O razlozima zbog kojih Bosna i Hercegovina nema svoju energetsku politiku, konsekvencama stranačkog upravljanja ključnim kompanijama unutar elektroenergetskog sistema, nikad završenim istragama za korupciju ali i budućnosti energetskog sektora u našoj državi razgovarali smo sa ekspertom iz ove oblasti – Almirom Muhamedbegovićem.
Kontinuirani zaostaci u procesima energetske tranzicije, katastrofalna energetska politika, ako ista i postoji, kao i izgradnje višemilionskih energetskih projekata čije su realizacije obilježene nizom koruptivnih afera ugrozile su tržišnu poziciju državnih preduzeća, prvenstveno JP Elektroprivrede BiH ali i dovele u pitanje i budućnost razvoja ovog sektora u Bosni i Hercegovini.
U svojim tekstovima na portalu Nomad Muhamedbegović analizira pogubnost korupcije u elektroenergetici, te objašnjava zašto niti jedna dosadašnja vlast nije bila zainteresovana za istinske reforme rudnika uglja i elektroprivrednih preduzeća.
Elektroprivreda BiH danas posluje sa značajnim gubicima. Kakva je tržišna pozicija ovog državnog preduzeća obzirom na činjenicu da ova kompanija ozbiljno zaostaje u procesu energetske tranzicije?
Kada govorimo o sadašnjoj poziciji JP EP BiH, prije svega treba da razumijemo zašto smo tu gdje jesmo. Federacija BiH, kao ni sama država Bosna i Hercegovina nikad nije usvojila elektroenergetsku strategiju. Ovaj ključni planski dokument koji je bio predviđen Zakonom o električnoj energiji, Vlada FBiH nikad nije donijela niti je ikad ozbiljno radila na tome da ga napravi. Kada nemate takav dokument koji pokazuje gdje će vaša elektroenergetika biti u narednih trideset godine praktično nemate ni odredište na koje trebate stići. Posljedica toga je da ne znate ni šta trebate raditi. Sami financijski gubici ili mršavi pozitivni rezultati su posljedica višedecenijskog kriminalnog i partokratskog upravljanja JP EP BiH, uključujući i rudnike uglja u sastavu koncerna. Donošenjem Zakona o financijskoj konsolidaciji rudnika 2009. godine Vlada FBiH je tadašnja dugovanja rudnika, 318 miliona KM, trebala dovesti u stanje kontrolisanog haosa. Petnaest godina poslije taj financijski haos rudnika je van svake kontrole, bez obzira šta vlast o tome pričala. Sada su dugovanja i gubici rudnika i pored uloženih preko pola milijardi KM kroz „financijsku konsolidaciju“, blizu milijarde KM. Rudnici su u toj poziciji prije svega zbog ogromnog upornog i devsatirajućeg kriminala u koji je bila umiješana svaka dosadašnja vlast.
Što se tiče JP EP BiH, pored poznatog problema užasno neefikasnih izraoubovanih termoblokova, zanimljivo je da niko ne postavlja jedno drugo veoma važno pitanje: Zašto JP EP BiH svoje viškove sama ne prodaje na inostranim berzama, već ih prodaje nakupcima koji su u BiH registrovani samo da bi tu struju izvozili i ostvarivali enormni profit? Kad se vlast hvali kako smo jedini izvoznici struje niko ne postavlja ko su ustvari ti najveći izvoznici. Svakako to nije JP EP BiH iako ima najveće viškove struje. Recimo švicarska firma AXPO sa jednim zaposlenim u BiH, preprodaje – izvozi struju u inostranstvu koju kupuje od JP EP BiH i pri tome ostvari godišnji profit koji je tri puta veći od godišnjeg profita same JP EP BiH. Ne treba neka velika pamet da vidite da tu stvari nisu financijski čiste.
Premijer Nikšić je nedavno izjavio da od projekta Bloka 7 nema ništa?
Pitanje posljedica odustajanja, tačnije fijaska projekta Bloka 7, kojeg su pompezno godinama nazivali generacijskim projektom, prije svega treba postaviti bivšim premijerima, bivšim resornim ministrima, kao i upravama i nadzornim odborima JP EP BiH.
