Kolumne

Ladislav Babić: U se, na se i poda se (Prvi dio)

Materijalizam, kao filozofski svjetonazor – iako cijeli povijesni razvoj znanosti, tehnologije, tehnike, pa i društvenih znanosti (osim idealističke filozofije koja tisućljećima nikakav doprinos, sem besplodnog kriticizma, ne daje razvoju svijeta) počivaju na njemu – meta je impotentnog svjetonazora, u svrhu svijesne ili nesvijesne promocije kapitalizma (iako su ta dva pogleda na svijet oduvijek suprotstavljena). Tako je jedan filozofski i naučni svjetonazor postao bitan u obračunu društveno ekonomskih sustava, od kojih onaj koja se obara na njega ustrajno tvrdi da je bez ideoloških korjena. Kako to daleko ide, najbolje svjedoči činjenica da je upravo kapitalizam iz kojeg se lansiraju „najubojitije“ strijele idealizma, u par poslijednjih stoljeća ponajviše doprinjeo razvoju onog na što se obara, potvrdu čega nalazimo posvuda oko nas. Jedino što mnogi tu činjenicu odbijaju harmonizirati sa svojim unutrašnjim svijetom. Sasvim nesvijesni da to čine interesa a ne činjenica radi, da se opet ne laćam bezbroj puta navođene Marxove misli kao i čuvenih „Teza o Feuerbachu“. Najžešći protivnici materijalizma, od prosječnih laika do stručnjaka naoružanih doktorskim titulama, uopće ne razlikuju pojmove materija i tvar koji nisu istoznačnica. Čak i hrvatska Wikipedija jasno ih razlučuje (u trenutnom spoznajnom okviru):

„Materija je u fizikalnom smislu svaka pojavnost u svemiru koja čini njegove dijelove, te se očituje kroz tvar, valove, energiju i informaciju“

Sol je tvar, ali elektromagnesti valovi i ostali oblici fizikalnih polja to nisu. Jedno i drugo pokriveno je obuhvatnijim pojmom materije. Dakle je tvar naprosto jedan od oblika njenog ispoljavanja! I sad, takvi vezeri navalili kritizirati materijalistički svjetonazor. Ne samo da njegovi protivnici ne shvaćaju razliku, već „krimen“ materijalizma (kakvim ga oni vide) povezuju sa socijalizmom i komunizmom (iako je on daleko stariji od tih sustava) – kao, to su materijalističke ideologije, štogod im to značilo (mentalno su nesposobni shvatiti razliku između materijalizma, marksizma i boljševizma) – istovremeno bivajući glavni učesnici „tvarne euforije“ imenom potrošačka groznica. Palamudeći o primatu duha u negiranju materijalizma uglavnom shvaćenog kao primitivni „tvarizam“, upravo se oni u donkihotskom boju protiv vjetrenjača upinju opskrbiti isključivo tvarnim proizvodima (televizorima, stanovima, automobilima, kompjuterima, bundama, namirnicama,…). Ima li paradoksalnije potvrde kako vlastita praksa djelotvorno negira teorijski svjetonazor kojeg se drže kao pijan plota!

Kao svjetonazorska koncepcija materijalizam je nebrojeno puta potvrđen u znanostima, a sasvim je usklađen s teorijom evolucije – shvativši je u najopćenitijem obliku: da je sve postojeće dinamičko, evoluirajući od jednih prema drugim strukturama (tvarnim, energetskim, misaonim,…). Kao što je čovjek animalnog porijekla, evoluiravši od zajedničkih predaka (najopćenitije, od jednostaničnih organizama) do trenutnog bio-socijalnog položaja, tako se i njegova svijest – na koju se protivnici materijalizma najčešće pozivaju u njegovom negiranju – može objasniti evolucijskim produktom kretanja materije, od njenih najprimitivnijih anorganski formi do svog najrazvijenijeg oblika (jasno je da su na trenutnom stupnju spoznaje detalji nepoznati, jednako kao što su Demokritu bili neznani oni o atomima koje je postulirao). Svijest, dakako, nije tvar (kao što su koje stoljeće prije smatrali vulgarni materijalisti: da mozak luči svijest kao žlijezde hormone), ali je proizvod evolucije materije, još točnije – njen specifični oblik postojanja. Bez materije koja je svojim razvojem dovela do njene pojave, nema ni svijesti. S druge strane, svijest ne može stvarati materiju, već samo postojeću (živu i neživu) prilagođavati i mijenjati iz jednog oblika u drugi. Materija je građevni materijal koji koristi njena uznapredovala verzija u mijenjanju svijeta, u suštini sebe sama. Svijest bez svog materijalnog nositelja ne postoji, što je samo indikator da je nastala njegovim razvojem. Sva duhovna dostignuća ljudskog roda jesu zapisana u neki materijalni nositelj (uključujući i mozak), jer se bez njega ne bi mogla prenijeti potomcima. Bez njega su kao „zapisana na vodi“, s obzirom da individualna svijest egzistira tek za života njenog nositelja.

