trebali prekontrolirati E-brojeve na etiketama

Izvor: Slobodna Dalmacija

Veći su vam neprijatelji aditivi i sve ono što se krije u hrani nego masnoće – sve češće ponavljaju liječnici i nutricionisti, uz savjet kako bismo u trgovini, prije nego što stavimo namirnicu u košaru, najprije trebali prekontrolirati E-brojeve na etiketama.

“Jedi kuhano, sine”, vjerojatno i vama majka ponavlja svaki dan, a na što redovito odmahujete rukom. No, trebali biste je poslušati.

Svježa hrana, pripremana kod kuće, za razliku od one industrijske, “oslobođena” je od 100 aditiva – e-brojeva koje su hrvatski stručnjaci sastavili na listu opasnih dodataka hrani. Iako je većina aditiva bezopasna, velika je lista “kemije” koja svakodnevno prođe kroz naše tijelo, a potom može uzrokovati niz bolesti, od autominuh oboljenja do raka.

Što sve rade aditivi

No, takvi aditivima napumpani proizvodi i dalje su na tržištu jer prehrambenoj industriji omogućuju golemu zaradu. Aditivi produžuju trajnost proizvoda, mijenjaju izgled namirnice (bojila), modificiraju i poboljšavaju okus (pojačivači okusa, arome), značajno povećavaju volumen proizvoda (sredstva za rahljenje u kruhu), vežu vodu u proizvodu (fosfati u kobasicama, hrenovkama), olakšavaju i pojeftinjuju proizvodnju, skladištenje i transport…

No, i kada čitamo deklaracije, nismo sigurni što kupujemo jer pojedini proizvođači – u strahu da se njihov artikal neće kupovati – ne deklariraju sve što su “upumpali” u proizvod.

Je li se kvaliteta hrane povećala ili smanjila ulaskom u EU?

Smanjila, kažu stručnjaci, navodeći da su nam sada dostupne paštete od svega dvije kune, salame od pola kilograma za nekih desetak kuna, a u kojima ima i desetak raznih „eova“.

I onda krenem po trgovini, prevrćem po rukama razne jeftine prehrambene namirnice i za oko mi zapadne proizvod koji se naziva sir, ali nema veze sa sirom, proizveden je u laboratoriju, a najviše ga zbog niske cijene, kaže prodavačica, kupuju vlasnici fast foodova i tako, dodaje, truju narod.

Sir koji to zapravo nije

– Danas proizvođači hrane s pomoću aditiva mogu dizajnirati izgled, boju, miris i okus nekog proizvoda, neovisno o vrsti i kakvoći sirovine od koje je proizveden. Tako se, primjerice, može kupiti nešto što nalikuje na sir, miriše kao sir, topi se kao sir, a ne sadržava ni jednu kap mlijeka, nego mješavinu biljnih masnoća i škroba.

Izgled i okus sira u tom proizvodu dobiveni su upotrebom pojačivača okusa, konzervansa, aroma i bojila. Ovaj se surogat zatim reklamira kao idealan proizvod za pizzu i sendviče, a s etikete (napisane sitnim slovima!) doznajemo da je riječ zapravo o zamjeni za topljeni sir – napominju hrvatski stručnjaci prof. dr. Valerije Vrček, doc. dr. Željko Krznarić, doc. dr. Senka Djaković, dr. sc. Ivana Vinković-Vrček i mr.sc. Danijel Ljubas koji su oformili stručan tim u želji da građane informiraju o štetnosti e-brojeva.

Navedeni stručnjaci su inače zaposleni na Farmaceutsko-biokemijskom, Medicinskom i Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu, a otvorili su i web-stranicu www.e-brojevi.udd.hr na kojoj žele alarmirati građane i liječnike da pripaze na „eove“.

Šetam se dalje trgovinom, gledam deklaracije i zapazim aditiv E950 ili Acesulfam-K koji sam našao na vrećicama juha, desertima, slatkišima i na cola pićima, posebice onima s nula kalorija. Što za njega kaže struka?

Nisu svi aditivi loši…

– Umjetno sladilo i pojačivač okusa acesulfam K jest bijeli kristalinični prah koji je 200 puta slađi od šećera saharoze. Proizvodi se kemijskom sintezom iz derivata acetooctene kiseline. Unatoč tomu što nije odobrena masovna upotreba, u širokoj je primjeni u svakodnevnoj hrani, lijekovima, kozmetici…

Znanstvena su istraživanja jasno pokazala da acesulfam K, kao i neka druga umjetna sladila, kod eksperimentalnih životinja uzrokuje rak i povećava izglede za pojavu raka u ljudi. Izbjegavati! – upozoravaju naši stručnjaci.

I gdje se onda još nalazi taj acesulfam K koji hrvatski stručnjaci označavaju opasnim i preporučuju da ga se zaobilazi u širokom luku?

U slatko-kiselom konzerviranom voću i povrću, trajnim i polutrajnim ribljim proizvodima i marinadama od ribe, rakova i mekušaca, u aromatiziranim bezalkoholnim napitcima i desertima, slatkišima, napitcima na osnovi mlijeka ili voća.