Nikšićeva izjava, koliko lakonski data, nije iznenađujuća. Znamo da kineska firma ne može da isporuči turbine i generatore kakvi su dogovoreni, jer su proizvodnju istih otkazali američki proizvođači. Trenutno o Bloku 7 možemo da čujemo „ocjene“ mnogih političara kako iz vlasti tako i od opozicije. Sve su to zakašnjele reakcije ili pak špekulacije koje se koriste u svrhu svakodnevnog izluđivanja javnosti. Nema tu neke razlike u davanja paušalnih ocjena ljudi koji o elektroenergetici ne znaju ništa. Bilo da se radi o bivšem premijeru Novaliću, bilo o aktuelnom premijeru Nikšiću.
Jednostavno radi se o naklapanjima političara koji su kako u elektroenergetici, tako i u vođenju država dokazane neznalice. Većina tih ljudi bi u uređenim zemljama, gdje se živi od rada i znanja, bili na rubu egzistencije. Umjesto što šire paniku, te se međusobno optužuju, oni trebaju odustati od dosadašnjih parotkratskih populističkih praksi i zatražiti pomoć struke, koja razumiju kako funkcioniše elektroenergetika. Elektroenergetike je ovdje talac političkih lidera i njihovih kriminalnih talova. Elektroenergetiku treba izvući iz politike, spasiti od kriminala i vratiti struci.
Za propast Bloka 7 je neko ipak kriv?
Naravno, za propast Bloka 7 trebali bi da preuzmu odgovornost imenovane i odgovorne osobe, kako u Vladi FBiH tako i JP EP BiH koji su sjedili na tim pozicijama zadnjih najmanje 15 godina. To je tipična piča o majstrolucima „ugrađivanja“ i pogodovanja kako bi interesne grupe pod skutom vlasti priskrbile kriminalne milione u namještanju poslova.
Prije svih to jeste pitanje za bivšeg premijera Vlade FBiH Novalića, ali i za sadašnjeg premijera Nikšića, koji je bio premijer od 2011. do 2015. To je period Vlade FBiH koja je tada bila produkt ljubavne priče između SDP-a i SDA. Zaboravljamo da je upravo za vrijeme prvog Nikšićevog mandata i mandata tadašnjeg ministra Trhulja (SDA) došlo do poništavanja javnog tendera o pretkvalifikaciji za izgradnju Bloka 7 između JP Elektroprivrede BiH i švicarskog Alpiqa, koji je po mom mišljenju bio i financijski i tehnički potpuno spreman da izgradi Blok 7.
Fadil Novalić je bio premijer zadnjih osam godina.
To je nesporno, ali kineska energetska kompanija CNEEC je „ušla u igru“ samo nekoliko dana nakon što je SDP-ov čovjek, tačnije Lagumdžijin čovjek, Elvedin Grabovica zauzeo mjesto generalnog direktora JP EP BiH.
Svega nekoliko dana od njegovog imenovanja, kineski CNEEC će Grabovici predstaviti svoje vizije Bloka 7. Odmah nakon tog sastanka, Nermin Nikšić će uz pomoć koalicionog resornog ministra energije Erdala Trhulja (SDA) poništiti javni tender o pretkvalifikaciji Alpiqa, uz ocjenu da su „uslovi koje je ponudila švicarska firma nepovoljni“. Pri tome se nisu ni potrudili da objasne zašto su ti uslovi okarakterisani kao „nepovoljni“. Da ne ostane samo na ovoj dvojici, Novaliću i Nikšiću, moramo biti pošteni pa reći i da je identično poništavanje tendera za izgradnju uradio i Nedžad Branković (SDA). Branković će mislim 2009. za mandata tadašnjeg ministar energije Vahida Heće (SBiH) poništiti Protokol o finansiranju i eksploataciji Bloka 7 u Tuzli sa njemačkim Energie Baden-Wuerttemberga (EnBW). Performanse bloka će se potom nelogično mijenjati, a cijena će konstantno i neproprocionalno rasti.
Sada je Nikšić naslijedio ovaj problem od Novalića?
