Umjesto da obuče mantiju potrčao za suknjom
OTVORENO PISMO EKSBISKUPU DUBROVAČKOM, DANAS RIJEČKOM NADBISKUPU MATI UZINIĆU
(Reagiranje na deboto istovrsno pismo upućeno mu 22.lipnja od svojedobnog školskog mu druga, a danas novinara u „Slobodnoj Dalmaciji“, nesuđenog monsinjora Ivana Ugrina pod naslovom: „Proveli smo zajedno godine na bogosloviji i znam zašto pitam: QUO VADIS MONSIGNORE?“; kao i na intervju istog novinara s međugorskom „vidjelicom“ Marijom Pavlović Lunetti objavljen na naslovnici i prvih pet-šest, možda koja manje, stranica „Slobodne“ na jubilarnu 42-gu godišnjicu „ukazanja“ u nedjelju 25.lipnja, pod naslovom „ Još nisam primila Gospinu desetu tajnu“)
Monsinjore, ma neću tako, nego gosparu Mate Uziniću, kap koja je prelila čašu tolerancije Vašeg svojedobnog kolege i zemljaka Poljičanina, koji da je s Vama „u bogoslovnim danima bio u jako dobrim odnosima“ , je Vaša izjava nekidan u Stankovića u „Nedjeljom u 2“, zapravo u podcastu „Nu3“, da se „Bog u Isusu utjelovio prvenstveno u čovjeka, ne u muškarca.“. Tu izjavu shvatio sam kao Vaš očajnički pokušaj usklađivanja nametnutih nam starovjekih izvanevropskih mitova i u mraku srednjeg vijeka ukorijepljenih u dominantnu evropsku ideologiju, sa suvremenim evropskim civilizacijskim standardima.
Kompromitirano kršćansko „Sveto Trojstvo“, od „Oca“ koji se blamira navodno šaljući svoga „Sina“ u vremensku i prostornu izvanevropsku vukojebinu da otkupi i spasi čovječanstvo, da bi se ovaj neobavljena posla povukao čim je naišao na ozbiljnije probleme i prepustio „Crkvu“ na milost i nemilost nedoraslim „učenicima“, a od kakvih su uz pomoć „Duha svetoga“ potekli pape borgie i pii dvanaesti, biskupi košići i špehari, sveti save i amfilohiji, kirili moskovski. S tim i takvim uvezenim i samonametnutim si trojstvom Evropa je obračunala, zapravo počela odlučni obračun koncem 18.stoljeća, i novo, izvorno evropsko „sveto trojstvo“ moglo bi se izraziti u krilatici Francuske revolucije: Sloboda, Jednakost, Bratstvo (Liberte, Egalite, Fraternite). A „Biblija“ koja je na toj krilatici s vremenom iznjedrena pretočena je u ustave više-manje svih evropskih država, preciznije uvodna poglavlja tih ustava koja definiraju temeljna prava, slobode i dužnosti građana.
Temeljno ustavno pravo, temelj slobode, temeljna jednakost u Evropi je jednakost spolova u svim aspektima, osim onih koji su biološki predodređeni. Dakle, žene su danas u Evropi potpuno ravnopravne, počesto i „ravnopravnije“ profesorice u školama i fakultetima, doktorice u bolnicama, predsjednice država i vlada, policajke i vojnikinje; a u Crkvi u Hrvata i sličnim kršćanskim sektama ne mogu biti ni svećenici ni popovi, ni biskupi ni episkopi, ni pape ni arhiepiskopi. Samo zbog toga jer su žene, jer su po kršćanskim biblijama, uzusima, kanonima definirane kao drugotne, što je, po Ugrinu i njemu sličnoj dominantnoj većini u Crkvi u Hrvata, samorazumljivo, jer se, između ostalog, muški Bog utjelovio u svoga muškog Sina, i nikako drukčije nije bilo niti je moglo biti.
Pa Vam, definitivno u Vas razočarani bivši kolega citirajući (bez)brojne isto-kao-i-on-misleće fratre, svećenike, teologe Crkve u Hrvata poručuje:
. – da ste bliski prije postavkama rodne ideologije, a ne katoličke teologije;
- Spočitava Vam da nastojite ukinuti titule ispred svećeničkih imena, da javno nastupate bez mitre: „To što je bez mitre ne znači ništa za ovakav tip emisije, no on bi se i inače nje odrekao, za njega je odjeća koju nose biskupi, svećenici, valjda i redovnici, srednjovjekovna, zastarjela. Ukinuo je titule, nema više ni don, ni fra, ni pater, ni mosignor…“
- „Mate je uvijek kontra onoga što je katoličko, a široka je srca samo za teme poput onih koje propagira i zastupa većina biskupa u Njemačkom sinodalnom putu.“; pa da ste „na dobrom putu da završite u shizmu“.