Taj aditiv nalazimo i u bezalkoholnom pivu, desertima na osnovi voća i povrća, grickalicama, konzerviranom voću i povrću, umacima, senfu, dijetnoj hrani, bombonima, slasticama na osnovi kakaa ili sušenog voća, gumama za žvakanje, sladoledima…

Čitajući deklaracije i uspoređujući s tablicom opasnih aditiva koju su sastavili hrvatski stručnjaci, a sve na temelju stranih istraživanja, čovjek se zapita što svaki dan, ne znajući, ubacuje u svoj organizam.

Jesu li baš svi aditivi loši, pitali smo profesora Valerija Vrčeka s Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta.

– Naravno da nisu, od oko 300 dopuštenih njih sto ulazi u sferu onih koje bi trebalo uzimati s oprezom, a neke od njih ne bi trebalo konzurmirati nikako – kaže Vrček, kojemu posebno smetaju bojila u hrani.

Vrijednost im je nula, služe samo za šminku.

– Te kemikalije nemaju nikakvu nutritivnu vrijednost. To je kemijsko nasilje nad hranom i ja to ne želim kupovati, mislim zbog čega bojiti hranu, da bude ugodnija oku?! – čudi se profesor Vrček, kojega smo pitali gdje onda kupuje hranu.

– Izbjegavam kupnju po šoping-centirima. A ako već kupujem po trgovinama, onda naravno da pogledam deklaraciju. Hranu je najbolje kupovati sirovu, od provjerenih proizvođača na placu, a onda je potom sam spremati doma.

Znam da je to nekima teško, radije spremaju hranu koja se stavi u mikrovalnu i pripremi za par minuta, a bude ukusna. No takvo hranjenje nosi ozbiljne rizike. I ljudi moraju biti toga svjesni – upozorava Vrček koji se osvrnuo i na (ne)etičnost prehrambene industrije.

– Oni žele profit, zaradu, naravno da ih nije briga za zdravlje i dobrobit ljudi, njima je hrana kao i prodaja cipela – kaže profesor, koji mi je savjetovao da malo usporedim e-brojeve s hranom koju imam doma. Također, napomenuo je da raznih štetnih sastojaka ima i u kozmetici, a da ljudi jednostavno toga nisu svjesni.

„Koristim probiotik za probavu. U deklaraciji stoji da sadrži konzervanse E 217 i E 219… Navodi se da E 217 uzrokuje rak, molim vas recite mi Vaše mišljenje“, pitao je jedan znatiželjnik nedavno profesora Vrčeka.

Ima ih i u kozmetici

– Svi p-hidroksi benzoati, označeni od broja E214 do E219 pripadaju skupini takozvanih parabena. Svi se oni u organizmu razgraduju do p-hidroksi benzojeve kiseline.

Za sve parabene, a posebno za E219, koji navodite, postoji niz znanstvenih radova koji upozoravaju da se radi o potencijalno štetnim kemikalijama.

Posebno se govori o njihovu estrogenom i karcinogenom djelovanju, a moguće je da uzrokuju razne oblike alergija.

Osim u prehrambenim proizvodima, parabeni se koriste i u kozmetičkoj industriji. Nekoliko originalnih znanstvenih studija dokazuju njihovo hormonsko, karcinogeno i alergijsko djelovanje – upozorava profesor koji je odgovorio i na pitanje ne bi li bilo jednostavnije da se zabrani prodaja proizvoda sa štetnim E-brojevima ili da proizvodi sa štetnim brojevima budu vidljivo označeni.

– Kao prvo, pokušajte smanjiti “ovisnost” vlastite prehrane o različitim smrznutim, gotovim, konzerviranim, obojenim, instant, fast-food surogatima i sličnim industrijskim proizvodima, pa će vaše snalaženje u trgovini biti jednostavnije, a nabava hrane zanimljivija, maštovitija i odgovornija.

Drugo, slažem se s vama da bi proizvode sa štetnim sastojcima trebalo zabraniti, ali to moraju provesti nadležne institucije.

Što će nam boja u hrani?

Štoviše, trebalo bi zabraniti i proizvode s nepotrebnim sastojcima kao što su bojila, umjetne arome i pojačivači okusa, koji nemaju nikakve nutritivne vrijednost, već samo marketinške. Treće, deklaracije o sastojcima su obvezatne za sve proizvode i trebale bi biti čitljive i bez upotrebe povećala.

O tome postoji Pravilnik, kojeg se mnogi proizvođači ne drže, ali za korekciju i promjene nedostaje pritisak javnosti i odgovornost nadležnih institucija – zaključuje Vrček.

Poznati hrvatski toksikolog Franjo Plavšić tvrdi da ima sumnjivih i opasnih aditiva, ali neka o njima, kaže, brine EU komisija.

-Nutricionisti, liječnici i drugi desetljećima su mijenjali svoja mišljenja i navodili građane na krive zaključke. Tipičan je primjer „užasne“ svinjske masti sasvim prognane iz naših jelovnika, koja se najednom vraća barem kod pečenja.