Iako se može reći da je sadašnji premijer Vlade FBiH Nikšić naslijedio ovaj vrući krompir od Novalića, ne treba zaboraviti da je upravo Nikšić bio premijer prije Novalića (od 2011. do 2015.). Odgovorni su obojica. Zašto se odustalo od klasičnog i mnogo jeftinijeg te što je najvažnije standardiziranog bloka od 350MW, te se odjednom došlo na ideju da se ide sa blokom od 450MW, koji je nestandardni i stoga mnogo skuplji. Kako je cijena sa 760 miliona KM porasla 1,5 milijardu, te konačno na 1,8 milijardi. Tako da mislim da je ovaj premijerski dvojac itekako odgovoran za propast Bloka 7. Prateći dalje „zapovjedne linije“ tu su potom njihovi stranački ljudi – bivši direktori Elvedin Grabovica – SDP, Bajazit Jašarević i Admir Andelija – SDA, koji su upravo za vrijeme mandata Nikšića i Novalića bili generalni direktori JP EP BiH. Tu su svakako i nadzorni odbori koji su sve to aminovali jer su ih stranački šefovi i postavili da upravo to i rade.
Ova smrdljiva sapunica sa Blokom 7 TE, u kojoj je sada vrlo upitno vraćanje 300 miliona KM koji su iz kase JP EP BIH isplaćeni, rezultat je 15 godišnjih zakulisnih igara svih dosadašnjih premijera Vlade FBiH, ali i svih dosadašnjih Uprava JP EP BiH koje su te Vlade i imenovale. Svi su oni bez izuzetka bili neki manje neki više u tim igrama pogodovanja. To su uradili što sprovođenjem nečasnih namjera interesnih grupa, što namjernim neradom, što neznanjem.
Na kraju krajeva, u trogodišnjem važećem planu 2023-2025 JP EP BIH izgradnja Bloka 7 i dalje postoji, pa bi bilo dobro pitati upravu JP EP BiH zašto je to tako. Ko nas sad ustvari laže: da li je to Nikšić sa svojom lakonskom izjavom da od Bloka 7 nema ništa ili uprava i Nadzorni odbor JP EP BiH koji ovaj projekat drži i dalje u trogodišnjem planu rada.
Smatrate da nova vlada primjenjuje istu praksu partokratskog upravljanja JP EP BiH?
Apsolutno se radi o nastavku partokratske politike prošle Vlade. Sve već rečeno to potvrđuje. Sadašnji premijer Nikšić bez imalo stida otvoreno podržava partokratsko upravljanje javnim preduzećima, te govori da konkurse za direktore treba ukinuti, te da imenovni direktori trebaju da sprovode politiku Vlade. Po tome ispada da direktori treba da rade u korist Vlade, a ne u korist kompanija na čijem su čelu. Taj način pogrešnog upravljanja je glavni razlog za crnu budućnost JP EP BiH. Kada na ovo dodamo „ugljeni“ portfolio JP EP BiH – zbog kojeg između 70% i 75% cjelokupno proizvedene struje JP EP BIH dobija iz svoje dvije stare i neefikasne termoelektrane, situacija postaje još gora. Uvođenjem CO2 taksi na električnu energiju struja dobijena iz naših davno izraubovanih termoelektrana biće preskupa jer će na cijenu jednog MWh biti dodana i taksa koja se sada kreća između 70 i 80 eura po toni CO2.
Svjedoci smo jedne grozne situacije da Nikšić, valjda u nastojanju da očuva Vladu i svoju premijersku stolicu u toj Vladi, a možda i zbog još nekih drugih razloga, isporučuje ključna mjesta u elektroenergetici FBiH – TE Tuzla, RMU Banovići i dva mjesta izvršnih direktora JP EP BiH – Mirsadu Kukiću. Radi se o čovjeku za kojeg State Department kaže da je „u svojstvu direktora rudnika bio umiješan u koruptivna djela putem kojih je koristio njegov politički utjecaj i službenu moć za sticanje lične koristi, te da je prisvajao javna sredstva za ličnu korist i miješao se u odluke o zapošljavanju i imenovanju kako bi sticao političku korist.“ Volio bih da nam Nermin Nikšić objasni zašto se tako važne poluge elektroenergetike daje jednoj takvoj osobi koja je već pravosnažno bila osuđena zbog primanja nagrada i protiv koje se i dalje vodi sudski proces zbog zloupotrebe položaja ili trgovine uticajem?
I šta smo uradili na restrukturiranju elektroenergetike u FBiH?
