OTKUD SNIJEG U APRILU
Da Bošnjak pogleda i progleda,
da mu uho zapara ekavica pjevaljke
na sred Baščaršije, onomad iz Bijeljine
hrabreći koljače protiv naroda kojeg se odriče!
Otkuda snijeg u aprilu?
Da brijeg pokrije,
bjelinu nišana potočarskih da otkrije,
jer u komšiluku i Njujorku
hoće genocid da ospore!
I ne znam kome da se čudim,
sebi, svijetu ili narodu mome;
pored očiju slijepi,
pored dokaza nijemi,
pored otkucaja srca mrtvi?
Samo šehidi su živi,
zato, Bošnjače, preživi,
makar jednom, svjestan sebe,
poštujući žrtvu, uzvikni:,
“Nermineeeee,
Hajd’ dolam,” – kod svojih!
Živ se zakopaj,
kad ne znaš o sebi
brigu voditi!
Hajde na koncert,
hajde čvaraka,
hajd’ u koaliciju s Miletom,
zagrli i izljubi našeg Stanivukana!
Nova se stranica otvara,
život počinje iznova,
s početka, iz temelja,
Evropa nam vrata otvara!
Al’ gdje ċeš takav Bošnjače,
bosonog, gologlav, golobrad?!
Bez marame, bez fesa, bez serdžade,
Umjesto Tomašice ti vidiš hurmašice!
Ahmići su naša sudbina,
i Stari kojeg je Neretva čuvala,
U maju Tuzlanska kapija
i prijedorske bijele trake!
I Markale,
Fočanska lomača,
Višegradski most,
to su slike i zvuci
životnog koncerta,
Bošnjače moj!
Autor nije želio da mu se ime objavljuje.
magazinplus.eu