- Poručuje Vam: „Bez imalo dvojbe smatram da je Mate Uzinić ustvari biskup s putrom na glavi“
- Pošteno priznaje da je pred zaređenjem odustao od bogoslovije i umjesto da obuče mantiju potrčao za suknjom, pa sa žaljenjem konstatira kako je „Duh Sveti ipak u toj mojoj generaciji ‘sletio’ na jednoga od nas, na Matu Uzinića iz Dubrave“, iako su njega kolege zvale: „Ivo, vrati se bit ćeš nam biskup(!)“
- Pa Vam izravno poručuje: „Gledao sam te nakon „1 na 1“ i u „Nu2“ i moram ti reći Mate ovo: nisi ti crveni, nego biskup u duginim bojama. Bilo bi najbolje kad bi si dao sašiti ili isplesti jedan takav pojas i nositi ga da svi vide kako si ti napredan, a drugi biskupi zaostali s crvenim pojasima i kapicama iz srednjeg vijeka, kojeg nam je, inače u istinitom svjetlu na predavanjima iz povijesti na prvoj godini Teologije u Splitu osvijetlio naš dobri profesor Crkvene povijesti, don Slavko Kovačić, a kod kojega sam napisao svojedobno diplomski rad. Samo što ga ti Mate očito nisi dobro slušao na predavanjima. To ti je moj dojam uz želju da dođeš pameti, a ja ću se moliti za te da se ne srozaš dublje od ove razine na koju si se, po mom mišljenju svojom nepromišljenošću i ohološću stropoštao.“
- Pa dodaje: „Svojom kritičnošću prema konzervativnijem dijelu Crkve, a nekritičnošću prema liberalnijem zbunjujeće djeluje na mnoge vjernike.“
- Pa Vam docira citirajući nekakvoga blogera koji se potpisuje kao Veliki Inkvizitor: „Meni se čini da nadbiskup ne zna što je to vjerski populizam, pa ću pokušati objasniti. Vjerski populizam se pojavljuje kada pojedini klerici, kao jezuit James Martin ili njemački biskupi – oni koji podržavaju Sinodalni put, žele približiti vjeru pripadnicima LGBT+ populacije tako da potonji ne mijenjaju svoj život….I za vjernike koji se okupljaju na trgovima rekao je nadbiskup da se ‘predstavljaju kao vjernici’. Što bi to trebalo značiti? Zar nadbiskup smatra da muškarci koji mole krunicu nisu vjernici? Zar nadbiskup Uzinić daje sebi za pravo da krštene muškarce klasificira kao varalice i lažove?“
- I tako dalje i tako bliže, da bi zaključio, da ste „pogubili busolu“, te da je „očito da Vas služba nadilazi“ i da bi Vam „najbolje bilo da se povučete u svoju Dubravu pod Mosorom da živite kao nekadašnji poljički popovi glagoljaši.“
A da ga, gosparu Mato Uziniću, poslušate i učinite taj povijesni iskorak iz Crkve, zapravo religije, zapravo ideologije, koju tako dobro reprezentira Vaš svojedobni bogoslovni kolega Ivan Ugrin? Jer ovoj i ovakvoj Crkvi u Hrvata u kojoj, pored ostalog, sve više dominira nehrvatski, hercegovački, međugorski element, kao i svekolikoj katoličkoj crkvi (u Evropi) koja buja samo još u evropski najproblematičnijim zemljama (Poljska, Mađarska), dakako i svim u nacionalizam beznadno zabetoniranim pravoslavnim denominacijama – nema pomoći! Ako Vaša benigna, da ne može biti benignija interpretacija da se Bog utjelovio (ja bih rekao navodni bog navodno utjelovio) prvenstveno u čovjeka ( a ne samo i obvezatno u muškarca), može izazvati ovakvu salvu diskvalifikacija od Vašeg zemljaka i svojedobnog kolege, a tako Vam misli velika većina klerika i vjernika Vaše Crkve , što Vi tu imate više tražiti? Ako nemate snage pogledati istini u oči i suočiti se s objektivnom promašenosti svoga životnoga odabira, vjerujte meni, ja sam imao snage suočiti se: put do Boga sigurno ne ide preko Isusa Krista i bezveznih crkava koje je on navodno namro čovječanstvu i još bezveznijih teologa poput Ivana Ugrina koji nam ovakvim napisima zorno dočaravaju svu bijedu katoličke teologije. U Isusa Krista i njegovu (i Vašu) Crkvu može se vjerovati, ako se mora. Ako se ne mora, a hvala evropskom duhu ne mora se više, onda slobodnomisleći i slobodnoživući Evropljanin ne može više biti kršćanin, hrišćanin, musliman. Put do Boga, ako uopće teži susretu s njime, tražiti mu je u drugim sadržajima, izvan ovih zastarjelih, u srednji vijek beznadno zaglibljelih ispraznih formi. I na tom putu slušati glas svoje savjesti, koristiti prava i slobode koje mu omogućuju evropski demokratski standardi, te ispunjavati obaveze prema sebi, obitelji i društvu koje mu ti standardi nameću. A od cijele Biblije da zapamti samo zlatno etičko pravilo: ne čini drugome, što ne bi da drugi čini tebi.
Darko Kaciga Evropljanin
Foto: Željko Tutnjević – Libero portal
Glasa Grada (Dubrovnika)
magazinplus.eu