Nijedna vlast nije uradila ama baš ništa na tome. Osim jednog starog suhopranog dokumenta, koji je više skup sklepanih tabela i šest-sedam stranica uopštenog teksta nazvanog Program restrukturianja, koji nikad nije došao na Dom naroda Parlamenta FBiH, bivši ministar energije, rudarstva i industrije Nermin Džindić (SBB), za više od sedam godina svog mandata nije ništa učinio na području restruktuiranja elektroenergetskog sektora. Valjda je bio preokupiran postavljanjem svojih stranačkih kolega na odgovorna direktorska mjesta u institucijama i kompanijama koje su u njegovom resoru, kao i u izdašnom konstantnom poticanju namjenske i privatne industrije budžetskim desetinama miliona.
Šta su radili masno plaćeni članovi Nadzornog odbora JP EP BiH? Šta je to uradio Izet Žigić koji je za vrijeme ministrovanja svog stranačkog kolege Džindića, bio predsjednik NO JP EP BiH? Šta su to radili svi ti silni stranački postavljeni izvršni direktori, osim što sad u sudskim procesima vidimo da su kriminalno bili uvezani na protuzakonitim zapošljavanjima i JP EP BiH. Iz ove perspektive, sve te optimistične najave izgradnje Bloka 7 koje su davali generalni direktori kao i izvršni direktori iz JP EP BiH u zadnjih 14-15 godina zvuče kao odvratne laži koje nažalost polako ali sigurno poprimaju oblik katastrofe u najavi.
Elektroprenos BiH pod vodstvom Matana Žarića nije ozbiljno krenuo u rekonstrukciju i izgradnju prenosne mreže.
Gdin. Žarić je očito imao mnogo veće prioritete od razvoja prenosne mreže i njenog prilagođavanja za prihvat velikih vjetro i solarnih parkova. Mnoge trafostanice na prenosnoj mreži elektroenergetskog sistema naše države su masno plaćene i instalirane a da stoje potpuno ili gotovo neiskorištene. Znam da to znate, jer ste i vi o tome vrlo detaljno pisali.
Koliko je kvarna politika govori i činjenica da je Žarić i nakon deset godina još uvijek generalni direktor državnog operatora prenosnog sistema bez obzira na ozbiljan krivični proces koji se protiv njega i višečlane ekipe vodi pred Sudom BiH zbog zloupotrebe položaja i ovlaštenja. Prije ove pozicije ovaj čovjek je bio i generalni direktor elektroprivrede kojom uz manje pauze suvereno upravlja HDZ. Znači da je to osoba od punog povjerenja svog stranačkog šefa, čovjeka koji zbog svoje vile ispravi jednu rijeku i koji sebe već dvije decenije proglašava jedinim legitimnim predstavnikom hrvatskog naroda u BiH.
Naravno Žarić, kao i većina partokratski instaliranih stranačkih poslušnika, je šablonizirani predstavnik krimogene političke oligarhije. Ta kasta interesno uvezanih ljudi najvažnija javna preduzeća, u ovom slučaju državnu elektroprenosnu kompaniju, ne gleda kao kičmu elektroenergetskog sistema, već kao instrument za isisisavanje stotina miliona kroz vjerovatno namještene i nelogične tendere ili pak fingirane sudske financijske sporove sa već isplaniranom dobiti koja se u konačnici izliva u džepove partijskih vođa i njima bliskih ljudi. Da situacija bude gora ogromna zaleđena sredstva na računu Elektroprenosa BiH se ne mogu koristi za razvoj elektroprenosne mreže, zbog malignog uticaja domaće pijačarske politike. Osnovni problem je što stranački lideri i njihove partije u BiH, Elektroprenos, kao i elektrodistribucije, pa i NOS BiH i sva tri Regulatora za energiju vidi prije svega kao plijen, a ne kao ključne tačke elektroenergetskog sistema.
Kako će se ova situacija sa prenosnim kapacitetima odraziti na mogućnosti razvoja i izgradnje objekata iz domena obnovljivih izvora energije?
