Otvoren Muzej Franjevačkog samostana Duha Svetoga u Fojnici: Nismo ni mi repa bez korijena

Jučer je svečano otvoren Muzej Franjevačkog samostana Duha Svetoga u Fojnici, a tom su činu, među ostalima, prisustvovali Zoran Milanović, premijer Republike Hrvatske, kojem je domaćin bio Vjekoslav Bevanda, predsjedavajući Vijeća ministara BiH, te Željko Komšić, član Predsjedništva BiH, Nermin Nikšić, premijer Federacije BiH, Husein ef. Smajić, zamjenik reisu-l-uleme Islamske zajednice BiH, te ambasadori država u BiH. Muzej je trebalo da otvori premijer Hrvatske, koja je njegovu izgradnju pomogla sa 500.000 kuna. On to i jeste uradio, a evo i kako!

Oslobođenje

Poznajem, ali ne tumačim

“Jesam zamoljen da otvorim muzej, ali je to pretenciozno! Kao što je ovaj muzej bio otvoren toliko godina i stoljeća prije mene, tako ja nisam pozvan da ga otvaram!”, objasnio je Milanović, koji je, prije nego je na ovakav način zapravo otvorio muzej, rekao i kako je održao na stotine govora, ali i da mu je ovo prvi govor u crkvi.

Pojasnio je i kako je očekivao da ovaj događaj, posjeta Fojnici i otvaranje muzeja, neće biti tako emotivno po njega, ali se prevario.

“BiH poznajem taman toliko da bih je shvatio, ali nedovoljno da bih se usudio tumačiti je. To prepuštam onima koji je žive i znaju je bolje od mene. Hrvatska je uvijek grlila BiH, pokušavala katkada gušiti je, ali to više nikada neće činiti. Kao hrvatski premijer želim reći da, u skladu sa željama ljudi koji žive u BiH, koji su i hrvatski državljani i državljani EU, BiH vrlo brzo postane prostor slobode i sigurnosti. Te dvije težnje su u biti ljudskog postojanja. Bez slobode čovjek nije čovjek, niti je to bez sigurnosti. Ako dugo živi u nesigurnosti, gubi ljudska svojstva. EU, koju neću idealizirati jer odavde idem u Bruxelles, realna je ljudska tvorevina, bolja od onih što su bile ranije. No, BiH danas pada u zaborav, postaje dnevni meni birokracije i velikih stručnjaka, gubi šansu da se realizira kao država. Ponavljam, ne preko mjere dobrog ukusa i onoga što vi želite kao narod BiH, tu smo da pomognemo, ali ne da budemo mentori i tutori, da govorimo i tumačimo kako treba živjeti, nego da BiH, a vjerujem da je to težnja u razumu i srcu većine ljudi, bude prostor sigurnosti, slobode!”, poručio je premijer RH, objasnivši da nije bitno koliko Hrvata živi u BiH, ali da Hrvatska ne želi da oni odu iz BiH i da se rasipaju po svijetu.

Ako im je dovoljno dobro da ostanu i grade svoju slobodu i sigurnost, onda će, siguran je Milanović, Hrvati i ostati u BiH.

Opet, premijer FBiH Nermin Nikšić je govorio o tome kako je o bosanskim franjevcima napisano brdo literature, te da je on o njima, franjevcima, najviše naučio iz djela književnika Ive Andrića koji ga je uveo u svijet čija ga je “mudrost trajno obogatila”. Štaviše, postao je, franjevcima zahvaljujući, i neposredniji u kontaktu s ljudima “jer je to osobina naših ujaka”, koji, opet, žive u duhu krilatice koju je u svom pismu 1949, za olovnih vremena, plasirao franjevački provincijal Josip Markušić.

Plemenita sjećanja

“Volite svoj narod i radite za njega, ali bez razlike na vjeru, poruka je franjevca Markušića. Život sa franjevcima i uz njih pokazao se jačim od svih nedaća koje su nam najčešće dolazile izvana. Franjevci su uvijek ostajali u Bosni… Muzej nam govori ko smo bili, upućuje na to šta bismo trebali biti! Važno je da pamtimo, ali i kako pamtimo. Važno je da ne zlopamtimo, a toga je, ne samo u BiH, i previše. Muzej je sabrao dobra i plemenita sjećanja nastala u vremenima koja i nisu bila tako dobra… Učili smo i učićemo od franjevaca. Naša je BiH, svih njenih građana i naroda, naša je memorija u dobru i zlu…!”, rekao je premijer Federacije BiH.

A kada bi se njega pitalo (a ne pita, op. a), “naš bi bio i zajednički naziv za jezik za koji nam ne trebaju prevodioci”. A taj su jezik franjevci, objasnio je Nikšić, nazivali – naškim. Govorio je on i o poplavama koje su poharale regiju. U tom je kontekstu spomenuo i kako ljudska solidarnost ne poznaje etničke granice u BiH uspostavljene ratom. Rekao je kako je ugroženi Bihać pomagao Doboju, Tešanj i Maglaju i Doboju, te da je iz Gradačca pomoć poslana Bosanskom Šamcu…

“To je dokaz da ova država može funkcionirati kao cjelina. Pripadam politici koja neće pristati na nasilno dijeljenje nedjeljivog!”, zaključio je premijer Nikšić.

Dubravko Lovrenović, dopisni član Akademije nauka BiH, o muzeju i njegovom značaju govorio je prije političara. Iz njegovog se govora sasvim jasno čitalo, a i sam je to rekao, kako “nismo repa bez korijena”. Objašnjavao je kako su svi predmeti u muzeju nastali spašavanjem u različitim nepovoljnim okolnostima, i da su oni rezultat velike povijesne spasilačke akcije. Vrijednost muzeja je, rekao je on, u sadržaju i porukama koje odašilje.

Bosanski muzej

“Sve što imamo u muzeju, bosansko je. Čuvalo se ovdje, ali i stizalo sa Orijenta, zapada, juga, sjevera, pisano latinicom, arabicom, ćirilicom… Kad pregledate sav sadržaj muzeja, vidite da je ovo mali muzej svijeta. Dok svjedočimo zatvorenom Zemaljskom muzeju koji bi se mogao otvoriti za pet minuta i nije primarno novac u pitanju, no politikantstke špekulacije, otvaramo jedan prelijepi muzej u Samostanu u Fojnici. I to je mala nadoknada ljudima koji u ovoj zemlji cijene kulturu”, objasnio je novinarima nakon otvaranja muzeja.

Inače, u svom, reklo bi se, izrazito probosanskom govoru, ironizirao je konstitutivne narode i ostale. Objasnit će, to je istina koju živimo, reći da je BiH pretvorena u područje apsurda kojim upravljaju i naši i vanjski političari, te da smo mi samo promatrači života. Dočim, rekao je, Muzej Franjevačkog samostana Duha Svetoga u Fojnici bez patetike jasno govori, budući hronološki obuhvata povijest BiH (od prahistorije do 21. stoljeća), ko smo, što smo, šta kulturološki i nacionalno trebamo biti, zadržavajući naša interna prava da se imenujemo ili zovemo drugačije.

“Ono što nam je zajedničko, pohranjeno je na mjestima kao što je Muzej Franjevačkog samostana Duha Svetoga u Fojnici”, rekao je Lovrenović, ubijeđen da sve dok u BiH pitanje identiteta ne bude riješeno sukladno njezinoj povijesnoj biografiji, imat ćemo probleme.