Upravo najžešći protivnici materijalističke filozofije, ponajbolje su njene sluge – dakako, u obliku kakvom je oni tumače, proturječeći samima sebi. Ironično bih ih zvao „realnim tvaristima“, jer okomljujući se na materiju ustvari praktično obožavaju tek posebni oblik njezine manifestacije – različite forme tvari. Bez čovjekove opskrbe tvarima nužnima za život, ne bi bilo ni antimaterijalizma. Kad netko takav ustraje na primatu duha nad materijom, on ne shvaća da ustvari – pojednostavljeno – ustraje na proturječju svog djetinstva i zrele dobi – smatrajući ih nečim različitim i savršeno nespojivim, a ne evolucijski povezanim. Ekstremne primjerke tih ljudi koji ne mogu usuglasiti svoj svjetonazor s praksom koju njeguju, često opisujemo kao „u se, na se i poda se“ stvorenjima, s obzirom da se vode ponašanjem karakterističnim većini viših živih bića kao bazom svoje ličnosti, ne umijući na njoj graditi dublje uvide stvarnosti, već ih uglavnom samo sofisticirano (socijaldarvinističkiusavršavajući. Razmotrimo pobliže svaku od tri komponenti ove instinktivne „mudrolije“ gotovo svih, pa i primitivnih živih bića.

– Princip „u se“ označava bilološki neophodni unos energije u tijelo, kako bi se život mogao održati. I kod amebe i kod čovjeka. Način snabdijevanja energijom (ishrane) uopće nije bitan pri tome, pa kad čovjek zasjedne za stol da bi uzeo obrok to je ekvivalento punjenju automobila benzinom ili strujom. Oba su nesposobna funkcionirati bez specifičnog pribavljanja energije.

– „Na se“ je povezano s prilagodbom okolini, odnosno meteorološkim i klimatskim uvjetima areala. Čak i školjka se ogrće oklopom, što primjerice medvjedu ne treba zbog njegova krzna, ali i on korist ekvivalente odjeće u obliku rupe ili pećine koja će ga sačuvati studeni.

– „Poda se“ je biološka nužnost, zakon bez kojega vrste kako takve ne bi mogle egzistirati. I „bog“ je to uvidio savjetujući ljudima da se plode i množe kako bi napučili svijet. To je osnovna funkcija seksa, praćena užicima bez kojih bismo se teško odlučili na takvo što. Užitak je mrkva koja nas vabi na spomenute aktivnosti; batina dolazi kasnije, u obliku neophodne brige i odgovornosti za vlastito potomstvo.

Dakle, hedonističkim principom „u se, na se i poda se“ se koristimo u označavanju ljudi sofisticirano maskirajućih svoj primitivizam, s obzirom da su tek formalno odmaknuti od životinjskih predaka. Lijepo nam to ilustrira citat:

„Hedonistički princip, po kojem je moguće da osoba bude dovoljno ispunjena isključivo kroz unošenje hrane/pića/opijata u sebe, posedovanje nečeg čime može da se ogrne ako zahladi i voljnim partnerom/partnerkom za redovan rekreativni seksualni snošaj. Intelektualno i duhovno uzdizanje zakržljavaju kod ovakvih ljudi, usled svog totalnog odsustva i potisnuća. Onome ko se preda ovom principu zna da se desi da proživi ceo svoj vek kao savršeno srećna budala. Dok posmatra ostale, nesrećne budale oko sebe, takvo stanje uma mu možda i ne deluje toliko neuzvišeno; naprotiv.“

Što i kako je tu tako sofisticarno maskirano? Novac je toga površinski pokazatelj iza kojeg se krije odgonetka. Kako on predstavlja univerzalni ekvivalent sviju roba, ekonomija u kojoj se on kao takav koristi je onaj objedinjući faktor svih triju animalnih (u smislu da su zajedničke svim životinjskim vrstama) osnovnih potreba čovjeka. Jer za novac – ovisno o njegovoj količini (ne i o načinu stjecanja; kaže se da novac nema mirisa) – može se osigurati i u se, i na se, i poda se. Antropolozi, sociolozi, psiholozi i seksolozi dobro znaju da žene, bez obzira na eventualno promiskuitetno upražnjavanje spolnog nagona, za stalne veze preferiraju muškarce koji im mogu osigurati životnu sigurnost. Lavica će se prikrpati pobjedniku odmjeravanja snage, alfa mužjaku – ljudska ženka (žena) materijalno situiranom mužjaku (muškarcu). Daklem, u promijenjenoj, socijaliziranoj životnoj sredini, onome tko snagom papirnatih novčanica to uzmogne učiniti njoj i njenoj djeci. Emancipacija žena svakako sve više dovodi u pitanje takvo (biološki, ekonomski i povijesno uvjetovano) vladanje, s obzirom da ih je sve više sposobno osigurati vlastitu i sigurnost svoje djece. Jasno je vidljivo kako je animalni evolucijski faktor naprosto dobro zakrinkan sofisticiranim maskama, kojima se pokriva veći dio čovječanstva.

 

Ladislav Babić

sbperiskop.net

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close