Na osnovu dostupnih podatka i studija NOSBiH postoji mogućnost priključenja znatnih snaga velikih solarnih elektrana i vjetroparkova na prenosnu mrežu. Prije skoro četiri godine maksimalna snaga elektrana koje bi se mogle pri trenutnim uslovima priključiti na prenosnu mrežu povećana je na 840 MW za vjetroelektrane i na 825 MW za solarne elektrane, čime je bilo omogućeno priključenje elektrana snage 1.665 MW. Prije godinu i po DERK je ukinuo i ovo ograničenje. Naravno to nikako ne znači da će se svi koji iskažu želju i priključiti. Zbog toga se rade elaborati uticaja priključenja novih proizvodnih objekata na mrežu. Naravno, drugo pitanje je kako balansirati ove elektrane. Balansiranje će porastom broja i snage novopriključenih elektrana postajati sve veći izazov, za koji se već sad treba spremati
Mogu li u ovom trenutku privatni proizvođači električne energije ugroziti tržišne pozicije državnih elektroprivreda?
Tržište električne energije u BiH je zvanično otvoreno od 2016. godine. Formalno to znači da uslovi poslovanja trebaju da budu nediskriminatorni – jednaki za svakog tržišnog učesnika. Nevezano da li se radi o javnom elektroprivrednom društvu ili kompaniji u privatnom vlasništvu. Sve tri elektroprivrede u BiH su u toj utakmici trome, ne reaguju adekvatno.
Izuzmemo li po jednu vjetroelektranu (Podveležje i Mesihovina) koju su napravile dvije stranački upravljane elektroprivrede u FBiH i jednu hidroelektranu (Mostarsko Blato) od 60MW izgrađenu na naslijeđenoj infrastrukturi iz prošlog sistema, za 28 godina od završetka rata ništa drugo javne elektroprivrede nisu napravile.
Sva druga postrojenja kojima sada upravljaju su napravljena prije 1990. godine. S druge strane privatne kompanije, vođene profitom su brže u djelovanju. Pri tome, mnoge privatne kompanije koriste i sve raspoložive koruptivne alate, kojih u ovakvoj zemlji ima na pretek. Bar za sada te pozicije neće biti narušene, ali elektroenergetika se gleda na mnogo duže staze, a ta budućnost elektroprivrednih preduzeća u nepromjenjenom političkom okruženju neće biti svijetla.
Spomenuli ste da i privatne kompanije ne bježe od koruptivnih alata u elektroenergetici. Možete li to pojasniti?
Prije svega u ovom momentu privatne kompanije kroz potpuno netransparentne postupke intenzivno „grabe“ koncesiona prava za izgradnju velikih solarnih elektrana uz zapanjujuće mizerne koncesione naknade koje se kreću između 1 i 2% od vrijednosti prodate struje. Po pravilu to rade bez učešća javnosti. Prije svega vlast ne konsultuje lokalne zajednice na čijim prostorima se solarne elektrane planiraju izgraditi. Primjer za to je dodjeljivanje koncesija na području zapadne Hercegovine, gdje su rubovi tih postrojenja skoro došli do dvorišta kuća gdje žive ljudi, koje vlast ništa ne pita. Radi se o agresivnom pristupu zajedničkog kriminalnog poduhvata lokalne vlasti i sumnjivih investitora. Ljudi koji tu žive saznaju za te koncesije i projekte tek kad im bukvalno građevinske mašine počnu kopati blizu samih kuća.
Pogledajte brzinu kojom jedan Mamić, čovjek koji je u Hercegovini našao sklonište od pravosuđa Hrvatske, tu sada širi svoje solarno carstvo. Njemu su u Hercegovini sva vrata otvorena. Kao da nema namjeru stati dok svu zapadnu Hercegovinu ne prekrije solarnim panelima.
Čini se da se urbanistički planovi u tom dijelu zemlje prekrajaju munjevito baš radi takvih projekata. Elaborati uticaja priključenja na mrežu se rade, ako se uopšte rade, vrlo površno. Sedam lokalnih zajednica u Hercegovini se trenutno bori protiv bahate vlasti koja koncesije na korištenje zemljišta daje na 30 godina privatnicima i dijeli ih kroz potpuno netransparentne procese. Tipičan primjer mešetarenja su tri koncesije koje je grad Mostar dao za izgradnju tri megaprojekata solarnih elektrana firmama sa osnivačkim kapitalom od 2000 KM.
Naravno da će nakon ishodovanja građevinskih dozvola ti projekti ukupne snage oko 230MW, biti prodani velikim kompanijama koje imaju pristup stotinama milona. I to nas onda vodi u drugi znatno veći problem – koloniziranje elektroenergetike, jer su povoljni prostori za izgradnju elektrana iz obnovljivih izvora ograničeni i neće biti u rukama domaćih elektroprivreda.
Kada već govorimo o obnovljivim izvorima i korupciji Operator za obnovljive izvore energije je godinama bio predmet interesovanja medija u BiH kao i pravosudnih institucija. Vi ste kao jedan od članova sindikata uposlenika Operatora upozoravali na brojne nezakonitosti koje je u svom mandatu direktora počinio Boriša Misirača.
Operator još uvijek nije postao predmet interesovanja pravosudnih institucija u onoj mjeri u kojoj bi to trebalo da bude. O kriminalu u Operatoru za OIEiEK samo magazin Žurnal je objavio više od 10 tekstova o tome na koji način su se zloupotrebljavali ogromni novci prikupljeni od građana u FBiH. U zemljama gdje imate pravosuđe sa integritetom, a ne Tužilaštvo koje je alat kriminalno političke mašine, svaki od tih tekstova bi bio sasvim dovoljan povod za otvaranje opsežne sudske istrage. Naravno Tužilaštvo HNK, koje je jedno od najnefikasnijih i koje je po mom mišljenju najkorumpiranije tužilaštavo u zemlji koja je svojevrsni koruptivni monstrum koji proždire svoje građane, nakon tih tekstova, po mojim saznanjima nije skoro ništa konkretno uradilo.
Moje radne kolege i ja smo prvu krivičnu prijavu protiv nekadašnjeg direktora Operatora za OIEiEK, Boriše Misirače Tužilaštvu HNK podnijeli još u novembru 2019. Obzirom da je i nakon te prijave Misirača nastavio sa brojnim zloupotrebama sa teškim financijskim posljedicama po budžet OIEiEK (koji se u najvećoj mjeri puni novcem građana iz FBiH uz račune za električnu energiju) mi smo podnijeli protiv njega još dvije krivične prijave. Očekivano zbog toga smo bili izloženi strahovitom mobingu od strane Misirače, koji je bio pod zaštitom tadašnjeg federalnog ministra energije, industrije i rudarstva (FMERI) Nermina Dzindića, a koji je u potpunosti bio upoznat sa zloupotrebama i kriminalom u Operatoru koji je počinjen u takvom obimu i na tako drzak način, da ga je, ma koliko se trudili, nemoguće sakriti.
Zbog čega konkretno ste podnijeli krivične prijave?
Nezakonita dodjela oko 16MW dinamičkih kvota, koje nisu bile predviđene Akcionim planom za korištenje obnovljivih izvora energije FBiH (APOEF) za solarne elektrane, čijim bi vlasnicima po izgradnji postrojenja u periodu od 12 godina trebalo isplaćivati podsticajne cijena je samo jedno od krivičnih djela koje smo u tom slučaju prijavili Tužilaštvu HNK. Da pojasnim, te podsticajne cijene, koje su nekoliko puta više od tržišnih se isplaćuju za isporučenu struju vlasnicima elektrana svaki mjesec u periodu od dvanaest godina. Taj novac ne dolazi s neba. On se sakuplja od svih krajnjih potrošača struje u Federaciji BiH, uz račune za struju.
Prema pisanjima istraživačkih portala Operator za OIEiEK je bio i svojevrsni EL Dorado za nezakonito zapošljavanje?
Upravo tako. Krivične prijave smo podnijeli i zbog nezakonitih zapošljavanja više desetina osoba u Operatoru za OIEiEK, koji sam broji desetak zaposlenih. Te osobe su zaposlene potpunom samovoljom Misirače, bez objave konkursa i na radna mjesta koja ne postoje u sistematizaciji Operatora za OIEIEK. Ti ljudi bi samo jedan dan „osvanuli“ u Operatoru. Neke nismo nikad ni vidjeli, ali su zato uredno dobijali plate, neki od njih i više od godinu dana. Naravno da nabrojim sve počinjene nezakonitosti trebalo bi mnogo vremena i još više riječi.
Ured za reviziju u FBiH ipak je uspio uraditi reviziju rada u Operatoru za OIEiEK?
Reviziju su uradili nakon što ih je Misirača ponižavao ne dozvoljavajući im da pristupe dokumentaciji Operatora duži period. Na skoro 80 stranica Izvještaja o „radu“ za 2019. i 2020. godinu koji je objavio Ured za reviziju je teško, bez ikakvog pretjerivanja, pronaći išta što je rađeno u skladu sa važećim zakonima.
Ured za reviziju FBIH je zbog bezbrojnih nezakonitosti u svom izvještaju dao dvostruku negativnu ocjenu o radu Operatora za 2019. i 2020. godinu, što je čak i u ovakvoj korumpiranoj zemlji rijetkost. Njihov izvještaj vjerodostojno opisuje brojne nezakonitosti te u velikoj mjeri potvrđuje one radnje zbog kojih smo tadašnjeg direktora Operatora prijavljivali Tužilaštvu HNK. U tom izvještaju jasno je navedeno da niti FMERI niti Regulatorna komisija za energiju (FERK) nisu vršili nadzor nad radom Operatora za OIEiEK, a što im je bila zakonska dužnost.
Jednostavno oni koji su trebali da ovo na neki način spriječe su glumili da ništa ne znaju i pored naših dopisa o svemu. Taj izvještaj Ureda za reviziju je pokazatelj šta se dešava kad se institucija, odnosno njen direktor ostavi bez nadzora nadležnih organa, odnosno kad bude pod zaštitom moćnih političkih igrača.
Da li ima napretka u istragama Tužilaštva HNK koje su pokrenute vezano za nelegalno dodijeljene kvote za obnovljive izvore, preciznije solarne elektrane?
Kao potpisani podnosioci krivičnih prijava, mi ne odustajemo, jer ne želimo da smo „džaba krečili.“ Jer Misirača je otišao, a mi smo ostali u Operatoru. Neprekidno od Tužilaštva HNK tražimo informacije u kojoj fazi je ta njihova navodna istraga. Tužilaštvo HNK se još uvijek, po običaju zarobljene države „pravi mrtvo“. Zatvaraju oči i na naše upite daju banalne odgovore poput: „zbog opsežnosti istraga je u toku…. bit ćete pozvani da svjedočite…“ Parlamentarna komisija za reviziju u FBiH je nakon dvostrukog negativnog izvještaja Ureda za reviziju krenula, po službenoj dužnosti da „otkopava“ ovaj kriminal. Elvir Karajbić, sadašnji sekretar SDP-a je bio veoma agilan na tom saslušanju Misiračinog nasljednika, v.d. direktora Operatora Željka Dolečeka, ali je sve stalo na tome. Bilo bi zanimljivo pitati gdina. Karajbića, čija je stranka na vlasti, šta je nakon saslušanja poduzeo po pitanju kriminala u Operatoru za OIEiEK. Mi smo podnijeli krivičnu prijavu i protiv Dolečeka koji je „legalizovao“ nezakonite Misiračine predugovore, tako što je potpisao ugovore o otkupu struje bez obzira što smo ga upozoravali da to ne čini. Kada je odradio svoj dio posla, Novalićeva Vlada ga je smjenila. Valjda im više nije bio potreban.
Mi smo o kriminalu u Operatoru dva puta potpisanim dopisima „na ruke“, obavijestili tadašnju Vladu FBiH i to svakog ministra pojedinačno. Tadašnji premijer Novalić je sa svime bio potpuno upoznat, tako da je u igri zataškavanja i on imao važnu ulogu. Nikad nismo dobili odgovor niti od Džindića, niti od Novalića, niti od jednog ministra u tadašnjoj Vladi FBiH, bez obzira što smo im do u detalje, objasnili kakav ogavan kriminal je rađen.
Valjda je kod svih njih, vjerovatno zbog oraha u džepovima, bio presudan strah od direktorove majke Jadranke Misirače, tadašnje potpredsjednice VSTV-a, pa i ljudi iz pravosuđa na čija imenovanja je imala uticaj. Misirača nije smijenjen, nego je Vlada FBiH čekala da mu istekne mandat. Naravno mi nećemo odustati te ćemo Tužilaštvu HNK nastaviti slati dopise i tražiti da rade posao za koji su plaćeni. Hoću da vjerujem da će se u ovoj zemlji pravosuđe kad tad izvući od politike.
tacno.net
